Gledajte ih i slušajte na partyju Zbeletron i Vox Feminae kolektiva
Uvijek sam voljela lo-fi bendove. U 80-ima najprije zato jer tada nisam imala love za dobar stereo, pa su na mojem razvaljenom JVC kaziću i originalni Floydi zvučali kao iskrzani početnici s jeftinim instrumentima. Kada sam u 2000-tima konačno oformila svoju “zvučnu sobu” Floydi su dobili dignitet, ali Pavement je i dalje zvučao prljavo.
Ne mo’š se lako izliječit od strasti prema muzičarima koji nisu virtuozi ni tehničari, put je dug i trnovit, kao od MacDonaldsa do makrobiotike.
Zato volim zagrebački ženski bend “U pol’ 9 kod Sabe” (FB fan page, myspace.com/upoldevetkodsabe).
Žene su se pred dvije godine našle i jednostavno rekle “Let’s start a bend”. Nikakvog plana, programa, ne daj Bože – strategije. Ali – s osjećajem za sličice iz stvarnog života, kamerom uperenom u same sebe i svoj mikro svijet…
S talentom za raznobojne ženske poglede na svijet, ljubav, seks, humor, taštinu, veze. Sve članice “U pol 9 kod Sabe” imaju svoje poslove, svoja “prava” zanimanja. Mjuza je tu ljubavnica.
Na mali obavijesni razgovor za portret benda privela sam klavijaturisticu Anu Opalić, inače fotografkinju i umjetnicu s renomeom. Prva inkarnacija benda se zvala “U pol’ 9 kod Sandre”, publika ih je taman toplo primila i onda su promijenile ime.
“Sandra je zbog bezbroj obaveza kojima se pretrpala otišla. Tako se i mjesto za probe promijenilo. Tu zimu smo svirale samo Saba, Martina i ja kod Sabe doma te tako postale U pol’9 kod Sabe. Ali nikako nismo nalazile novu gitaristicu. Kako bi koja došla tako bi ostala zgrožena našom lošom svirkom i otišla”, priča mi Ana.
“Druga gitaristica Jelena nakon dvije probe dovela je srećom sa sobom na probu Marijetu koja je tek prosvirala saksofon i mi smo se međusobno oduševljeno prihvatile jer je ona podjednako ne-znala svirati kao i nas tri, a dobro je izgledala. Lani u proljeće pridružila nam se konačno na perkusijama Mirna (također zbog izgleda) te dovela sa sobom gitaristu Gorana koji se sjajno uklopio, potrebno ga je samo konstantno hraniti čipsom na probama i uglavnom je dobar. Također i stalno proljeva pivo i uništava tepihe, ali nitko nije savršen”, kaže Ana a ja konstatiram: Na kraju je u bend – kakvog li underground skandala – ušao muškarac!
{igallery 16}
“U pol’ 9 kod Sabe” su svoje najkoncerte otprašile na svirkama povodom zatvaranja trećeg izdanja Vox Feminae festivala, nastupile su čak i na jednoj svadbi, ali najviše publike i frenetičnih reakcija skupile su na koncertu u sklopu prošlogodišnjeg L-Festa u kinu Mosor. “Mi ti ipak najviše sviramo po kućama i rođendanima”, priznaje Opalić, pa vi vidite imate li love i šarma da ih dovučete doma.
Nema sviračkog izdrkavanja u ovom bendu, za članstvo nije potrebno priložiti diplomu Muzičke akademije niti odsvirati solo iz “November Rain” na električnoj džitri. Jednostavne fraze na vokalu, nehajnim, ali uvjerljivim glasom pjeva Martina Zvonić koja nikad neće biti Josipa Lisac, ali to je, brijem, i ne zanima. Nema tu kompliciranih harmi, grča na licima muzičarki/a. Kod ovog benda sve je obješeno naglavačke i to mi se svidja.
Lansiran je odjeb tuzi i čemeru zbog ljubavnog ili bilo kojeg drugog kraja.
“U pol 9 kod Sabe” ne ispravljaju se “krive Drine”, pjeva se o beskrajnim kavama na suncu, žongliranju svojim i tuđim osjećajima, samoironijom i humorom dodavaju se k’o vrućim kestenima. U pjesmi “Razmažena” glavna likica skida sve maske, u skoro hitu “Ljudska priroda” na naoko zajebantski način na pijedestalu je još jednom ideal ljudske/ženske nevjere i nestalnosti. U “Veseli svaki me kraj” priča počinje na kraju, ne na početku…
U maniri ozbiljne glazbene novinarke (!?) pitam Anu imaju li materijala za dugosvirajući album i ambicija za njegovim izdavanjem.
“Materijala ima i više nego se da posložit, do finala se probilo 14 pjesama koje pokušavamo uvježbati, a još barem 5-6 stvari čeka na papiru. Neke su i u mobitelu. Ovog proljeća naumile smo se bacit i na snimanje spota za pjesmu “Veseli svaki me kraj” koji ćemo radit čim se Mirna vrati iz Irske.
Daj pet, to je sve što mogu reć na kraju!, kažem ja Ani, a vama poručujem da se u petak 18. ovog mjeseca izvolite nacrtat u Medici na partyju Zbeletrona i Vox-a podržat ove cure i jednog dečka, jer dio od upada ići će za snimanje spomenutog spota. Molim lijepo.
