Objavljeno

Televizija voli predsjednice, dok god su republikanke

Hrvatska, Latvija, Filipini, Južna Koreja, Švicarska i Liberija zemlje su koje su ulogu predsjednice povjerile ženama. No, iako sam izbor predsjednice ne govori da je u navedenim zemljama razina ženskih prava i rodne ravnopravnosti na nekom višem nivou, zanimljivo je da se u SAD-u predsjednice pojavljuju samo na malom ekranu.

Prije gotovo 10 godina ABC-ova serija kratkog vijeka Commander in Chief predstavila je tu ideju publici kroz lik predsjednice koju je utjelovila Geena Davis, a u međuvremenu je politički triler NBC-a State of Affairs postao šesti show koji prikazuje ženu kao predsjednicu u Ovalnom uredu.

Zadnja pak sezona Scandala prometnula je ideju prve dame koja ulazi u izbore za predsjednicu.  Prikazano se čini prikladnim jer većina očekuje objavu kandidature Hillary Clinton za izbore sljedeće godine zbog čega mogućnost predsjednice u SAD-u poprima veliku važnost.

Iako je Gallupova anketa iz 2007. pokazala da bi 88% Amerikanaca dalo svoj glas visoko kvalificiranoj kandidatkinji na izborima za predsjednicu, Pewova studija je ove godine otkrila da bi samo svaki četvrti Amerikanac/ka od njih 10 htio/jela vidjeti ženu na čelu države tijekom svog života.

Upravo su zbog toga fikcionalni portreti predsjednica brižno kreirani kako bi se izbjegao gubitak publike. Dva trenda se brzo uočavaju nakon analize lika predsjednice na malim ekranima; nijedna od njih očigledno nije demokratkinja (iako su prema anketama upravo demokrati najbliži ideji predsjednice), a samo jedna od njih izabrana je na temelju svojih postignuća – ostale su ili bile dio političkih dinastija ili su bile potpredsjednice te su na dužnost stupile kad se pojavila potreba.

Pop kultura je već dugo prozivana zbog svoje uloge oblikovanja javnog mišljenja o društvenim problemima. Neki kritičari smatraju da je lik predsjednika Afroamerikanca u Fox-ovoj seriji 24 u razdoblju od 2001.do 2006. potaknuo gledatelje na mogućnost izbora Baracka Obame nekoliko godina kasnije. Ako rasa predsjednika na televiziji može utjecati kako glasači gledaju na ideju, postoji opravdana šansa da za rod vrijedi isto.

Ipak, činjenica da su predsjednice na malim ekranima prikazane kao republikanke nije stvar zavjere.  Producent Tom Nunan kaže da scenaristi/kinje moraju ispuniti očekivanja različitih šefova/ica.  Moraju ustanoviti što izaziva najveće sukobe u radnji i što je najneočekivaniji događaj koji može protresti seriju. Upravo predsjednica republikanka donosi dozu nepredvidivosti koja ne bi bila postignuta kada bi se napisale televizijske kopije Hillary Clinton ili senatorice Elizabeth Warren. Iako, čini nam se da niti to više ne predstavlja toliko iznenađenje, barem gledajući globalno, ali možda na razini SAD-a uistinu je tako.

Nunan dodaje da je veliki broj scenarista/kinja upravo lijevo orijentiran i da najčešće pišu likove koji utjelovljuju ideale suprotne njihovima.

Ideja da Hillary Clinton postane predsjednica SAD-a svakako je zaokupila kreativnost televizijskih studija.  U zemlji koja je na svojoj najvišoj poziciji vidjela 43 muškarca, televizija je indirektno pomogla biračima da se upoznaju sa slikom žene na čelu države. Samo će vrijeme pokazati koliko dugo će nacija čekati da život počne oponašati umjetnost. The Atlantic


Povezano