Objavljeno

Intrige i romanse Anne Lister

Britanska dnevničarka, industrijalka i zavodnica Anne Lister, poznata kao “gospodin Jack” zbog svojih maskulinih manira i glasina o  obljubljivanju dama koje su je pratile po rodnom Halifaxu i obližnjem Yorku, protagonistkinja je serije Gentleman Jack (2019). Nakon lutanja po Europi i bolnog kraha posljednje veze, ova nekonvencionalna vlastelinka (glumi je Suranne Jones) vraća se na svoj posjed, Shidben Hall. Pregazivši preko brda odlučnim korakom, negoduje jer je čekaju beživotni srodnici i skučen dvor.

Gentleman Jack,  suradnja BBC-a i HBO-a s dramatičarkom i televizijskom veterankom Sally Wainwright kao scenaristkinjom, povijesna je drama koja uspijeva biti i dosljedna predlošku – Listerinim dnevnicima – i bliska suvremenim gledateljicama. Premda uparen s podsuknjama, korzetima i aluzivnim, krasopisnim pismima, prepoznatljivi queer zaplet u kojem iznimna pojedinka napušta neprijateljsku okolinu kako bi istražila svoju seksualnost i našla novu zajednicu, ne gubi na subverzivnosti. U dvjema do sada emitiranim sezonama, Anne započinje vezu sa sramežljivom nasljednicom Ann Walker (Sophie Rundle), prkosi provincijalnim porugama i spletkarenjima te razvija svoj gipki um i avanturistički duh, istovremeno se noseći s agonijom nepripadanja.

Mainstream televizija često podbacuje kada želi prikazati rodnu nenormativnost. Unatoč reprezentacijskom preokretu koji je donio Netflixov hit Orange is the New Black, i dalje se zna tko može, a tko baš i ne može biti glavni lik. Srećom, donekle smo napustili otrcane šale o butch ženama koje su „zapravo“ muškarci i akrobatske porno scene s femme ženama. Ipak, Lister je jedinstvena heroina. Wainwrightin spisateljski talent dolazi do izražaja u suptilnom prikazu rodnih normi, a kritička moć u istraživanju lezbijske seksualnosti.

Čak i u raskošnim večernjim toaletama ogoljenih ramena, Anne se uspravno drži i hitro korača. U svakodnevnoj opravi, crnom jahačkom kostimu uparenom s cilindrom i štapom za hodanje, s leđa je nerazlučiva od muškarca. Njezin je šešir sjajan simbol rodne neodređenosti: Lister ga skida za poslovne pregovore s gospodom, kao što su muškarci bili obvezani prilikom ulaska u prostoriju, ali zadržava ga kada obećava vjernost Ann Walker u crkvi na kraju prve sezone. Za razliku od svojih suvremenica u kićenim haljinama, Lister jednostavnu suknju kombinira s oštro krojenim prslucima i jaknama. Podilaženja ženstvenom stilu, duga kosa i haljine njezinu različitost čine vidljivijom umjesto da je zamaskiraju. Vlastelinku podrugljivo nazivaju „momkom u suknji“, a i sama kaže da se „priroda okrutno našalila kada je stavila odvažan duh u tijelo prinuđeno na nabore i podsuknje“.

U intimnim prizorima koji su vješto isprepleteni s intrigama i poslovnim poduhvatima saznajemo da Anne „ne bi oklijevala da mora odbaciti podsuknje“. Izravno preuzeta iz njezina dnevnika i izgovorena tijekom svađe s bivšom ljubavnicom Marianom, ta je opaska briljantno dvosmislena. Prije nego što je naslijedila Shibden Hall, Anne je bila spremna raditi kako se Mariane ne bi morala udati za odbojnog bogataša Charlesa te time napustiti svoj rodni, ali i klasni položaj.

Umjesto da i sama nađe ženika, što bi, smatra, bilo „apsurdno i perverzno“, Anne barem u javnosti nastoji živjeti kao muškarac – ona suvereno gospodari imanjem, skuplja rentu i nadgleda kopanje ugljena, dodvorava se damama te vodi glavnu riječ za stolom. Izdvojena od društva koje, kao što joj kaže ujna, „vidi koliko je čudna, ali ne i koliko je dovitljiva“, Anne pati jer joj se ljubavnice mahom udaju i, nakon queer faze, vraćaju normalnom životu koji za nju nije opcija. Ali, uz bolne gubitke, Gentleman Jack prikazuje i Listerine mane: njezin povremeno despotski karakter, sebičnu želju za bogaćenjem i društvenim usponom te okrutni cinizam koji je zamijenio mladenačku zaljubljivost.

Za sve osim spisateljica i muza, literarne su romanse poprilično dosadne. Kao što pokazuje pomalo promašeni film Vita i Virginia (2018), žudnja i prepiske nisu idealne nositeljice dramske radnje. Gentleman Jack iznimno uspješno mijenja medije. Umjesto da promatramo Lister kako ispisuje stranice sitnim kurzivom ili slušamo njezine monologe, ekran se ponaša kao dnevnik, a gledateljice kao čitateljice i suurotnice u čuvanju dnevničarkinih tajni. Dosljedno izvedena i savršeno tempirana meta-razina jedan je od glavnih aduta serije. Primjerice, u drugoj sezoni koja je usmjerena na ljubavni trokut između Anne Lister, njezine nove partnerice Ann Walker i nekadašnje ljubavi Mariane, Lister uvjerava Marianu da nitko ne zna za njihovu vezu, dok krišom gleda u kameru kojoj se i inače često ispovijeda.

Shibden Hall, Halifax (foto: Tony Oldroyd / Flickr)

Lister je počela voditi dnevnik kao petnaestogodišnjakinja, 1806. godine, te nastavila sve do prerane pogibelji tijekom putovanja u Rusiju 1840. Zajedno s družbenicom iz đačkih dana Elizom Raine, Lister je razvila šifru kojim su se djevojke služile za neometano dopisivanje o svojoj vezi, koja se ubrzo pretvorila u složeni tajni jezik koji je Lister od 1808. koristila za jetke komentare o poznanicima te opise seksualnih avantura, ljubavničkih prepirki i rodnih nevolja.

Gentleman Jack dnevničke ulomke uspješno prilagođava razgovornom tonu. S Listerinim se osjećajima lako povezati, ali njezin sentimentalni stil, premda književno zanimljiv, ne bi odgovarao brzom tempu serije. Primjerice, nakon razočaranja u Marianu koja ju je odbacila zbog njezinog rodno neodredivog izgleda i vladanja, Lister bilježi:

„Bila je to kukavička ljubav koja je posustala pred olujom & u najgorem očaju, moj ponosni, ogorčeni duh ju je gledao kako uzmiče. Kako malo uzvišenih osjećaja dijelimo! Nestalo je udvorništvo srca. Najsjajniji proplamsaji nade su odbačeni. Ipak, jedna je žalosna istina preostala. Ona je nesretna. I ja sam.“

Ipak, serija propušta priliku da se osvrne na ključnu odliku dnevnika, njegovu dvojezičnost. Iako Mariana spočitne Anne zbog toga što bdije nad svojom zagonetnim tekstom, iz te ovlaš ubačene primjedbe nije jasno da je Lister o svakodnevnom životu pisala na engleskom, dok je svoj lezbijski identitet ispisala tajnim pismom.

Ann Walker, sama u Shibden Hallu nakon Listerine smrti, sakrila je ključ za dešifriranje. Ubrzo su je rođaci smjestili u psihijatrijsku bolnicu, gdje je umrla „pomračena uma“ 1850. Viktorijanska su ga gospoda uspjela ponovno dokučiti, ali su ostala sablažnjena sadržajem dnevnika vlastelinke iz Halifaxa. Zahvaljujuću dugogodišnjem radu Helene Whitbread, on je objavljen krajem 20. stoljeća u dvama knjigama, The Secret Diaries of Miss Anne Lister, koja dokumentira Listerine formativne godine, i No Priest but Love, ispovijesti o dvogodišnjem boravku u slobodoumnim pariškim krugovima.

Iako prati njezin kasniji život, vezu s Walker koju Whitbread opisuje kao nesretnu zbog njezine „naučenosti na bolesti i neurozu koja nije odgovarala Anninu živahnom duhu“, Gentleman Jack dosljedno se oslanja na dnevnik. Nespretno umetnuta Marianina opaska o kriptičnim zapisima ne odgovara književnom predlošku: Lister nije koristila šifrat samo u dnevniku, nego i u pismima ljubavnicama i obožavateljicama, stoga bi osupnutost Ann Walker ovdje bio daleko uspjeliji i zanimljiviji obrat.

U eseju objavljenom u knjizi Representing Lives, Anira Rowanchild objašnjava da „zakučasto pismo“, termin koji je Lister koristila za šifrirane tekstove, doprinosi stvaraju lezbijske zajednice sačinjene od svih žena koje su posjedovale ključ i tako sudjelovale u „intimnosti dešifriranja“. Ona također, nastavlja Rowanchild, ukazuje na bolnu rascijepljenost Anne Lister, primorane da koristi različita pisma za svoj javni i osobni život. Uglavnom detaljna i izravna, dnevničarka povremeno „osjeća – da – neizrecive stvari“. Šifrat, uz nedostatak odgovarajućeg jezika, ukazuje na pripadnost dnevnika lezbijskoj povijesti koja je, zaključuje Rowanchild, određena „nagovještajima, maskama, tajnama i prešućivanjem“.

„Romantično prijateljstvo“ krinka je za Listerine lezbijske veze. Bliski i (barem naizgled) posve platonski odnosi dama koje su prijateljevale u mladosti ili kao usidjelice/udovice združile svoje prihode i dijelile dom, u 19. su stoljeću bili društveno prihvatljivi. Nadalje, za razliku od muške homoseksualnosti, koja se smatrala neprirodnom i bila strogo kažnjavana, ženski istospolni odnosi nikad nisu bili izričito ilegalni u Velikoj Britaniji. Te su okolnosti, uz povlašteni klasni položaj, omogućile Lister da donekle neometano „voli jedino ljepši spol & zauzvrat omiljena od njega, odvrati svoje srce od bilo koje druge ljubavi“. 

Kao i dnevnici, serija Gentleman Jack prikazuje napetost između tajnovitosti i skandala razotkrivanja. Sumnjiva jer je, kao što rođakinja priopći Ann Walker, „poput muškarca“ i okrštena kao „Jack i Tom“ (pogrdni termini za butch žene), Annina je seksualnost pod prismotrom jer mještani Halifaxa smatraju da navodi dame na prijateljstva koja nisu samo romantična. Ipak, kada je pokušavaju prokazati, nikada nije jasno koja je točno njezina tajna niti što se uopće može događati između dviju žena.

Uz to što nam predstavlja zagonetnu seksualnost zanimljive protagonistkinje te komentira oblikovanje suvremenog lezbijskog identiteta, Gentleman Jack Ann Walker, u Whitbreadinim komentarima opisanu kao živčanu ženu koja klone na krevetu bez valjana razloga, pretvara u djelatni lik koji propituje Listerine tiranske sklonosti. Od naivne bogatašice koja započne romansu pozvavši Lister da prespava na njezinom imanju, Walker postane samosvjesna gospodarica brojnih posjeda. Isabella Norcliffe, Listerina mladenačka ljubav koja se nakratko pojavi kako bi se našalila da „dva Jacka ne idu skupa“ će se, nadam se, vratiti u trećoj sezoni i možda omesti butch/femme dinamiku u kojoj Anne uvijek ima ulogu džentlmena.

Listerni sluge i zakupci dobro su osmišljeni i raznoliki likovi kojima je, doduše, dano premalo vremena u drugoj sezoni. Iako se provodi po Europi i dijeli krevet sa svojim gošćama, vlastelinka im strogo nalaže dolično ponašanje i kažnjava njihove seksualne prijestupe. Osim što je bio dom iznimne, samouke avanturistkinje, Halifax je imao i buntovnu radničku klasu. Treća bi sezona, umjesto nedovoljno objašnjenih političkih peripetija, trebala dati više prostora stanovnicima Shibden Halla koje smo već imale prilike upoznati te prikazati rastuće klasne napetosti u devetnaestostoljetnom gradiću.

Osim što željno očekujem buduće drame u životu Anne Lister na malom ekranu, nadam se da će i hrvatska dnevničarka, slikarica Nasta Rojc uskoro postati općim mjestom lokalne queer povijesti. Kada bi njezini tekstovi, pisani u prvoj polovini 20. stoljeća, bili u cijelosti objavljeni, imale bismo prilike bolje upoznati tvrdoglavu djevojku koja je naumila slikati, lijepu ženu u jahaćem odjelu koja s partnericom dijeli kuću u centru Zagreba i – antifašističku borkinju.


Dnevnike Anne Lister i Ann Walker možete čitati ovdje.


Povezano