Naziv sufražetkinja prvi puta se pojavljuje krajem 19. te početkom 20. stoljeća u anglosaksonskim zemljama. U Velikoj Britaniji taj je pojam označavao pripadnice pokreta za jednako pravo glasa. Iako smo (možda) već upoznati/e s imenima poput Elizabeth Cady Stanton, Susan B. Anthony i Alice Paul postoje i druge sufražetkinje koje su manje poznate.
Možda vam u školi nisu spomenuli/e niti njih, ali u nastavku pročitajte crtice iz biografija sedam još manje poznatih prvakinja ovog pokreta.
Amelia Bloomer
Novinarski angažman u novinama The Seneca Falls County Courier i časopisu The Lily Bloomer omogućuje povezivanje sa ženama poput Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony te njihovu međusobnu suradnju koja pokreće diskurs o jednakosti prava glasa. Naposljetku, časopis doseže broj od 4,000 tiskanih primjeraka koji je stvorio izravan doprinos pri osvješćivanju društva u bori za žensko pravo glasa.
Osim navedenim aktivnostima, Bloomer je javno progovorila o restriktivnoj ženskoj odjeći te se zalagala se opušteniji stil odijevanja koji će ženama olakšati svakodnevne aktivnosti. Njezin dom danas je uvršten u Nacionalni registar povijesnih mjesta SAD-a te svake godine American Library Association sastavlja popis feminističke literature u njenu čast.
Frances Willard
Frances Elizabeth Caroline Willard sufražetkinja je koja se bavila pedagogijom te aktivistkinja protiv konzumacije alkohola. Poznata je i po osnivanju Women’s Christian Temperance Union kojeg je vodila 19 godina. Kao liderica WCTU-a kreirala je slogan „Do everything!“ kako bi potaknula članice da lobiraju, protestiraju, pišu, educiraju te naposljetku djeluju.
Bila je progresivna liderica te je duboko vjerovala u borbu za prava radnika/ca, zaštitu zlostavljane djece, uspostavljanje zakona koji će zaštiti osobe protiv obiteljskog nasilja i jačanje javnog zdravstva.
Ida B. Wells
Liderica na mnogim područjima, od biračkih i građanskih prava pa sve do sociologije i izdavaštva. Najpoznatija je po javnom govoru o linču Afroamerikanaca te njihovom dokumentiranju. Međutim, zanimljivost ove manje poznate sufražetkinje je da je ona mnogo prije Rose Parks (čak 71 godinu) odbila ustati sa sjedala u vlaku.
Ida je također poznata po svom temperamentu te je jedna od prvih žena koje su pri udaji zadržale djevojačko prezime. Suosnivačica je Nacionalnog afro-američkog vijeća.
Nannie Helen Burroughs
Nannie Helen Burroughs rođena je 1878. godine. Bila je vjerska liderica, poslovna žena, feministkinja, govornica te učiteljica. Poznata je po govoru na konvenciji 1900. godine pod nazivom „How the Sisters Are Hindered from Helping”. Njezin rad je imao veliki utjecaj u borbi za jednakost plaća u radnom sektoru između muškaraca i žena te bolje uvjete rada za žene koje su se bavile kućanskim poslovima.
Nina E. Allender
Karikaturistica National Woman’s Party, organizacije koja se bavila feminističkom problematikom te zalagala za jednakost glasačkog prava. Aktivno se bavila karikaturama koje simboliziraju moć žene te je i sama kreirala The Allender Girl, karikaturu žene koja je vizualno ukazivala na sufražetski pokret.
Rosalie Gardiner Jones
Jones, često nazivana ‘generalka’, 1913. godine, vodila je sufražetkinje od New Yorka do glavnog grada SAD-a, Washington DC-a. Pod njezinim vodstvom aktivistkinje su pješačile 17 dana, a kad su stigle na odredište organiziran je prosvjed ispred Bijele kuće te je predsjedniku Woodrowu uručena zastava pod nazivom ‘Glas za žene’.
Jones je iskoristila svoj medijski utjecaj kako bi ukazala na potrebu za glasačkim pravom i rodnom ravnopravnošću u javnoj sferi.
Virginia Minor
Davne 1872. bilo je nečuveno za ženu da izađe na izbore, no Virginia Minor je imala drugačije mišljenje. Minor je jedna od prvih žena koje su pokušale izaći na izbore te glasovati kako bi ukazale na nejednakost. Zbog nemogućnosti registriranja za glasačko pravo svoj je slučaj iznijela Vrhovnom sudu pod argumentom da ju štiti 14. amandman. Iako slučaj nije riješen u njezinu korist potaknula je javnost na promišljanje.
Prevela i prilagodila: Andrea Tintor
