Objavljeno

Jasenka Grujić Koračin: Naši jajnici umiru, ali mi smo zapravo mlade

Jasenka Grujić Koračin

U trećem i posljednjem dijelu Voxovog temata o (peri)menopauzi riječ smo prepustili stručnjakinji, liječnici dr. Jasenki Grujić Koračin iza koje su desetljeća rada i stalnog usavršavanja u područjina ginekologije i opstetricije. Ne manje važno, dr. Grujić je članica Inicijative za regulaciju priziva savjesti u medicini koja pokušava unaprijediti ženska reproduktivna prava. S njom smo razgovarali o brojnim dilemama i predrasudama vezanim za (peri)menopauzu.

Bioidentični hormoni: na internetu, domaćim i stranim medijima sugerira nam se da su bio hormoni mnogo “zdraviji” i učinkovitiji za smanjenje simptoma i hormonalnog disbalansa koji žene osjećaju u predmenopauzi i menopauzi? Koliko je to točno i koja je temeljna razlika između sintetičke hormonske nadomjesne terapije i bioidentične?

Bioidentičan znači jednak nekom hormonu, tvari koja prirodno postoji u tijelu. Bioidentični hormoni dobivaju  se iz biljaka, neki su, primjerice odobreni (u Americi), neki nisu. Neke proizvode farmaceutske kompanije, neki su mješavine proizvedene u ljekarni temeljem recepta liječnika. Ima ih koji se  proizvode bez kontrole sigurnosti, kvalitete i čistoće. Ne postoje  dokazi, ozbiljne studije koje potvrđuju prednosti uzimanja bioidentičnih hormona u odnosu  na tradicionalnu hormonalnu nadomjesnu terapiju, smatra se da su rizici pri uzimanju jednaki i da bioidentični hormoni nisu efikasniji od tradicionalnih.

Hormoni koji se koriste u tradicionalnoj terapiji , dakle ovoj koju propisuju ginekolozi/inje su prirodni estrogeni, 17-beta estradiol, estradiol i estriol. Konjugirani estrogen dobiven iz urina bređih kobila uglavnom se ne koristi u Europi. Druga važna komponenta tradicionalnih lijekova su gestageni i oni su sintetski. Njihov efekt je dobro poznat, uz mnogobrojne dobre i poznate učinke na npr. lipidogram. Obvezno se daju ženama koje imaju maternicu zbog zaštite endometrija (sluznice u maternici). Tradicionalni hormonski pripravci prošli su relevantna predklinička i klinička istraživanja i medicinska ginekološka zajednica propisuje uglavnom te hormone, pa tako i ja.

Što prehrana i vježbanje doista mogu učiniti u regulaciji spolnih hormona u predmenopauzi?

Tjelesna masa je neobično važna karika u regulaciji zdravlja žena/muškaraca svih dobnih skupina. Masno je tkivo svojevrsna endokrina žlijezda koja neke hormone stvara, a neke mijenja konverzijom. Ovi hormoni (jedna vrsta estrogena) mogu vrlo nepovoljno utjecati na reproduktivni sustav, najviše na sluznicu u maternici.

Naravno da je važan životni stil i navike, naravno da je vježbanje korisno i treba ga poticati. Ne radi se samo o hormonalnim promjenama u žena s pretjeranom tjelesnom masom, već i o samopoštovanju i odgovornosti prema vlastitom zdravlju. Uvijek valja isticati i kvalitetu spolnoga života koja pretjeranom tjelesnom masom može biti i u žena i u muškaraca bitno narušena.

Stalno se govori u terminima smanjenja i pomicanja menopauze, no trebaju li žene ići za tim da se ponište svi neugodni simptomi menopauze?

Ljudski je vijek još u prošlome  stoljeću bio daleko kraći. Danas i trećinu života žene žive bez svoga ključnog hormona – estrogena. Možda evolucija uspije za 100-200 000 godina omogućiti dulji život jajnicima žene, ali danas nas jajnici napuštaju s oko 50 godina, oni umiru, a mi smo zapravo mlade. Da se podsjetimo: menopauza je posljednja menstruacija u životu žene, a  razdoblje prije te menstruacije zovemo predmenopauza, nakon nje postmenopauza. Budući da se radi o razdoblju koje može trajati više godina rabi se i izraz perimenopauza, katkada klimakterij. Posljednju menstruaciju žene imaju između 45. i 55. godine života, najčešće s oko 50.

Perimenopauza/menopauza je fiziološko, normalno zbivanje do kojega dolazi stoga što se javlja o dobi ovisna redukcija stvaranja hormona u jajnicima. U postmenopauzi su promijenjene endokrinološke funkcije središnjeg živčanog sustava, jajnika, nadbubrežnih žlijezda, masnoga tkiva.  Štitnjaču, žlijezdu čiji hormoni reguliraju metabolizam, nužno je kontrolirati jer se bolesti štitnjače nađu u žena desetak puta češće no u muškaraca, estrogeni mogu utjecati na proizvodnju hormona u štitnjači, a simptomatologija bilo smanjene, bilo povećane aktivnosti štitnjače može podsjetiti na perimenopauzalne simptome.

Zašto je menopauza danas prečesto stigma, teret?

Diktat “juvenokracije”, zastrašujući trend promoviranja bezlične ljepote “barbika” napućenih usana, ostavlja gorčinu onima koje stare, koje jedu nezdravo jer je takva hrana često i jeftinija, želja za slatkim postaje opsesija (čitaj traženje ljubavi, utjehe, psihičkog i seksualnog zadovoljstva), lijepe se žene unište prekomjernim kilogramima. Muž katkada ne pomaže, katkada ode s drugom, često mlađom. Rad, briga o kući, djeci, težak je teret na ramenima žena. Deklaracije, obećanja, trud nevladinog sektora, sve to nije dovoljno da ženama osigura stvarnu ravnopravnost i adekvatnu nagradu za njihov rad.

Liječnici/ce-ginekolozi-inje i sami zastrašeni napisima o “štetnosti” ovoga ili onog lijeka, oportunistički obave nužno, a i ne stignu razgovarati. Dakako da promjene koje žena proživljava u perimenopauzi/postmenopauzi ne smiju biti stigma. Valja ih samo razumjeti i ponuditi rješenje. Propisivanjem hormona mi ne želimo “pomaknuti” menopauzu, to je nemoguće, ali možemo simptome koji nekim ženama uzrokuju patnju blokirati ili umanjiti. Dokazano je da način života i štetne životne navike mogu ubrzati starenje i povisiti zdravstvene rizike za u prvome  redu kardiovaskularne bolesti ali i neke vrste raka. Uz debljinu, pušenje cigareta, prekomjernu konzumaciju alkohola, tjelesnu i intelektualnu neaktivnost ti rizici su ozbiljno povišeni. Uvijek i ponovno valja naglašavati nužnost i vrijednost preventivnih pregleda, u prvom redu pregleda dojki i ginekoloških pregleda. Naš zdravstveni sustav, koliko god bio nesavršen, ipak omogućuje svima da te preglede obave, sam pregled je i u privatnim ustanovama cijenom većini  prihvatljiv, a postoje i dodatna osiguranja. Valja paziti na krvni tlak, a to je dužnost liječnika/ce opće medicine.

Koja istraživanja o menopauzi smatrate relevantnima?

Liječenje perimenopauzalnih simptoma hormonima prošlo je dramatične promjene u proteklih više od 20 godina. Rašireno propisivanje hormona ženama jako je opalo nakon prvih rezultata WHI studije (Woman’s Health Initiative) koji su ukazali na povišeni rizik za pojavu raka dojke i moždanoga udara u korisnica hormonalnih nadomjesnih preparata. Studija je prekinuta, a medijski napisi dodatno su uplašili i korisnice ali i medicinski zajednicu. Nakon reanalize i procjene rezultata WHI studije zaključeno je da žene koje počnu s terapijom ranije (do 59 godine) imaju jako malen rizik za obolijevanje od raka dojke i moždanoga udara, a dobrobiti liječenja održane su i nakon 18 godina praćenja. To ne vrijedi za žene koje s liječenjem počnu kasno.

Posljednjih godina nekoliko je važnih priopćenja, smjernica i radova pokazalo da dobrobiti liječenja hormonima u žena dobi 50-59 godina ili u prvih 10 godina od nastupa menopauze daleko nadmašuju rizike. Liječenje hormonima u toj grupi izrazito efikasno umanjuje simptome perimenopauze/postmenopauze, umanjuje tegobe u vezi s urogenitalnom atrofijom, prevenira gubitak koštane mase i stoga smanjuje rizik fraktura. Seksualni užitak je poboljšan, kao i ukupna kvaliteta života žene. Postoje mnogobrojne studije koje su istraživale/istražuju dobrobiti liječenja hormonima, nasuprot rizicima (studije WHI, HERS, NHS, DOPS i druge). Ono što je važno znati je da u Hrvatskoj žene koje počinju uzimati hormone jesu mlađe i zdravije od onih žena u SAD-u nad kojima su obavljena danas kontroverzna istraživanja, (WHI studija).

Koje, pak, knjige za samopomoć o ovoj temi biste preporučili ženama ili bar knjige koje o menopauzi govore laicima pristupačnim jezikom?

Malo je popularnih knjiga i literature koju bih mogla preporučiti, poruka većine tih uradaka je da se moramo prepustiti “prirodnome” tijeku i da su hormoni opasni. Kao dobru, prihvatljivu mogla bih izdvojiti knjigu kolegice Dr. Vesne Stepanić: Moja menopauza.

Koji dominantni narativi o menopauzi vladaju u javnom prostoru i medijima i kako se prema njima odnosite?

Ne želim i ne smijemo prihvaćati stereotipe o ženama. Žena-majka, žena-kuharica, žena-prostitutka, žena-klimakterična baba, žena – svašta ali ne osoba. Jest, klimakterij je za neke žene teško razdoblje, ali najmanje što su te žene, izrađane i izrađene zaslužile je razumijevanje i pomoć. Zar mislite da muškarac koji ima problema s potencijom (oh da, andropauza isto postoji), može uvijek dobro rasuđivati? S Viagrom ili bez nje. Neznanje koje proizvodi strah uz odbijanje liječenja hormonima, potaknut i napisima u medijima ali i tromošću medicinske zajednice da prihvati  recentna istraživanja, zahtijevaju u radu s pacijenticama izuzetan trud, pa i navođenje vlastitih iskustava i često otkrivanje vlastite privatnosti. Ali to je dio profesionalnog duga pacijenticama, dio poziva.

Kako si žene mogu olakšati te procese u razdoblju koje prethodi menopauzi, kakvu vrstu pretraga trebaju poduzimati?

Važno je liječenje hormonima početi pravodobno, u perimenopauzi pa do prve 2-3 godine postmenopauze. Tada se postiže ogromna dobrobit i utjecaj na simptome peri/postmenopauze, centralni živčani sustav, na zdravlje kostiju, zdravlje kardiovaskularnog sustava i urogenitalnu atrofiju.

Na koji način klasni status i radna svakodnevica žene utječe na njezinu menopauzu? U menopauzi žena mora posvetiti više brige prema vlastitom tijelu, a ta briga najčešće uključuje i povećane troškove života. Iako se mnogo govori o zdravstvenim i psiho-fizičkim procesima i promjenama koje se događaju u ovom dijelu ženina života, malo tko govori o drugim aspektima života žene u tom razdoblju.

Niži socioekonomski status, loša prehrana i pušenje cigareta mogu dovesti do ranije menopauze. Postoje istraživanja koja dokazuju da žene koje žive u oskudici imaju 80% veću mogućnost da dožive ranu menopauzu. Tako u Indiji, u ruralnim sredinama gdje su životni uvjeti loši, posljednju menstruaciju žene imaju oko 8 godina ranije nego žene u SAD-u.

Kada gledam kako u dućanu blizu moga stana izmučene robinje noseći teške terete rade skoro bez pauze, dijeleći beznadni smiješak kupcima od kojih su se neki dovezli u bezobrazno skupim automobilima, shvatim da taj teški, vjerojatno slabo plaćeni posao rade isključivo ili uglavnom žene. Upitam se: je li ovo 19. ili 21. stoljeće?

U kojoj su vezi bolesti štitnjače i menopauza? Kako funkcioniranje štitnjače, nadbubrežne žlijezde i gušterače mogu utjecati na menopauzu?

Prijevremena menopauza može biti simptom autoimunih bolesti poput bolesti štitnjače i reumatoidnog artritisa. Autoimunom bolešću mogu biti zahvaćeni jajnici koji prestanu proizvoditi hormone. Prijevremena menopauza javlja se češće u žena koje boluju od epilepsije. I, jasno, prijevremena menopauza nastupa u onih koje su operirane (jatrogena menopauza), tj. u onih kojima su odstranjeni jajnici ili u onih koje boluju od bolesti koje mogu uništiti tkivo jajnika. Ukoliko žena posumnja na prijevremenu menopauzu moguće je ustanoviti to, procijeniti rezervu jajnika ultrazvukom i određivanjem antiMüllerovog hormona (AMH) koji govori, laički rečeno, o tomu koliko još žena “ima vremena”,  ali je također važno i odrediti sve druge hormone koji se s promjenom mogu mijenjati.

Može li se reći da su preuranjena menopauza i perimenopauza trend koji je u rastu posljednjih desetljeća, upravo zbog suvremenog načina života, nesigurnih poslova i egzistencija generacije žena koje se nalaze u ovoj dobnoj skupini?

Menopauza, kao što sam već navela, nastupi u većine žena između 45. i 55. godine. Rana menopauza nastupi prije 45. godine, a prijevremena prije 40. godine. Doba nastupa menopauze, i rane i prijevremene, je genetski određen, obično se nasljeđuje po majci. No to nije uvijek tako. Način života može utjecati na  raniju pojavu menopauze. Dugogodišnje pušačice duhana menopauzu dožive godinu do dvije dana ranije nego žene koje duhan ne puše. Nedovoljna tjelesna masa povezuje se s ranijim nastupom menopauze. Neka istraživanja povezuju vegetarijansku prehranu, nedovoljno tjelesne aktivnosti i izlaganja suncu, s prijevremenom menopauzom.

U žena koje imaju kromosomalne bolesti, poput Turnerovog sindroma, menopauza nastupa ranije zbog disgeneze jajnika, umanjene funkcije jajnika. I sindrom fragilnog X kromosoma povezuje se s prijevremenom menopauzom.

Ženama koje su ušle u ranu i prijevremenu menopauzu nužno je propisati nadomjesne hormonalne preparate i dati im podršku, ohrabriti ih. Nastojati im pomoći da se bore s tugom, šokom, nevjericom, nevjericom zbog nemogućnosti zanošenja ako žena još želi rađati, pomoći im zbog implikacija prijevremene menopauze na seksualni život.

Mi žene moramo prihvatiti činjenicu da jajnici stare i umiru brže i ranije no što starimo i umiremo mi. Razumjeti patofiziološke mehanizme uz pomoć i mali trud liječnika može svaka žena. Poštovati svoje tijelo, pazeći da ne “namaknemo” suvišne kilograme može svaka žena. Nisu potrebni skupi tretmani da bi žena izgledala privlačno i dobro se osjećala. Svaka dob pa tako i razdoblje “promjene” nosi svoje tuge ali i radosti, samo ih treba znati prepoznati. Hormonalno nadomjesno liječenje može bitno olakšati ovo nekima turbulentno razdoblje i omogućiti kvalitetniji život.


Povezano