Između muškaraca i žena postoji golem jaz u samopouzdanju, tvrde Claire Shipman i Katty Kay, a budući da je samopouzdanje na radnom mjestu gotovo jednako važno (ako ne i važnije!) od kompetencije, njegov manjak jedna je od glavnih prepreka koje ženama otežavaju uspjeh i napredovanje.
Dok priznaje da u iznesenim tezama ‘ima nečega’, Trang Chu za The Guardian ističe da je spomenuti jaz prisutan samo unutar baby boom generacije, dok pripadnice milenijske generacije s tako nečim nemaju problema. Zašto?
Za početak, jednostavno imaju više samopouzdanja! Za razliku od baby boom generacije žena koje su odgajane tako da potrebe djece i obitelji stavljaju na prvo mjesto, milenijske žene odrastaju u uvjerenju da su posebne i da zaslužuju više. One dolaze na posao očekujući da ih se tretira jednako kao muškarce, a k tomu su i mnogo ambicioznije i imaju jasno definirane ciljeve.
Milenijske žene znaju što žele i spremne su naporno raditi da bi to i postigle. Na poslu su spremne na izazove, žele napredovati, učiti i razvijati svoje vještine i sposobnosti, te općenito imaju mnogo veća očekivanja od radnoga mjesta od pripadnica prethodnih generacija. Traže karijere koje će im dopustiti da budu kreativne i inovativne, te poticati i njihov osobni razvoj. Naposljetku, milenijske žele očekuju učestale povratne informacije: žele znati na koji način pridonose tvrtkama u kojima su zaposlene, te kako naučiti i postići još više.
„Jaz u samopouzdanju nije samo rodni, već i generacijski problem“, piše Chu. Samopouzdane i ambiciozne, milenijske žene aktivno mijenjaju radna mjesta, pomičući granice i stvarajući novu definiciju uspjeha i vodstva.
