U srijedu, 18. ožujka u 18 sati Andrea Anđelinić, doktorandica znanosti o književnosti, održat će predavanje pod nazivom „Što je queer u hrvatskoj popularnoj kulturi?”. Predavanje se održava u sklopu projekta „Aspekti nevidljivog – rod, emocije, kultura”, koji se realizira kroz ciklus javnih predavanja i radionica posvećenih feminističkoj teoriji i različitim aspektima „nevidljivog” u humanističkim i društvenim disciplinama.
Queer kultura već devedesetih prodrla je u svjetski mainstream, mada je trebalo nešto duže da zaista zaživi kao njegov vidljiv, a k tomu i profitabilan dio. Danas je jasno da je ona ne samo prihvaćena već često i asimilirana – ono što je nekad bilo subverzivno, kao što je maksimalistička camp estetika, danas je uspješno kooptirano unutar širega polja neoliberalne kulturalne produkcije, baš kao što je slučaj i s pokretom za queer oslobođenje (Sears 2005, Spade 2015). Rainbow kapitalizam već je počeo doživljavati i svoj rasap, i to baš u onome trenutku kad se možda činilo da je na proplanku procvata u našem medijskom diskursu. Ili?
Formirajući malu interpretativnu zajednicu (Fish 1980), tijekom predavanja će nas okupirati reprezentacija i njezine brojne implikacije: podilazimo li u proizvodnji i konzumaciji normalizacijskim politikama, zaboravljamo li one koji su iz njih isključeni, te uživamo li uopće u hrvatskoj kulturnoj proizvodnji i pod kojim uvjetima.
Dotaknut ćemo se pritom različitih oblika kulturnoga angažmana: tražit ćemo i preispitivati užitak u TV serijama poput Zabranjene ljubavi i Srama, filmovima poput Zečjeg nasipa, manifestacijama poput Dore i Eurovizije, u cajkama i turbofolk majkama koje svojom izvedbom i estetikom zazivaju (ili parodiraju) svjetske pop-dive, koketirajući pritom s različitim vrstama publike i recepcije, ponekad uspješno zamagljujući granice između homofobije i homofilije.
Zanimat će nas pritom kad je queer značajka čega koja prodire iznutra, odnoseći se na produkciju i recepciju unutar LGBT+ zajednice, a kada i pod kojim uvjetima queer nastaje tek tijekom procesa recepcije i kao takva služi kao indikator oskudice unutar nekoga kulturnoga polja.
Adresirat ćemo i normalizacijske politike kojima su obilježene sfere popularne kulture i javnoga diskursa, naglašavajući pritom kako su te dvije sfere međusobno neodvojivo povezane želimo li razumjeti stanje hrvatske kulturne produkcije.
Govorit ćemo stoga, osim o pop-kulturnim predlošcima, i o zagrebačkom Prajdu, o kampanjama hrvatskih LGBT+ udruga i o problemu autanja javnih osoba koje je bilo aktualno proteklih nekoliko godina. Što dijele Mislav Bago, Damir Habijan i Marko Bošnjak? Govore li njihove medijske reprezentacije što o tome kako biti „sretno queer", kako to kaže Sara Ahmed? Ili hrvatska queer kultura počiva na mehanizmima kolektivnoga potiskivanja kojima se dičimo još od stoljeća sedmog?
Predavanje će na izabranim predlošcima pokušati pokazati:
- mogućnosti kapitalističke kooptacije subverzivnih kulturnih praksi,
- probleme i implikacije vidljivosti i nevidljivosti u mainstream kulturi,
- načine reprezentacije queer iskustva temeljena na opreci „happy queer” i „happily queer” koju je postavila Sara Ahmed,
- načine na koje dominantna kultura može postati queer tijekom procesa recepcije,
- načine na koje normalizacijske politike djeluju na hrvatsku popularnu kulturu i javni diskurs.
O predavačici:
Andrea Anđelinić doktorandica je Znanosti o književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zanima je feministička i queer teorija, a njezino doktorsko istraživanje bavi se politikama srodstva i zajedništva u suvremenome queer romanu. Suradnica je na projektu „Suvremeni tekstualni hibridi fikcije, autobiografije i teorije“ na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.
