Ljudi se sastoje od kompleksnih elemenata sebstva koji im omogućavaju izričaj. Ti su elementi fizička i psihološka obilježja koja imaju svoje vidljive i nevidljive forme. Fizička su obilježja tijelo i organi koji definiraju našu spolnost. Psihološka su obilježja nevidljiva – naše emocije, nagoni, instinkti, intuicija. Spoj fizičkih i psiholoških obilježja čini seksualnost živih bića, ekspresiju osobnosti koja se prirodno razvija u svakom biću i koju svi osjećamo. Ona se razvija u nama jednako kao što se razvijamo i mi sami – počinje rođenjem, a završava smrću, a na nju utječu okolnosti društva u kojima živimo.
Društva su definirala muška i ženska živa bića, no postoje brojna osjećanja i ekspresije koja ne upadaju isključivo u tu dihotomiju. To su transrodne osobe čiji rodni identitet nije u skladu s biološkim spolom koji im je dodijeljen pri rođenju na temelju vanjskih spolnih organa. Također, to su i rodno nebinarne osobe koje sebe ne vide isključivo u dihotomiji muško-žensko, već onkraj dihotomije kao takve.
Svi smo seksualna bića jer gradimo interakciju između slike o vlastitom tijelu, rodnog identiteta i uloge, seksualne orijentacije, eroticizma, spolnih organa, intimnosti, ljubavi i osjećaja. U tom su pogledu reproduktivna prava temeljna ljudska prava. Valja spomenuti i aseksualnost kao nepostojanje seksualne privlačnosti prema drugima, odnosno nizak interes za seksualnom aktivnošću ili želja za njom. Prema Međunarodnoj mreži za aseksualnu vidljivost i obrazovanje, “mnogi aseksualni ljudi mogu doživjeti oblike privlačnosti koji mogu biti romantične, estetske ili senzualne prirode, ali ne dovode do potrebe da se seksualno ponašaju na toj privlačnosti. Umjesto toga, ispunjenje dolazi iz veze bez seksa, ali na temelju drugih vrsta privlačnosti.” Upravo o tome progovara litvanski igrani film Slow autorice Marije Kavtaradze.
Gdje god da jesmo u osobnom razvoju, ako uživamo u seksualnosti s drugima te pritom želimo ostati zdravi i ne razmnožavati se – treba nam kontracepcija. Pod kontracepciju spadaju metode i sredstva koja omogućavaju pojedincima_kama kontrolu svog tijela, sprečavanje neželjene trudnoće i planiranje obitelji, uključivalo to djecu ili ne. Kontracepcija je odvojila seksualnost od prokreacije i pružila parovima kontrolu nad vlastitim životom; stvorila je slobodu izbora i mogućnost uživanja u seksualnom odnosu bez straha od trudnoće. Zato je i izum hormonske kontracepcije zvane pilula časopis The Economist 1993. godine proglasio jednim od sedam čuda suvremenog svijeta.
Prema Kontracepcijskom atlasu, alatu koji procjenjuje i uspoređuje informiranost, dostupnost i cjenovnu pristupačnost kontracepcijskih metoda u europskim zemljama, Hrvatska se 2024. godine nalazila na 37. mjestu od 47 obuhvaćenih zemalja. Prema rezultatima Atlasa, Hrvatska nema uređen sustav seksualne edukacije te ona iz godine u godine ostaje tabu-tema. Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) zagovara uvođenje seksualne edukacije u obrazovni sustav, no nadležne institucije ignoriraju svaki prijedlog.
Prošle je godine fokus stavljen na lokalnu razinu te je iznesen prijedlog za uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u osnovne i srednje škole kao izvannastavne aktivnosti – zasad bez rezultata u Zagrebu, ali, primjerice, Grad Rijeka jest uveo učenje o dimenzijama seksualnosti kroz zdravstveni odgoj i obrazovanje (doduše, samo u osnovnim školama).
Nataša Bijelić iz CESI-ja ističe da je među mladima prisutna visoka razina neznanja i neinformiranosti o temama seksualnosti, reproduktivnog zdravlja, kontracepciji, vlastitom tijelu, partnerskim odnosima, emocionalnoj dimenziji seksualnosti, rodno-uvjetovanom nasilju, seksualnom nasilju, rodnoj ravnopravnosti te LGBTIQ+ temama. Naglašava i da mladima nedostaju i vještine koje su potrebne za ostvarenje ravnopravnih i kvalitetnih veza.
Lezbijska organizacija Rijeka (LORI) i Amir Hodžić u “Izvještaju o analizama predmetnih kurikuluma, kurikuluma međupredmetnih tema i nastavnih materijala” (PDF) zaključuju da mladi u okviru obrazovnog sustava o seksualnosti uče kroz predmete biologije i prirode i društva, i to isključivo kroz kroz reprodukciju i heteroseksualnost.
Planiranje obitelji i kontracepcija odgovornost su prema sebi, obitelji i društvu, ali i odgovornost društva prema pojedincu_ki. Kako da gradimo tu odgovornost kad je ona pred nas postavljena kao misterij, odnosno tabu? Tijekom mog odgoja i obrazovanja nije bilo riječi o seksualnosti ni u školi ni kod kuće. Bili smo prepušteni sami sebi – kroz razgovor s vršnjacima, čitanje časopisa i knjiga te gledanje filmova. Sjećam se susreta s ginekologom koji mi je prilikom redovnog ginekološkog pregleda kao metodu kontracepcije predložio apstinenciju jer sam komunicirala svoju seksualnu aktivnost i želju da još ne budem trudna.
“Orgazam postaje pravo”, zaključuje dr. sc. Jasenka Grujić u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Kontracepcija. Priručnik za reproduktivno zdravlje (Školska knjiga, 2024). U jednom je intervjuu pojasnila kako ju je napisala u želji da pokaže “značajne dobrobiti kontracepcije bez obzira na to o kojem se scenariju radi.” Te dobrobiti uključuju sve od “smanjenja neželjenih trudnoća i broja prekida neželjenih trudnoća, poboljšanja zdravlja novorođenčadi i djece, do smanjenja morbiditeta i mortaliteta žena povezanih s trudnoćom.”
“Upravo sam zbog kompleksnosti, ali i nevjerojatne ljepote ljudske reprodukcije, nastojala pokazati da postoje izvrsna sredstva sprječavanja neželjene trudnoće i da bi prekid neželjene trudnoće morao biti iznimka. Pristup sigurnoj i učinkovitoj kontracepciji javno zdravstveni je imperativ,” objasnila je Grujić.
Priziv savjesti u medicini sve je češća pojava u hrvatskom zdravstvu, pa tako i prilikom propisivanja ili čak prodaje kontracepcije u ljekarnama. Prema Međunarodnoj federaciji ginekologa i opstetričara (FIGO) te njihovim Etičkim i profesionalnim smjernicama za opstetriciju i ginekologiju (2021.), primarna obveza opstetričara_ki i ginekologa_inja jest služiti reproduktivnom zdravlju i dobrobiti žena. Opstetričar_ka i ginekolog_inja koji_a ne može pružiti njegu svojim pacijentima zbog svoje savjesti i dalje ima profesionalne odgovornosti prema njima.
Praktičari su u sukobu kada svoje osobne obveze, koje im nameće savjest, stavljaju ispred ispunjavanja profesionalne odgovornosti. Budući da pacijenti_ce traže pomoć stručnjaka, a ne privatne osobe, teret opravdanja jest na opstetričaru_ki ili ginekologu_inji koji_a smatra da bi osobne obveze trebale biti ispred profesionalne odgovornosti u skrbi za pacijenta_ice. Dakle, vraćamo se na odgovornost za sebe i odgovornost društva za nas, pojedince_ke.
Udruga za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija napravila je istraživanje o dostupnosti i korištenju kontracepcije na području RH u 2024. godini. Uzorak od 1136 ispitanika (većinom žena) pokazao je da je najčešće korištena kontracepcijska metoda prezervativ/kondom – 45% ispitanica najčešće koristi upravo njih. Slijede kontracepcijske pilule (23% ispitanica), potom metoda prekinutog snošaja (18% ispitanica), spirala (4% ispitanica) te metoda praćenja plodnih dana (3% ispitanica).
Za informiranje o kontracepciji većina ispitanica, njih 88%, koristi internet i društvene mreže, 62% razgovara s prijatelji(ca)ma, dok je savjetovanje s liječnicima i partneri(ca)ma te čitanje časopisa i portala također važan izvor informiranja. Razgovori s nastavnicima i roditeljima rijetko se navode kao izvori informacija.
Udruga Sofija zaključuje da pristup kontracepciji mora biti zajamčen svima kao jedno od osnovnih ljudskih prava, fokusirajući se na kvalitetne i dostupne informacije, transparentnost troškova i procedura te pristupačna mjesta za savjetovanje.
Komercijalna upotreba kontracepcije odobrena je u Jugoslaviji, pa tako i Hrvatskoj, 1965. godine. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine također je začet u Jugoslaviji te je na snazi dan-danas. Seksualnost je postala ključni element procesa sekularizacije, ali i moment oživljavanja religijskih vrijednosti u društvu.
Pisanje prve hrvatske znanstvene monografije o kontracepciji jedan je oblik bunta prema konzervatizaciji kojoj svjedočimo u Hrvatskoj. Jasenka Grujić nas u knjizi Kontracepcija. Priručnik za reproduktivno zdravlje educira o kontracepciji. Knjiga je pisana jezikom medicinske struke, no s obzirom na stalnu nužnost da se samostalno educiramo o svojim reproduktivnim i seksualnim pravima, vjerujem da smo dio vokabulara već savladali kao laici. Grujić nas upoznaje s različitim metodama kontracepcije, koje dijeli na četiri temeljna tipa: bihevioralne metode, metode vezane uz snošaj (koitus), trajne metode i hormonska kontracepcija.
U bihevioralne metode spadaju metode svijesti o plodnosti i prekinuti snošaj. Tri su osnovna tipa metode svijesti o plodnosti – određivanje ovulacije sukladno menstruaciji, uzimanje u obzir znakova i simptoma ovulacije te miješana metoda koja koristi laboratorijske i priručne tekstove. Za prekinuti snošaj Grujić piše: “Nije uvijek jednostavno prepoznati ejakulaciju koja slijedi i izvući penis iz vagine. Prije ejakulacije aktivira se dio mozga odgovaran za obrasce ponašanja uz sustav nagrađivanja, stanje slično heroinskom naletu, pa prekid snošaja može biti zahtjevan.”
Metode vezane uz snošaj barijerne su metode koje se dijele na fizičke i kemijske. Fizičke barijerne metode su muški kondom, ženski kondom, dijafragma, cervikalna kapica i spužvice. Muški kondom je vrećica izrađena od lateksa koja se stavlja na penis. Ženski kondom je vrećica s dva tanka obruča na krajevima – unutarnji zadržava kondom u vagini, a vanjski stoji na ulazu u spolovilo te formira sekundarnu vaginu. Dijafragma se postavlja u vaginu najmanje 15 minuta, a najviše šest sati prije snošaja. Ima oblik kupole s prednjim rubovima te tijekom korištenja sprečava ulazak spermija u maternicu. Koristi se uz spermicidnu kremu.
Cervikalna kapica sastoji se od plastike s obodom koji stoji u vagini, obuhvaćajući vrat maternice. Spužvice su mekano, porozno i bezreceptno sredstvo u jednoj veličini dizajnirani da neprekidno otpuštaju spermicid. Kemijske barijerne metode isključivo su spermicidi. To su kemijska sredstva koja deaktiviraju spermije prije nego što oni uđu u ženske reproduktivne organe. Proizvode se u obliku gelova, krema, supozitorija/pesara i pjena, a njihovo se korištenje savjetuje isključivo kao dodatak fizičkoj barijernoj metodi.
Trajne metode kontracepcije su sterilizacija kod žena i vazektomija kod muškaraca. Sterilizacija se izvodi kirurškim pristupom u trbuh laparoskopom ili kroz mali rez na donjem dijelu trbuha kako bi se onemogućila prohodnost jajovoda. Vazektomiju izvode urolozi kroz minimalan rez na skrotumu (kožna vreća u kojoj su smješteni testisi), zatvarajući tanku mišićnu cijev koja odvodi spermu od testisa do muške mokraćne cijevi.
Hormonska kontracepcija jest ona koja ostvaruje kontracepcijski učinak uz pomoć hormona. Zbog širokog izbora hormona potrebno je primjenjivati individualni pristup u primjeni i propisivanju kontracepcije. Postoje kombinirani hormonski kontraceptivi i kontracepcija progestinima.
Kombinirani hormonski kontraceptivi razlikuju se po mjestu ulaza hormona u tijelo: peroralni – klasična pilula, transdermalni – flaster koji kroz kožu otpušta hormone i vaginalni – prsten koji se stavlja u vaginu gdje stoji tri tjedna,dakle, tijekom jednog menstrualnog ciklusa. Kontracepciji progestinima pripadaju peroralni progestinski kontraceptivi ili POP (engl. progestin-only pills), kontraceptivi primjenjivi intramuskularnim injekcijama, kontraceptivi primjenjivi subdermalnim implantatom, unutarmaterična hormonska kontracepcija – spirala.
Hitna kontracepcija jest metoda kojom se želi spriječiti trudnoća nakon spolnog odnosa tijekom kojeg kontracepcija nije korištena ili je zakazala. Kolokvijalno je ona poznata kao “pilula za dan poslije”, ali njezina učinkovitost može trajati više dana. Hitna kontracepcijska sredstva mogu biti hormonski preparati koji se uzimaju oralno (pilula) i intrauterini uložak (spirala s bakrom). Grujić piše kako u Hrvatskoj i EU-u postoje dva hitna oralna kontraceptiva: ulipristal acetat (prema direktivi Europske komisije izdaje se bezreceptno) i levonorgestrel (u Hrvatskoj se izdaje na liječnički recept).
Naveli smo 20 tipova, vrsta i podvrsta kontracepcije, 20 načina koji nam mogu pomoći da prokreaciju stavimo pod kontrolu i uživamo u seksualnom odnosu bez pritiska. Istraživanje udruge Sofija pokazalo je da su ispitanice u prosjeku upoznate sa svega pet do šest vrsta kontracepcije, što je direktna posljedica onoga na što je ukazao Kontracepcijski atlas – loše informiranosti i ograničene dostupnosti kontracepcijskih metoda u Hrvatskoj.
Pristup sigurnoj i učinkovitoj kontracepciji jest javnozdravstveni imperativ. Pristup mladih znanju i informacijama o temama seksualnosti, reproduktivnog zdravlja, kontracepciji, vlastitom tijelu, partnerskim odnosima, emocionalnoj dimenziji seksualnosti, rodno uvjetovanom nasilju, seksualnom nasilju, rodnoj ravnopravnosti i LGBTIQ+ temama jest odgojno-obrazovni imperativ.
Šutnja, ignoriranje i flaster-rješenja dugogodišnja su politika institucija i vlada ove države, dok imperativi i preporuke vječno ostaju u domeni stručnjaka i specijaliziranih organizacija civilnog društva. Potonji nemaju moć donošenja odluke, ali njihov bunt, pisanje, djelovanje i organiziranje ipak donose nešto ovom društvu. Bez njihova rada ne bismo mogli biti bolji ljudi i bolji roditelji.
