Objavljeno

Women and the city: 11 filmova o gradskom životu iz ženske perspektive

When a Woman Ascends the Stairs, 1960, Japan, r. Mikio Naruse

Od Metropolisa (1927.) do Manhattana (1979.), filmaši su od samih početaka kinematografije pokušali obuhvatiti sjaj i bijedu velikih gradova koji su najčešće smatrani muškim svijetom. Stoga donosimo listu 11 nezaboravnih filmova koji gradski život promatraju iz ženske perspektive.

Veliki grad (Mahanagar, 1963.) Satyajit Ray

Nakon uvodne scene koja prikazuje bučne ulice Kalkute, ulazimo u dom Mazumdarovih. Kućanica Arati (Madhabi Mukherjee) donijela je odluku koja nije u skladu s tradicionalnim vrijednostima indijskog društva – odlučila je pronaći posao kako bi pridonijela kućnom budžetu. Prvog radnog dana prvi ju put vidimo izvan doma, a scena u kojoj ponosno hoda osunčanim ulicama jasan je kontrast slabo osvijetljenom interijeru njezine kuće. Rad Arati omogućava da istupi iz tradicionalnog ‘ženskog mjesta’ u kući i uključi se gradsku vrevu.

When a Woman Ascends the Stairs (Onna ga kaidan o agaru toki, 1960.) Mikio Naruse

Film mnogi smatraju remek-djelom japanskog filmaša Mikio Narusea. U njemu suptilno razotkriva okrutnu i nemoguću situaciju udovice koja pokušava preživjeti u postratnom Tokiju. Svake večeri, Keiko (Hideko Takamine) se uspinje stepeništem da bi došla do kafića u kojem radi kao hostesa, poslužujući pića i zabavljajući biznismene. Keikino uspinjanje metafora je njezinih težnji i borbe koja ju očekuje kako bi ih ostvarila. Naruse razotkriva postratni Tokyo kao grad čvrsto reguliran nepisanim pravilima koja definiraju muško i žensko mjesto.

Doručak kod Tiffanyja (Breakfast at Tiffany’s, 1961.) Blake Edwards

Holly Golightly (Audrey Hepburn) izlazi iz taksija u dugačkoj crnoj haljini, s rukavicama do lakta, tamnim sunčanim naočalama, bisernom ogrlicom i gricka svoj jutarnji croissant zureći pritom u izlog jednog od najekskluzivnijih dućana na Manhattanu. I onima koji nisu gledali film ova će scena biti poznata. Ipak, većina filma odigrava se u njezinom stanu, a interakcija s vanjskim, često zastrašujućim svijetom, posredovana je zvonom i njezinim ogorčenim susjedom (Mickey Rooney). Doručak kod Tiffanyja priča puno dublju i mračniju priču o životu žene u gradu nego li glamur i ikonske slike sugeriraju.

Okus meda (A Taste of Honey, 1961) Tony Richardson

Utemeljen na drami Shelagha Delaneya, pionirskom ostvarenju koje se hrabro upušta u istraživanje odnosa majke i kćeri, maloljetničke trudnoće, siromaštva, homofobije i rasizma, film se bavi 17-godišnjom Jo (Rita Tushingham) koja ostaje trudna i u Salfordu pokušava izgraditi novu obitelj s najboljim prijateljem Geoffreyem (Murray Melvin), mladim gaystudentom dizajna.

Cléo od 5 do 7 (Cléo de 5 a 7, 1962) Agnes Varda

Film prati mladu pjevačicu Florence ‘Cléo Victoire’ (Corinne Marchand), od 17 sati kada je otišla na biopsiju, do 18:30 sati kada odlazi po rezultate testiranja. U tom periodu lutanja Parizom posjetila je vidovnjakinju, sastala se s prijateljima i ljubavnicima, kupovala šešir, vozila se taksijem, bila na probi i sastala se s mladim vojnikom. Osim što propituje smrtnost i značenje života, ovaj film propituje i što za ženu znači biti promatranom i kako promatra samu sebe. Činjenicu da u gradu izgled znači sve naglašavaju zrcala, a suočena s vlastitom smrtnošću, promatrajući svoj odraz u zrcalu, Florence kaže: “Ružnoća je vrsta smrti. Dok sam lijepa, življa sam od ostalih.” Realnost ju ipak sustiže, te simbolički skida periku i počinje propitivati vlastiti identitet.

Živjeti svoj život (Vivre Sa Vie, 1962) Jean-Luc Godard

U Parizu 60-ih, film prati sudbinu Nane (Anna Karina) koja napušta svoju obitelj kako bi postala glumica, ali ubrzo se počinje baviti prostitucijom kako bi preživjela. Kao i Keiko u filmu , Nana mora koristiti svoju seksualnost da bi preživjeli u gradu, a njezina priča je u konačnici također tragična. Kao i u svim svojim filmovima, Godard prikazuje Paris beznadno privlačnim.

Trči Lola, trči (Lola rennt, 1998) Tom Tykwer

Scenarij u kojem dečko spašava djevojku u ovom je slučaju obrnut. Protagonistici Loli (Franka Potente) telefonirao je dečko koji je u ozbiljnim problemima s kriminalcima, a Lola ima samo 20 minuta da sakupi 100,000 njemačkih maraka kako bi mu spasila život. Počinje njezina trka ulicama Berlina, pri čemu vidimo da se ne radi o pasivnoj žrtvi, već o aktivnoj heroini nadljudske snage i odlučnosti, kakvima se inače karakteriziraju samo muški likovi.

10 (2002) Abbas Kiarostami

Taksistica (Mania Akbari) razgovara sa svojim putnicima dok ih razvozi po Teheranu. Tu su između ostalog prostitutka, odbjegla mladenka i žena koja odlazi na molitvu. Redatelj je u intimnoj atmosferi taksija želio potaknuti razgovor i priče koje možda inače ne bi isplivale na površinu, priče koje mu dozvoljavaju da istraži probleme sadašnjosti, osobito one s kojima se susreću žene u suvremenom iranskom društvu. Taksi je mjesto u kojem se putnice mogu slobodno izražavati, krećući se ulicama grada gdje se ženski glasovi rijetko čuju.

Dreams of a Life (2011) Carol Morley

Joyce Vincent umrla je u Londonu 2003. godine, njezino tijelo pronađeno je tek tri godine kasnije okruženo božićnim darovima koje je zamatala. Nitko, ni prijatelji, ni obitelj, nije primijetio da je nema. Dreams of a Life dokumentarni je film koji pokušava razumjeti ovu duboko uznemirujuću priču o životu u gradu pomalo slažući sliku jedne zagonetne žene i pitajući se kako je moguće živjeti okružen tisućama ljudi, a biti potpuno sam?

Frances Ha (2012) Noah Baumbach

Frances (Greta Gerwig) želi postati plesačica i pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu, stanuje u New Yorku s prijateljicom Sophie (Mickey Sumner), a njihova veza u šali se naziva ‘brakom bez seksa’. Kada se Sophie odseli, Frances se osjeća izgubljeno, ali iako je grad za nju često simbol usamljenosti, scena u kojoj pleše na ulici uz zvukove pjesme Modern Love Davida Bowieja govori da ga u isto vrijeme voli. Ovdje vidimo kako je fantastično biti mlad i slobodan u gradu u kojem se u bilo kojem trenutku može dogoditi nešto nevjerojatno.

Wadjda (2012) Haifaa al-Mansour

U Riyadhu, glavnom gradu Saudijske Arabije, žene ulicom ne mogu hodati bez pratnje ili nepokrivena lica zbog čega je redateljica instrukcije filmskoj ekipi morala davati putem voki-tokija zatvorena u kombiju. Sve što 10-godišnja Wadjda (Waad Mohammed) želi je bicikl, a u trci je s vremenom jer ga neće smjeti voziti kada odraste. Radi se o prvom filmu koji je u Saudijskoj Arabiji snimila žena, a uvjeti snimanja i filmska priča prikazuju da gradovi nisu uvijek otvoreni za sve, ali da se situacija jednog dana može promijeniti.

Izvor: British Film Institute
Prevela i prilagodila: Željka Vučković


Povezano