Objavljeno

Six Martinis ili o riječkoj queer sceni i ljubavi na plesnom podiju

Jeste li već čulie za Six Martinis and a Blow Job? Bez brige, ne radi se o nekoj (primamljivoj) nepodopštini, ali je svakako riječ o ponudi kojoj ćete teško moći odoliti. Ovaj je eklektični spoj izvedbenih, glazbenih i vizualnih umjetnosti i aktivizma nedavno proslavio svoj drugi rođendan, a uoči nadolazećeg eventa pod nazivom Spring Secrets, razgovarali smo s Andreom Laurić i Antoniom Kiselićem Ledinskym, kreativnim tandemom koji stoji iza jedne od inovativnijih domaćih queer inicijativa.

 
Iako oboje imaju dugogodišnje iskustvo u radu na nezavisnoj kulturnoj sceni, tek su nedavno objedinili znanja i iskustva kako bi SM podigli na jednu novu razinu. O društvenoj, kulturnoj i aktivističkoj komponenti Six Martinisa, na koji način osnažuju riječku publiku i scenu, o razlikama između Rijeke i Zagreba te u koji europski grad uskoro planiraju lansirati SM, doznajte u redcima niže.
 
Six Martinis je nedavno proslavilo svoj drugi rođendan. Budući da ste startalie u jednom kriznom trenutku i za LGBTIQ i za clubbing scenu, ispričajte nam ukratko kako je cijela stvar krenula. Koji su bili najveći izazovi, a na što ste ostvareno najviše ponosni?

Antonio: Six Martinis je zasnovan je na konceptu različitosti koji se tiče queer populacije i potrebe da se izađe iz konvencionalnog okvira glazbenoga događanja u jedan širi, art koncept i vizije izgradnje boljega društva putem umjetnosti i zajedništva. Izazovi s kojima se  susrećemo su ponajviše financijske prirode, pošto program nije podržan ni iz jednog sustava financiranja, te je zasnovan na donacijama i samofinanciranju, ali i prekarnom radu onih uključenih u koncept.

No, nedavno smo proslavili dvije godine, spajajući dva klupska prostora u strogom centru grada u jedan, što je javnost odlično prepoznala, pomičući ljestvicu clubbinga na puno viši nivo nego do sada, uvodeći elemente aktivne suradnje u prostore, ali i programe klubova koji nemaju običaj da zajedno surađuju. Događaj je popratilo mnoštvo prijatelja, supportera i nove publike, što nam je dalo potvrdu da smo na jako dobrom putu za daljni razvoj koncepta. 

Andrea: Trenutno smo jako ponosnie što se o Six Martinisu počelo govoriti izvan lokalne scene u Rijeci, ali i izvan naših granica. Prepoznati smo u jednom od najkul beogradskih portala koji prati kulturu / art / clubbing scenu – Still in Belgrade, a koliko smo čuli, zahuškalo se i ponešto u Berlinu o Spring Secrets konceptu. 

Sam naziv programa Six Martinies and a Blow Job izrazito je vivdan i seksualiziran (in a good way) – a samim time i poprilično queer. Kakve točno vrijednosti (društvene, političke, aktivističke) SM zagovara i zbog čega je otvaranje tih pitanja relevantno za sredinu kao što je Rijeka?

Antonio: Program je u lokalnoj sredini u vrlo kratkom roku postao prepoznat kao drugačiji, ne samo po estetici, već i energiji i ekipi koja na party dolazi. To su prije svega mladi, urban i osvješteni ljudi, umjetnički i politički orijentirani pojedici i pojedinke koji žanrovski prate queer estetiku i subkulturalna događanja na inozemnoj glazbeno-vizualnoj sceni, stvarajući na plesnome podiju okruženje prihvaćanja, ali i ljubavi. 

Otvarati ova polja u Rijeci iznimno je bitno, pošto je ovo jedan od rijetkih prostora, pogotovu u domeni glazbe koji spaja aktivizam i umjetnost u jednu simbiotsku cijelinu, u želji za izgradnjom boljega i otvorenijega društva. 

Biste li se složile da je Rijeka, kako mitski slovi, najgayfriendly grad u državi ili se radi o još jednoj predrasudi? S tog aktivističkog aspekta, što je po vama potrebno napraviti da Rijeka to uistinu postane, i kako tome SM doprinosi? Kakvu publiku SM okuplja i na koji ju način osnažuje i afirmira? 

Andrea: Slažem se da ju u jednu ruku mitski, u drugu istinit. Problematično je s Rijekom što se glasovita tolerancija i prihvaćenje različitosti zasniva na imidžu, a ne na konkretnim djelima, akcijama i društveno-kulturnim sadržajima. Pa bi zapravo upitna bila i reakcija samih građana i građanki na okupaciju i aktivaciju unutar javnih prostora od strane Drugosti.  

Zaista vjerujem da je Rijeka dorasla slici koju projicira i na koju je ponosna, ali više nego ikada, to treba testirati i suočiti se sa stvarnim stanjem stvari u gradu, što znači da ne postoji organizirano feminističko djelovanje i Rijeka Pride.

Antonio: Koncept Six Martinisa upravo otvara društvo uz pomoć glazbe, miksajući na plesnome podiju, navijače, pedere, umjetnike, čudake, obične ljude, studente, lezbe, radnike, bipsiće i tranđe u jedan zanimljivi spoj eklekticizma koji nekako začudno funkcionira. Upravo osvješteni moment zajedništva, kroz miješanje različitosti na plesnom podiju, bilo onih seksualnih, rodnih, estetskih, nacionalnih, rasnih, stvara trenutke za razbijanje osobnih, ali i grupnih predrasuda prema onima koje karakteriziramo kao “drugačije”. 

Je li vam činjenica da se prvenstveno  bavite produkcijom partija odmogla u pozicioniranju na riječkoj nezavisnoj kulturnoj sceni? Pokušavate li uopće pobjeći od tog epiteta i kako? Kako uopće ova scena reagira na SM i koliko je otvorena za umrežavanja i suradnju?

Andrea: Six Martinis nikada nije bio samo party. U najmanju ruku, elektronska glazba je sredstvo nečeg puno većeg, a to je stvaranje i otvaranje fizičkih, javnih prostora za sve identitetske odrednice  i prakse odmaknute od društvene norme. Što je zapravo od svojih samih početaka.

No, još bitnije, unutar tog novog fizičkog prostora koji se kreira događa se nova razina prihvaćanja, preklapanja i sjedinjavanja gdje heteroseksualna publika diše, pleše i zabavlja se s LGBTIQ publikom i praksama bez ikakvih incidenata. Možemo reći da Six Martinis partiji kroz glazbu redefinira pojam “normalnosti” i pomiče granice prihvatljivog u društvu. 

Andrea, nedavno si preselila iz Zagreba u rodnu Rijeku. Kakve su razlike?

Andrea: Razlike u funkcioniranju u dva grada definitivno postoje. Na institucionalnoj razini, Rijeka je puno manji grad i puno otvorenija, dogovori s institucijama idu lakše. Naravno, nije idealno, ali barem s ključnim akterima možeš bez problema dogovoriti sastanak. S druge strane, smatram da nezavisna kulturna scena u Rijeci tek dobiva svoj zamah i najgore bi bilo da se dogodi ono što je, po mom mišljenju, loše utjeclo na zagrebačku, a to je projekno djelovanje. 

To znači prilagođavanje svoga rada institucionalnoj formi, a posljedično – puno rada za malo novaca, što dovodi do gušenja kreative i razvoja. Treba se okrenuti drugim modelima funkcioniranja i ne računati isključivo o gradski ili državnim novcima jer je to daleko on ikakve nezavisnoti. 

Zato smo se u Six Martinisu okrenuli umrežavanju, suradnjama, ali i mapiranju partnera van državne riznice, ali i van Hrvatske. Moglo bi se reći da funkcioniramo po poslovnom modelu s aktivističkom ideologijom nezavisne scene. 

Na koji ste način povezane s udrugom DrugaRI? Strahujete li da bi se i DrugaRI mogla okarakterizirati kao “još jedna LGBTIQ udruga”? Koji će joj biti fokus djelovanja i po čemu će njeno djelovanje biti drugačije i inovativno? Je li organizacijski tim SM-a također dio članstva udruge ili se suradnja ostvaruje na neki drugi način?

Udruga Druga Rijeka, i njeni članovi, povezani su sa Six Martinsiom, pošto je udruga proizašla iz SM koncepta, u svrhu aktivnog rada i angažmana u području društvenih aktivnosti za LGBTIQ populaciju na području grada Rijeke. Ne bih se mogao složiti da je je udruga još jedna u nizu udruga. Njena karakteristika upravo leži u tome, kao što sam ranije spomenuo, u želji za otvaranjem i osnaživanjem zajednice u jednom novom smjeru, upravo kroz modele zajedništva.

Pošto sam konceptualno začetnik Six Martinisa, nekako je ispalo da sam i predsjednik same udruge, pružajući na taj način prijenos znanja mlađim ili trenutačno manje iskusnim kolegicama i kolegama koje sam u međuvremenu naučio za daljnji rast LGBTIQ scene na lokalu. Drugari su odlučno startali i čeka ih odlična budućnost! 

Načule smo da se uskoro spremate prema Berlinu. Kakvu suradnju tamo spremate i zašto ste se odlučile baš za Berlin? Na koji način planirate istaknuti i profilirati Six Martinis u gradu koji slovi kao jedna od europskih meka clubbinga?

Andrea: Ideja za Berlin je nastala spontano, a proširila se poput virusa u našem malom prijateljskom krugu. Izrazito nezadovoljstvo sa stanjem stvari u Hrvatskoj nas je nagnalo da kupimo kartu u jednom smjeru, no istog trena kako smo to napravilie, svakog od nas je krenula neka priča u Hrvatskoj. Tifani Rubi kreće jako opasno prema vrhu u suvremenoj vizualnoj umjetnosti i dizajnu (možete ju uhvatiti na Tjednu dizajna u Zagrebu u svibnju), a Antonio i  ja smo počeli dobivati zanimljive ponude za suradnje sa Six Martinisom. 

No, u Berlin idemo odlučno s ciljem umrežavanja. Imamo već par dogovorenih sastanaka i potencijalnih ideja, ali o tome kasnije, da ne ureknemo 😉 


Six Martinis @ Republika Festival

I za kraj, nadolazeći event Spring Secrets. Što ste nam to sve pripremilie u tom konceptu?

Andrea: Puno proljetnih tajni! 🙂 Nakon dvije godine na sceni, i s mojim dolaskom u Rijeku, Antonio i ja smo odlučili Six Martinis konceptualno razvijati i proširitii na više osjetilnih podražaja.  Tako nas prvog dana očekuje sjajna pop up izložba vizualnih radova PREKLAPANJA, još sjajnijih riječkih umjetnika/ca Tifani RubiŠumskog i Željka Baškovića koja će se održati 19. ožujka u fantastičnom prostoru H-objekta bivše tvornice Rikard Benčić.

Slijedi party elektronske glazbe u klubu Crkva, a potom proljetnim tajnama obavijen limitirani Six Martinis Extended Play after čija je lokacija nepoznata, a rezervacije obavezne.  

Mislim da pokrećemo sjajnu priču za koju nas čeka jako puno trudai i odličnih rezultata, ako budemo ustrajni. Publika je prepoznala koncept, mediji nas podržavaju, a suradnje padaju. I priroda nam taj vikend svašta sprema, očekuje nas najveća pomrčina Sunca u zadnjih 16 godina, te prvi dan proljeća. Mislim da se sprema neki opasni shift u energiji taj vikend. Jedva čekam! 

Antonio: Spring secrets je ujedno i najava za jedan novi i totalno drugačiji koncept koji će startati u listopadu/studenome 2015., a ono što spremamo će za sada morati ostati jako dobro čuvana tajna (smijeh)! 

Foto: Magdalena Mena, dizajn vizuala: Lea Jurin


Povezano