Objavljeno

Rodna fluidnost u pop glazbi 2015.

Kao prvo, ne zovite to trendom. Rodna fluidnost završila je 2015. godine u više naslova nego ikad ranije. Unatoč popularnosti, pogrešno ju je proglasiti pomodnošću, marketinškim trikom ili samo fazom.

Objave da se nosi rodna fluidnost možda imaju dobru namjeru, ali ne pomažu. Umjesto toga, ovogodišnji je kulturalni krajolik priskrbio novu širinu umjetnicima koji se ne identificiraju unutar rodnih binarnosti. Miley Cyrus bila je najuočljivija, izjavivši u lipnju:

“Ne identificiram se kao muško ili žensko, i partner/ica mi se ne treba identificirati kao muško ili žensko”.

Pokrenula je i fondaciju Happy Hippies kako bi pomogla mladim LGBTQ beskućnicima/cama.

Godine 2014. indie kantautorica St. Vincent izjavila je za Rolling Stone:

“Vjerujem u rodnu fluidnost i seksualnu fluidnost. Ne identificiram se kao išta”.


Miley Cyrus

Shamir, reper/ica i pjevač/ica iz Las Vegasa u ožujku je objavila na Twitteru :

“Nemam rod, nemam seksualnost i jebe mi se za to”.

U isto se vrijeme reper/ica Angel Haze deklarirala kao agender osoba i objasnila kako je evoluirao njezin rodni identitet. Slično je s kantautorom/icom Ezrom Furman, koji/a objašnjava :

“Još istražujem što rodna fluidnost znači. Nisam još odlučio/la o rodnom identitetu. Možda nikad ne odlučim i to je u redu. Ponosno živim u ambivalentnom, neodlučnom stanju”.

Ne miješajte ove izjave s poviješću teatralnosti i performativnog zamagljivanja roda u popu. Od istraživanja androginije i mode kod Davida Bowieja i Princea u 1980-ima do zamjene uloga kod CiareBeyoncé u 2000-ima, glazba je bila prostor koji je širio rodne pretpostavke, propitkivao društveno uvjetovane uloge muškaraca i žena, katkad na genijalne načine.


Ezra Furman

Godine 2015. umjetnici/e poput Young Thuga, repera iz Atlante koji se voli preodijevati, nastavljaju tu tradiciju.

Za trenutačni val rodno fluidnih izvođača/ica, nije riječ o preodijevanju, nego o izražavanju njihova suštinskog identiteta. Ezra Furman u svojoj pjesmi Wobbly kaže:

“Fluidno mijenjam rodove / Nikad me neće zakačiti na stranicu / Poput kukca ili bumbara / Nemojte me klasificirati, nemojte ni pokušati”.

Za mnoge druge, rodni identitet sporedan je za njihovu umjetnost. Njihov je lirski fokus na drugim temama. Album Back to the Woods Angel Haze studija je prekida veze i naknadnog sloma. Shamirin album Ratchet kritizira party rap. Na Cyrusinom albumu iznenađenja Dead Petz najusredotočenije i dirljive pjesme su one u kojima se okreće okolišu, kao što je pjesma 1 Sun, strastvena naricaljka za umiruću Zemlju.

Ta se pjesma slaže uz 4 Degrees, viziju spaljene zemlje transrodne umjetnice Anohni, nekoć poznate kao Antony Hegarty, umjetnice kojoj su mediji većinu karijere pogrešno pripisivali rod. Tu je i transrodna producentica deep housea Terre Thaemlitz AKA DJ Sprinkles koja već dugo unosi rodnu politiku u svoj rad. U suradnji s Markom Fellom, okrenula se britanskoj klasnoj politici i strukturama moći s opsežnim sampleom govora Tonyja Benna. Na sve te radove možda utječu identiteti njihovih autora, no oni ih ne definiraju.


Shamir

Borba protiv muško-ženske binarnosti dobila je krila s objavom studije sa sveučilišta u Tel Avivu koja pokazuje da ne postoji muški i ženski mozak, nego “višestruki načini da se bude muško i žensko”. Takva otkrića, uz uspjehe umjetnika/ica koji se identificiraju kao rodno fluidni ili kao bilo što drugo u queer spektru, samo su mali korak prema napretku u društvu koje se oslanja na rodne stereotipe i koji se katkad čine poput propagande.

Ni glazbeni svijet nije imun na to. Litvanski producent Ten Walls u lipnju je šokirao svojom homofobijom. Njegovi komentari zrcale probleme u plesnim klubovima. U studenom je londonski pjevač i producent Kindness otkrio da je zbog homofobnog i transfobnog zlostavljanja napustio glazbu na nekoliko godina. Možda je došlo do napretka u 2015. godini, no važno je da to ne smatramo modom.

Prevela i prilagodila: Lana Perišić; Izvor: The Guardian


Povezano