Med i propolis su prirodni lijekovi, korišteni oduvijek i nadajmo se zauvijek. No, zdravstvena uloga pčelinjih proizvoda samo je manji dio darova koje ova mala bića daju našem ekosustavu.
Procjenjuje se da čak trećina ljudskih usjeva ovisi o pčelama, no, moderna poljoprivreda, a uostalom i moderno pčelarstvo, ne uzimaju u obzir njihove potrebe stoga je broj pčelinjih zajednica u zabrinjavajućem opadanju.
Da pozitivnih primjera suživota s pčelama ipak ima, uvjerile su nas Bernarda Kurz i Jana Kohut, biodinamičke pčelarice s otoka Brača.
Čovjek kao novi neprijatelj
Pčele naravno imaju prirodnih neprijatelja, no, daleko je opasniji suvremeni čovjek sa svojim ”naprednim” farmaceutskim rješenjima. U izvješću Bees in decline koji je izradio Greenpeaceov britanski istraživački tim stoji da je današnja poljoprivreda kemijski intenzivna te da mnogi od pripravaka koji se koriste imaju negativan učinak na pčele. Iako ih ne ubijaju, oni ih oslabljuju. Često dezorijentirane, pčele ne nalaze put do košnice ili im je imunitet oslabljen pa su puno podložnije zarazama.
Osim na tretiranju pesticidima, moderna poljoprivreda se bazira na velikim područjima monokultura uz koje više nema drugog bilja koje bi pčelama bilo zanimljivo.
Zanimljiv TED govor na ovu temu održala je Marla Spivak.
“Svatko od nas može pomoći na jednostavan način: sadnjom lokalnih cvjetajućih biljaka u našim vrtovima, na terasama, na javnim mjestima. Pčele daju nama, vratimo im natrag,” ističe Marla.
Ljubav, skromnost i otvoren um
Bernarda i Jana se pčelarstvom bave nešto više od godine dana. Od početne košnice došle su do sadašnjih sedam u kojima se sve ukupno nalazi oko 200.000 pčela.
Pčele su bića Sunca. Zanimljivo je da svakoj pčeli radilici treba 21 dan da se rodi, isto koliko treba Suncu da se jednom okrene oko svoje osi. Proces rojenja događa se kada se u zajednici pojavi nova matica koja donosi drukčiji utjecaj Sunca. Roj tada prati svoju staru maticu, izlazi iz košnice i traži novo mjesto za život.
No, pčelarice su na to spremne: ručno i s ljubavlju izgrađene košnice postavile su u blizini te su malo potakle pčelice da odaberu novu košnicu. Bernarda je jednom prilikom to učinila rukama prenosivši dio pčela u novu košnicu. Da bi košnica bila privlačna pčelama, potrebno je da je što prirodnija, što sličnija njihovom prirodnom staništu, duplji drveta.
“Najbolje je pčeli ostaviti da radi svoj posao. Mi joj osiguramo dobru osnovu, izrađenu od prirodnih materijala, obojenu ekološkim bojama, zaštićenu od vlage i Sunca. Ako još tome dodamo ljubav, otvoren um i skromnost, nema sumnje da će pčelice ispuniti dom mnogim novim naraštajima”, kaže Jana.
Ljetne pčele žive oko 6 tjedana i u tom periodu nemaju godišnji odmor. U prosjeku, jedna radilica izlazi iz košnice 175 puta dnevno, a ponekad odlazi do cvijeća udaljenog čak 4 i pol kilometra. Pčelarice im pomažu tako što im preko 10 puta dnevno daju vode, koju sipaju po za njih prikupljenim morskim kamenčićima.
Osim higijene vode, pazi se i na higijenu košnica, kao i na to da u njima nema nepozvanih gostiju u potrazi za medom. Bernarda i Jana pčelicama pomažu kako god mogu; ponekad to znači da će papučom ubiti stršljena koji se mota u blizini ili pomaknuti paučinu kakvog velikog gladnog pauka.
Bernarda o pčelicama priča kao da se radi o ekipi frendica. No, nemilosrdnost prema slabijim jedinkama koje se izbacuju iz zajednice, ipak ju rastužuje.
Biodinamika
Primijetila sam da Bernarda i Jana provode jedan dio svoga vremena samo sjedeći pored košnica.
“To je drugi svijet, druga vrsta organizacije. Sjediš tamo pored košnice i slušaš to zujanje; to je jedna vrsta meditacije, iscjeljivanja… Kad držiš samo jednu pčelicu u ruci, snažno se osjeti ta iscjeljujuća energija“, kaže Bernarda.
“One rade od momenta kad izađe Sunce, bez sastanaka, političkih stranaka, zavoda za zapošljavanje. Njima je njihova svrha jasna. Kada prislonim uho na košnicu otkriva mi se svijet koji mi nije vidljiv očima… sve bruji unutra, sve zuji… gomila tih malih bića u savršenom skladu i univerzalnoj harmoniji. I kad se tako pogubiš gledajući ih, ispadaš iz uma i upadaš u sadašnji trenutak, u neku smirenost, radost, ljubav, čak i trans. Baš kao meditacija”, kaže Jana.
Kao i kod brojnih drugih supstanci, male količine pčelinjeg otrova su veoma ljekovite, dok veće količine mogu biti smrtonosne. Za neke ljude ili neka mjesta na tijelu moguće je da samo jedan ubod bude koban. Stoga treba biti veoma oprezan pri prilasku košnicama. Košnici treba prići skroz polako i pažljivo. Ako pčela osjeti strah, znoj ili parfem, matica pušta signal za napad.
Bernardu je jednom prilikom izbolo čak 30-ak pčela. No, to iskustvo zapravo ju je učinilo jačom:
“Bila sam jako radoznala na početku i jednostavno sam gurala nos gdje mu nije mjesto. Spustila sam se skroz do ulaza u košnicu i to u ljeto kad im je vruće i stoga su agresivnije. Bila mi ih je puna glava, izbole su me svuda oko očiju. No, od tada ne nosim naočale, imala sam dioptriju 1.5, nisam vidjela na daljinu, a sada vidim sasvim jasno.”
Cilj im je, kažu, da pčelice prežive. Uopće im nije bitan med; žele samo da se pčele razmnože i da im bude dobro, da majci Zemlji bude dobro.
“Ne idem u pčelarstvo radi zarade. Ovo su bića koja nama pomažu i čuvaju nas, a sad u svijetu odumiru i trebaju našu pomoć”, kaže Bernarda, koja pod mojom sugestijom o zdravstvenim učincima meda kaže da će rado uzeti koju teglicu meda, no samo ako ga bude viška. Pčelice, kaže, moraju imati dovoljno meda da prežive zimu.
“Pčelama sada treba predah od nas i našeg organiziranog, masovnog pčelarstva. Treba im da se osvijestimo, a to ne znači samo u odnosu na njih, već u odnosu na sve oko nas. Biodinamika znači da radimo sve u prirodnom skladu, ne narušavamo već obogaćujemo. Pčele nas trebaju, majka Zemlja nas treba, i zaista oni mogu bez nas, ali mislite li da mi možemo bez njih?” zaključuje Jana.