Problem rodne neravnoteže u svijetu računalne tehnologije nije novost, ali trenutak koji je Elissa Shevinsky, dopredsjednica startupa Glimpse Labs, prepoznala kao ključan dokaz da je industriji potrebno više žena, bila je prezentacija aplikacije Titstare koja, kao što su objasnili njezini autori David Boulton i Jethro Batts, omogućuje snimanje fotografija prilikom gledanja u ženske grudi.
Užasnuta uvredljivošću programa koji povećava nelagodu žena u području kojim ionako dominiraju muškarci, Shevinsky je na svom blogu napisala svojevrsni manifest o seksizmu u računarskom inženjerstvu, koji to područje, unatoč njegovoj inovativnosti, izrazito pogađa.
Velik broj žena koji se želi baviti računarskom znanosti osjećaju se nedovoljno predstavljeno ili odbačeno, za što se optužuju nepoticajno društvo i obrazovanje, ali i činjenica da tim poljem prevladava kultura alfa-mužjaka, zbog koje se žene često osjećaju nepoželjno, ali i ugroženo. Loša iskustva Shevinsky je tako doživjela čak i od svojeg poslovnog partnera, radi čega je odlučila napustiti tvrtku koju su osnovali. Istakla je kako se zbog želje za radom godinama trudila uklopiti te je feminizam ignorirala sve dok nije shvatila kako postoji ozbiljan problem koji se treba riješiti.
Ruth Oldenziel, profesorica na Tehnološkom fakultet u Eindhovenu, objasnila je kako su na početku računala bila vezana uz žene, a čak je šest njih radilo na programiranju najpoznatijeg svjetskog kompjutera Eniaca, ali s povećanjem prestiža ove znanosti, žene su izgurane na margine. Za industriju to predstavlja velik problem, jer potrošačice zahtijevaju rodno osviještene proizvode koje ne dobivaju, a uz to postoji i veći broj radnih mjesta, no nedovoljno stručnjaka/kinja koji/e bi ih mogli ispuniti. Prema statistici američkog Zavoda za zapošljavanje, 20% razvijatelja softvera su žene, dok su 6% njih afro i hispano-Amerikanci.
Još je manji broj zaposlenica u startupima, novoformiranim tvrtkama koje su mladim programerima najprivlačnija mjesta za rad zbog svoje opuštene atmosfere i manjka birokracije. Unatoč tome, takvo nepostojanje strukture dozvoljava veću marginalizaciju, što ističe dizajnerica softvera Julie Ann Horvath koja je, nakon odbijanja romantične ponude svojeg kolege, bila prisiljena dati otkaz zbog izrazito neprijateljske atmosfere u kojoj se našla.
U većim je kompanijama seksualno napastovanje lakše zaustaviti, ali suptilniji oblici seksizma i dalje postoje, s obzirom na to da uredi funkcioniraju kao muški klubovi u koji žene pokušavaju ući, ali im se to stalno onemogućava. Kako promijeniti tu situaciju isto je pitanje rasprave, a dok neki smatraju kako je bitno oblikovati prostor za žene u tehnologiji, drugi tvrde kako su takvi projekti štetni zbog toga što naglasak stavljaju na nečiji rod, a ne na njihove sposobnosti.
Kao ohrabrenje za žene, potiče se i fokus na pozitivne priče, jedna od kojih je i činjenica da u tehnološkom sektoru postoji najmanja razlika u plaćama između muškaraca i žena, koje zarađuju 89% onog što dobivaju njihovi muški kolege. Razlog tomu je veća fleksibilnost samog posla, koji se može obavljati i kod kuće, dok se plaća računa prema broju odrađenih sati, što je povoljnije za programerke s djecom.
Svijetom računarskih znanosti ipak dominira bro-kultura seksizma i mizoginije, za koju Elissa Shevinsky smatra kako se može promijeniti samo iznutra. Ona se tako nakon isprike svojeg kolege ipak pristala vratiti na posao, a rješenje problema vidi u promicanju jedne drugačije vrste različitosti, različitosti mišljenja. NewYorkTimes…
