Objavljeno

Hannah Höch i deset drugih dadaistica za koje morate znati

Hannah Höch

Pionirka umjetnosti fotomontaže Hannah Höch rođena je na današnji dan prije 126. godina, a svoju umjetničku karijeru započinje kao 23-godišnjakinja u berlinskoj školi primijenjene umjetnosti. Höch je u svom radu kritizirala standarde ljepote, ulogu žene, brak, politiku Njemačke, ali i same dadaiste zbog mizoginije.

Tijekom Prvog svjetskog rata upoznaje jednog od članova berlinskog dadaističkog kluba, Raoula Hausmanna, koji će bitno utjecati na daljnji razvoj njene umjetničke karijere. Naime, upravo će ju Hausmannovi stavovi o ženskoj emancipaciji navesti da napiše kratku priču Slikar (1920.), u kojoj obrađuje temu života umjetnika koji doživljava životnu krizu kada ga žena zamoli da opere posuđe.

Höch u krugovima dadaista nikada nije bila prihvaćena, štoviše njezin rad odbačen je od strane mnogih pod oznakom nebitnog i bezvrijednog. Ono što ga je razlikovalo od ostalih bila je karakteristična uporaba tijela tradicionalne i moderne Njemačke žene u fuziji s muškim te poticanje ženske seksualnosti reduciranjem muškaraca u dijelove često spojene na ženske forme.

Njezino djelo naslova Cut With the Kitchen Knife Dada Through the Last Weimar Beer-Belly Cultural Epoch of Germany iz 1919., svojevrsna kritika weimarske Njemačke, dovoljno govori o njezinim stavovima, a svojim specifičnim i bezvremenskim fotomontažama Hannah Höch afirmirala se kao jedna od najznačajnijih umjetnica 20. stoljeća koristeći svoja djela kao povik protiv tradicionalističkih stavova o rasama, rodu i ljudskim pravima.

Ipak, daleko od toga da je Hannah bila usamljena na dadaističkoj sceni. U nastavku slijedi deset inspirativnih umjetnica.

Suzanne Duchamp

Četvrto dijete i četvrti/a umjetnik/ca iz obitelji Duchamp, Suzanne, iako rođena u Normandiji, živjela je u pariškom Montparnasseu, kako bi bila u blizini svog brata Marcela koji joj je pomagao izgraditi karijeru.

Iako je formalno obrazovanje stekla na Ecole des Beaux-Arts u Rouenu, epoha u kojoj je ženska umjetnost još uvijek podcijenjena i zanemarena, zapriječila joj je put. Njezin talent, ipak je prepoznat nakon izlaganja na Salonu neovisnih umjetnika u Parizu. Imala je tada tek 22 godine. Jedno od njezinih ključnih djela Multiplication brisée et rétablie (Slomljena i obnovljena multiplikacija), iz 1919. godine,  ujedno je i prikaz svetog trojstva Dada pokreta: anti-estetsko usmjerenje, kolaž i tekst.

Sophie Taeuber

Suradnica i supruga dadaista Jeana Arpa, Sophie je uspješna plesačica i performerica s nastupima u slavnom Cabaret Voltaireu, ali i svestrana umjetnica.

Sophijini slikarski radovi  u kojima dominiraju boje i geometrijski oblici, nastaju iz njezinog uvjerenja u izražajnu snagu boja, linija i oblika, a nadograđeni su neobičnom domišljatošću i umjetničkom slobodom.

Tijekom perioda djelovanja Dada grupe u Zürichu (1916-1920),Taeuber-Arp nije se bavila samo slikarstvom, već je napravila i seriju višebojnih drvenih glava, uključujući i portret Jeana Arpa, te dizajnirala scenografiju i marionete za operu Carla Gozza König Hirsch.

Beatrice Wood

Svojedobno poznatija po ljubavnim aferama nego po umjetničkim doprinosima, danas, nakon šarolike karijere i cjeloživotne strasti prema keramici koja je trajala sve do smrti u 105. godini, slovi kao „majka Dada grupe“.  „U njezinim se crtežima spajaju otvorenost i intimnost dnevničkih zapisa, inteligencija i humor, patos i joie de vivre, po kojem je Wood poznata. Primjerice, djela iz serijala Dodirivanje određenih stvari 1932-1933 portretiraju seksualno obojene interakcije između žena, izravno i nevino, te ostaju, unatoč onodobnom ilustrativnom stilu, i dalje radikalna”, zaključuje Art Forum.

Emmy Hennings

Emmy Hennings objavljivala je poeziju u anarhističkim časopisima davno prije Dade i etabliranja u Cabaret Voltaireu, čiji je suvlasnik bio njezin muž, vodeći dadaist Hugo Ball, kao plesačica, pjevačica, pjesnikinja ili glumica s marionetama. Hennings je zagovarala slobodnu ljubav, anarhiju i društvenu revoluciju te provela neko vrijeme u zatvoru, zbog krivotvorenja putovnica. Iz njezine biografije, Crystal Hoffman, iščitava i razlog njezinog izuzimanja iz povijesti Dada pokreta. Hennings je radije skrivala svoj avangardni opus od povijesti jer bi on otkrio i neke druge stvari, poput ovisnosti o morfiju ili prostituciju.  „Čini se da je zbog toga, radije odabrala anonimnost i komadić fusnote u biografijama o Hugu Ballu“, objašnjava Hoffman.

Baronesa Elsa von Freytag-Loringhoven

Njezin život – umjetničko djelo. Ona je utjelovila načela Dade na način o kojem su njezini muški kolege mogli samo sanjati. Prilikom uhićenja zbog oskudnih kostima ili sitnih krađa, iskakala je iz patrolnih kola s takvom spretnošću da su je policajci, zadivljeni, puštali da ode, a za svoj prvi intervju s urednicom Little Reviewa Margaret Anderson, obrijala je glavu, zatim je obojila u crveno-narančasto, ukrala susjedov krep i od njega načinila haljinu, no ipak ju je odbacila te započela intervju gola.

Model, lutalica, pjesnikinja, radikalna performerica, modna ikona i slobodoumna feministica Elsa von Freytag – Loringhoven učinila je Greenwich Village boemskim i alternativnim desetljećima prije 60-ih.

Mina Loy

Još jedna neobična figura iz Greenwich Villagea, Mina Loy engleska je boemkinja, regrutirana u redove Dade zbog svog načina pisanja i umjetnosti u kojoj je istraživala nekonvencionalne forme i materijale, poput smeća s Manhattana.  Loy je voljela izazivati postojeće stanje i rodne norme, što je vidljivo u radovima koje je objavljivala u modernističkom pjesničkom magazinu Others, ali i sudskim pozivima uručenima njezinim urednicima.

Clara Tice

Vrhunski modni stil samo je jedna fascinantna crtica iz života „Kraljice Greenwich Villagea“. Sudjelovala je u organizaciji jedne od prvih umjetničkih izložaba neovisne scene, usprotivila se cenzuri odbora koji je pokušao ugasiti jedan od njezinih umjetničkih projekata, a krasila je i stranice popularnih časopisa poput Vanity Faira te tako premošćivala jaz između istinske Dade i njegove mainstream strane.

Toyen

Gender bending na djelu u prošlom stoljeću. Marie Čermínová odbacuje svoje ime i zamjenjuje ga imenom „bez roda“ Toyen koje preuzima iz francuske riječi „citoyen“ (građanin). Češka slikarica bila je od jedna od najneovisnijih kreativaca 20. stoljeća. Odbija igrati tradicionalnu ulogu žene, vodi neovisan život, prekida sve veze s obitelji u korist nekoliko prijatelja koji postaju njezina „obitelj po izboru”, prosvjeduje protiv buržujskih tendencija te podržava anarhistički pokret.

Juliette Roche

Rođena u imućnoj pariškoj obitelji, koja joj je omogućila pomalo privilegiran start, odnosno prva sjedala na brojnim umjetničkim i političkim događanjima od najranije dobi.  Svoja iskustva i znanja kanalizirala je u inovativne slike i pjesme te postala svojevrsna kroničarka svog doba, ali i vrsna kritičarka radova svojih kolega u Dadi.

Florine Stettheimer

„Karijera slikarice, pjesnikinje i dizajnerice Florine ne slijedi mitski obrazac o marginaliziranoj i neshvaćenoj umjetnici koja grčevito nastoji stvoriti dijela daleko ispred svoga vremena“, piše Židovski Ženski Arhiv. „Stettheimerine slike su živahni izvještaji o vlastitom životu, nalik dnevničkim bilješkama, ali i ozbiljne opservacije života visoke klase u New Yorku između dva rata. Njezin dekorativan, figurativan stil, često karakteriziran i kao ženstven, nudi alternativu prevladavajućem stilu suvremenog modernističkog slikarstva.

„ Stettheimer je osnovala i salon u New Yorku u kojem je ugostila važne figure Dada pokreta, uključujući i Marcela Duchampa, kojeg je često slikala vrlo androgino, što je bio radikalan istup u ono doba, osobito za slikarice. Flavorwire


Povezano