#valung iliti što pisati o menopauzi?
Kada Susan Sontag u svojem poznatom eseju piše o starenju, primjećuje da neizbježni biološki procesi postaju opterećeni kulturnim značenjem koje žene neproporcionalno stavlja u nepovoljan položaj. Iako biologija pruža osnovu za starenje, kultura ga oblikuje u sustav značenja koji odražava društvenu moć i rodnu nejednakost. Muškarci se jednostavno ne boje starenja na isti način kao žene jer nisu jednako “kažnjeni”; primjerice, imaju manju bojazan od gubitka društvenog statusa ili seksualne privlačnosti. Štoviše, zrelost se kod muškaraca povezuje s profesionalnim uspjehom i životnim iskustvom, što može povećati njihovu društvenu vrijednost.
U patrijarhalnom društvu, u kojem je ženina primarna funkcija rađanje potomstva, odnosno buduće radne snage, i u kojem se mnogi kulturalni narativi povezuju sa ženinom reproduktivnom i estetskom ulogom, tranzicija iz reproduktivne u nereproduktivnu fazu života znači sve veću marginalizaciju i stigmatizaciju žena.
Menopauza je, dakle, nešto što skrivamo, čega se stidimo, nešto što stvara nelagodu, fizičku i kulturalnu, osobnu i društvenu. To je narativ koji se perpetuira i u mainstream medijima i u mainstream kulturi. Primjerice, ako naiđete na članak o menopauzi na internetskim portalima, on će najčešće biti u (zabavnoj) formi popisa s naslovima poput: „Mitovi o menopauzi“, „Sve što trebate znati o menopauzi“, „Simptomi koje žene iznad 40 godina ne smiju ignorirati“, „Bez stresa prebrodite menopauzu“ i sve ostale varijacije na temu. Ako ste starija milenijalka, algoritam će vam na društvenim mrežama servirati veliki broj šaljivih reelova u kojima humor samo maskira kritiku kapitalizma i neplaćenog kućanskog rada.
Ipak, korištenje humora i samoironije daleko je od kraja stigme povezane sa ženskim reproduktivnim procesima. Psihologinja Joan Chrisler ističe da je spominjanje menstruacije i menopauze u popularnoj kulturi najčešće negativne prirode i često služi kao način ismijavanja žena radi komičnog učinka. Kao primjer navodi situaciju kada je komičarka Joan Rivers u jednoj televizijskoj emisiji 1980-ih upotrijebila englesku riječ period (danas uobičajeni eufemizam za menstruaciju), izazvavši zgražanje dijela publike.
U izvještaju objavljenom u siječnju 2022. godine, neprofitna organizacija Center for Intimacy Justice otkrila je da je tvrtka Meta odbila oglase 60 tvrtki koje su se bavile zdravstvenom skrbi za žene i osobe raznolikih rodnih identiteta. Oglasi su se odnosili na edukaciju, proizvode i usluge vezane za različite zdravstvene probleme i stanja, uključujući kontrolu mjehura, pumpice za dojke, endometriozu, plodnost, menopauzu, bolove u zdjelici, trudnoću, odjeću za postporođajno razdoblje, seksualni pristanak, seksualno zadovoljstvo i infekcije urinarnog trakta. Čak su i oglasi koji su sadržavali riječi poput “vaginalno”, “vaginalno zdravlje”, “menopauza” i “ginekolog” bili odbijeni jer su, prema objašnjenju tehnološkog diva, predstavljali “sadržaj za odrasle” ili reklamirali “seksualno zadovoljstvo”. Polovica pogođenih tvrtki također je izvijestila da im je Meta zaključala profile.
Kritično razdoblje iliti stvaranje narativa o valungu
Povjesničarka Alison M. Downham Moore istraživala je razvoj znanstvenog proučavanja menopauze i pokazala kako su na njega, a tako i na razvoj cijele medicinske znanosti, znatno utjecali kultura i društvo. Tako se izraz la ménopause prvi put pojavio u knjizi De la Ménopause ou de l’âge critique des femmes (O menopauzi ili kritičnom razdoblju) francuskog liječnika Charles-Paul-Louisa de Gardannea iz 1821. godine, u kojoj nudi niz detaljnih savjeta o spavanju, vježbanju, prehrani, seksualnom životu, uporabi kozmetike i lijekova, uvjetima stanovanja, odijevanju, konzumaciji kave i alkohola te dodaje da „to razdoblje ženina života zahtijeva punu liječničku pozornost“.
Moore u to razdoblje smješta početak patologiziranja ženskog starenja i smatra da su zapisi o menopauzi tijekom 19. stoljeća doprinijeli razvijanju ideje da su mentalna stanja žena određena njihovom reproduktivnom funkcijom. „Štoviše, menopauza se pojavila zajedno s, a ponekad i s izričitom referencom na drugi značajan novi okvir ženske patologije u francuskoj medicini 19. stoljeća: histeriju. Menopauza je, prema nekim tvrdnjama, smatrana histerijom starijih žena; kada bi maternica atrofirala, njezin utjecaj na žensku fiziologiju izazivao je manje ozbiljne, ali jednako nenormalne simptome kao i oni kod histerije, piše Moore. Također, Moore smatra da je “redukcija žena na maternicu, kako u bolesti, tako i u zdravlju, kako u fiziologiji, tako i u ponašanju (…) imala značajne implikacije na poimanje menopauze” – sve do većih otkrića u endokrinologiji.
I Bog stvori baku iliti evolucijski značaj valunga
Što se tiče evolucijskog značaja, menopauza se smatra takozvanom darvinističkom zagonetkom jer se naizgled čini proturječnom. Prirodna selekcija obično favorizira osobine koje povećavaju reproduktivni uspjeh jedinke, a menopauzom dolazi do prestanka reprodukcije. Zašto bi evolucija favorizirala razvoj životne faze u kojoj žen(k)e više ne rađaju?
Teorija koja je imala možda najznačajniji odjek jest hipoteza o baki koju je postavila antropologinja Kristen Hawkes sa suradnicima/ama. Prema toj teoriji, ukratko, žena u postreproduktivnoj fazi života preuzimanjem brige za unuke omogućuje svojoj djeci da imaju više potomaka nego što bi inače mogli. Hipoteza o baki sugerira da žene u menopauzi mogu doprinositi preživljavanju i uspjehu svoje djece i unučadi pružanjem njege, znanja i resursa. Pomažući djeci u odgoju njihove djece, bake mogu neizravno povećati vlastiti genetski doprinos budućim generacijama, stoga bi menopauza mogla biti prilagodba koja omogućuje ženama da se usmjere na ovu podržavajuću ulogu, umjesto da ulažu u nove potomke čije bi rađanje u starijoj dobi bilo puno riskantnije.
Budući da nijedna teorija ne nudi sve odgovore o nastanku dugog postreproduktivnog razdoblja kod žena, mnoge se teorije oslanjaju baš na hipotezu o baki, pa znanstvenici/e smatraju da bi kombinacija hipoteza, koja bi uzimala u obzir i suradnju i natjecanje između generacija, bila dobar pristup za objašnjenje evolucije.
Obrazovni tabu i stigma iliti valung u obrazovnom sustavu i društvu
Ne postoji mnogo istraživanja o tome koliko su žene informirane o menopauzi, no ona malobrojna pokazuju da većina žena mlađih od 40 godina nema adekvatno znanje o menopauzi. Zapravo, više od 80% njih izjavljuje da ili “nema nikakvo znanje” ili ima samo “neko znanje” o menopauzi. 94% žena u menopauzi nikada nije učilo o menopauzi u školi, a 49% njih osjećalo se potpuno neinformirano o menopauzi.
Nadalje, medicinske obrazovne ustanove često zanemaruju ovaj ključni aspekt ženskog zdravlja. Izvješće međustranačke parlamentarne skupine iz 2022. godine pokazalo je da u Ujedinjenom Kraljevstvu samo 41% medicinskih fakulteta drži obvezne kolegije o menopauzi. Istraživanje o medicinskim udžbenicima pokazalo je da od 48 udžbenika koji se koriste diljem svijeta, njih 40 jedva ili uopće ne spominje menopauzu, a narativ koji se provlači u onima u kojima se i spominje povezan je s idejom neuspjeha. Drugim riječima, menopauza je prikazana kao „krah pažljivo usklađenog ženskog reproduktivnog sustava, krah proizvodnje estrogena, kao i krah ukupne reproduktivne svrhe ženskog tijela“, a znanje o menopauzi opisano je kao „nepoznato, nesigurno i spekulativno“.
Nedostatak edukacije žena, kao i adekvatne obuke zdravstvenih radnika/ca o menopauzi dovode do toga da žene ulaze u ovu životnu fazu neinformirane i bez podrške.
Psihologinja Joan Chrisler smatra da je sve manje ljudi spremno podučavati o tabu-temama s obzirom na nelagodu koju one izazivaju kod nastavnika/ca i studenata/ica, kao i na političke i ekonomske pritiske koji su doveli do toga da su mnoge škole ukinule ili pojednostavile svoje tečajeve o zdravlju i seksualnom obrazovanju. Drugim riječima, smatra Chrisler, najočitije je objašnjenje to da su menstruacija i drugi reproduktivni procesi stigmatizirani. Žene koje menstruiraju, koje su trudne, rađaju, doje ili su u perimenopauzi, obilježene su, i to ih izdvaja od drugih (posebno od muškaraca) te narušava njihov društveni identitet (posebno u očima muškaraca koji ih ne smatraju poželjnim seksualnim partnericama).
Istraživanje stereotipa o ženama u menopauzi pokazalo je da žene u menopauzi društvo doživljava kao manje aktivne, s više negativnih emocija, češćim nezdravim ponašanjem i manjim brojem društvenih uloga u usporedbi s muškarcima srednjih godina i ženama srednjih godina koje nisu u perimenopauzi.
Stereotipi, stigma i nesporazumi o menstruaciji i menopauzi mogu na mnoge načine utjecati na psihologiju žena. Vjerovanje u stereotipe o ograničenjima sposobnosti žena u određenim fazama mjeseca ili tijekom prijelaza u menopauzu može proizvesti samoispunjavajuća proročanstva koja ženama uskraćuju prilike za karijeru i slobodno vrijeme, objašnjava Chrisler, a istraživanja to i potvrđuju. Više od trećine ispitanica izjavilo je da osjećaju sram zbog simptoma povezanih s menopauzom (37,4%), dok je većina navela da osjećaju stigmu vezanu uz te simptome (82,7%).
Rad, klasa, rasa, valung
Mainstream narativ govori nam da se menopauza događa polovici svjetske populacije i traje oko trećine života, no mnogo rjeđe govori da pogađa više od petine globalne radne snage, i to onaj dio radne snage koji je dvostruko potlačen.
Istraživanje američke neprofitne organizacije NBER iz 2016. godine pokazalo je da se žene starije od 50 godina na poslu suočavaju i s problemom ejdžizma te će češće ostati ekonomski neaktivne jer teže dobivaju posao i napreduju, češće su im uskraćene beneficije i povišice, i češće dobivaju otkaz, pogotovo ako češće koriste bolovanje. Istodobno, istraživanje o iskustvu radnica sa simptomima menopauze pokazalo je da oni otežavaju i negativno utječu na rad, a problem je i komunikacija o uvjetima na radnom mjestu, pogotovo kada su nadređene osobe muškarci, često mlađi.
Veliki značaj ima i longitudinalna studija SWAN o kvaliteti života žena srednje dobi koja se provodi u Sjedinjenim Državama od 1994. godine, čiji rezultati pokazuju da je trajni utjecaj strukturnog rasizma, odnosno teži pristup dobrima, uslugama i prilikama u društvu na temelju rase glavni čimbenik zdravstvenih razlika između američkih crnkinja i bjelkinja u srednjoj životnoj dobi. Tako Afroamerikanke u prosjeku ulaze u menopauzu dvije godine ranije od bjelkinja, i dvostruko duže osjećaju simptome.
Stoga ne čudi da mentalno i fizičko zdravlje, kao i stav društva i zajednice prema menopauzi i ženskom starenju, mogu biti pokazatelji kvalitete života tijekom menopauze. Također, lošiji socioekonomski uvjeti tijekom života mogu se povezati s ranijim nastupom perimenopauze.
Zaključno, menopauza nije samo biološki proces, već i kompleksno društveno pitanje koje odražava šire neravnopravnosti na tržištu rada i društvu. Kada balansiramo kroz starosnu, rodnu, rasnu i klasnu nejednakost, možda nam baš valung treba da zapali iskru strukturnih promjena u zdravstvenoj, radnoj i političkoj infrastrukturi jer, koliko god šutjele o tome, privatno je ipak i uvijek političko.
Literatura:
Aljumah, R., Phillips, S., & Harper, J. C. (2023). “An online survey of postmenopausal women to determine their attitudes and knowledge of the menopause.” Post Reproductive Health, 29(2) (link)
Chrisler, J. C. (2011). “Leaks, Lumps, and Lines: Stigma and Women’s Bodies.” Psychology of Women Quarterly, 35(2). (link)
Chrisler, J. C. (2013). “Teaching Taboo Topics: Menstruation, Menopause, and the Psychology of Women.” Psychology of Women Quarterly, 37(1)
Chrisler, J. C., Gorman, J. A., Marván, M. L., & Johnston-Robledo, I. (2014). “Ambivalent Sexism and Attitudes Toward Women in Different Stages of Reproductive Life: A Semantic, Cross-Cultural Approach.” Health Care for Women International, 35(6)
Dahlgren, M. K., Kosereisoglu, D., Smith, R. T., Sagar, K. A., Lambros, A. M., El-Abboud, C., & Gruber, S. A. (2023). “Identifying Variables Associated with Menopause-Related Shame and Stigma: Results from a National Survey Study.” Journal of Women’s Health, 32(11)
Griffiths, A., MacLennan, S. J., & Hassard, J. (2013). “Menopause and work: An electronic survey of employees’ attitudes in the UK.” Maturitas, 76(2) (link)
Harlow, S. D., Burnett-Bowie, S.-A. M., Greendale, G. A., Avis, N. E., Reeves, A. N., Richards, T. R., & Lewis, T. T. (2022). “Disparities in Reproductive Aging and Midlife Health between Black and White women: The Study of Women’s Health Across the Nation (SWAN).” Women’s Midlife Health, 8(1) (link)
Hawkes, K., O’Connell, J. F., Jones, N. G. B., Alvarez, H., & Charnov, E. L. (1998). “Grandmothering, menopause, and the evolution of human life histories.” Proceedings of the National Academy of Sciences, 95(3) (link)
Lahdenperä, M., Tanskanen, A. O., & Danielsbacka, M. (2021). “Grandmother Hypothesis.” Encyclopedia of Evolutionary Psychological Science, Springer International Publishing
McLaughlin, J., & Neumark, D. (2022). “Gendered Ageism and Disablism and Employment of Older Workers.” National Bureau of Economic Research (link)
Marcus‐Newhall, A., Thompson, S., & Thomas, C. (2001). “Examining a Gender Stereotype: Menopausal Women.” Journal of Applied Social Psychology, 31(4)
Moore, A. M. (2018). “Conceptual layers in the invention of menopause in nineteenth-century France.” French History, 32(2)
Munn, C., Vaughan, L., Talaulikar, V., Davies, M. C., & Harper, J. C. (2022). “Menopause knowledge and education in women under 40: Results from an online survey.” Women’s Health (link)
Neumark, D., Burn, I., & Button, P. (2015). “Is It Harder for Older Workers to Find Jobs? New and Improved Evidence from a Field Experiment”. National Bureau of Economic Research (link)
Niland, P., & Lyons, A. C. (2011). “Uncertainty in medicine: Meanings of menopause and hormone replacement therapy in medical textbooks.” Social Science & Medicine, 73(8)
Wise, L. A. i dr. (2002). Lifetime socioeconomic position in relation to onset of perimenopause. Journal of Epidemiology & Community Health, 56(11)
