Izvedba PokretMislimOkret, autorica i izvođačica Sonje Pregrad, Zrinke Šimičić Mihanović i Zrinke Užbinec, nastala je 2013. godine kao dio projekta Improspekcije; a sutra, 17. svibnja, biti će izvedena u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku u Rijeci.
Izvedba je namjenjena gledateljima početnicima koji se do sada nisu susretali s izvedbama koje artikuliraju izričaj tijela i pokreta, ali i iskusnim gledateljima koji žele produbiti i istražiti područje suvremene izvedbene prakse.
Izvođačice otkrivaju publici što se to krije u pozadini plesa, ono svjesno i nesvjesno, propitujući što uvjetuje donošenje određene koreografske, kao i izvođačke odluke. Bave se mišlju kao pokretom i pokretom tijela kao posljedicom misli, artikulirajući misli u trenutku nastanka; izgovaraju ih i istovremeno osvještavaju na koji način one motiviraju, zaustavljaju i mijenjaju tijek kretanja… Svaka izvedba postaje specifičan izvedbeni čin – intiman, kolektivni trenutak koji poziva na komunikaciju, kroz suptilan, nipošto invazivan pristup, otvarajući prostor za nove načine promišljanja tijela i pokreta u nastajanju.
O izvedbi PokretMislimOkret za Voxfeminae.net govore autorice Sonja Pregrad i Zrinka Šimičić Mihanović.
Možete li reći nešto više o izvedbi PokretMislimOkret koja je prvi put predstavljena 2013. godine? Kako se razvila ideja za izvedbu, te kako je povezana s vašim osobnim umjetničkim radom i stvalaštvom? Je li se i kako koncept mijenjao kroz godine?
Zrinka Šimičić: Nakon više godina bavljenja improvizacijom, velikim dijelom kroz inicijativu Improspekcije, koju smo Sonja i ja pokrenule 2007., javila se želja za drugačijim pristupom improvizaciji, za razvojem metode koja će biti osnova za niz različitih izvedbi… i PokretMislimOkret je to: proces, rad, improvizacija i svaki put nova predstava (ili izvedbena postaja kako smo je nazvale).
Što se samog pristupa tiče, teme ili, točnije, metode koju razvijamo ovim radom, za mene je ona nastavak bavljenja pitanjem: kako i što sve komuniciramo kroz medij tijela, pokreta, plesa i na koji način ples nosi značenje istovremeno mu neprestano izmičući. Zanima me ples kao tijek, vrijeme, promjena… Ako više puta ponovim neki pokret, sekvencu, koreografiju, oni neće biti isti i ono što ih razlikuje – misli koje su u pozadini, pogledi koji ih prate i cjelokupni splet datosti i odnosa koje čine izvedbu – postaje predmetom plesa u radu PokretMislimOkret. Mi primjećujemo i imenujemo ono što vidimo, čujemo, osjećamo, mislimo, … i puštamo da to vodi naš ples kao što i ples utječe na sve navedeno.
Koliko se koncept mijenjao kroz godine? I je i nije, jer dio koncepta i je upravo prihvaćanje i rad sa svješću o stalnoj promjeni.
Sonja Pregrad: Kao nastavak istraživanja o tome što oblikuje ples u PokretMislimOkret, u 2014. razvile smo Indigo, predstavu u kojoj se bavimo plesom kao odgovorom na pokret oko tijela uvjetovan drugim, plesačem i/li gledateljem. U 2016. bilo se zanimljivo vratiti PokretMislimOkret-u, jer smo u međuvremenu otplesale razne druge predstave koje su nam ‘u nogama’(odnosno u tjelesnoj memoriji), a ova predstava je o onome što je unutar svih tih raznih plesova, odnosno koreografija, mogućnost da se osvrnemo na njih i razigramo ih u prostoru predstave.
Najava navodi kako je izvedba namjenjena gledateljima/cama koji se do sada nisu susretali s izvedbama koje artikuliraju izričaj tijela i pokreta. Kako se ovaj edukativni moment konkretno postiže u izvedbi?
Zrinka Šimičić: Ni u procesu pripreme, a ni izvedbe, nismo bile usredotočene na edukativni moment. Pokušavamo biti dosljedne i iskrene u zadatku, a on je sam po sebi”razotkrivajuć”, transparentan…i u tome je izazov za izvođača, a, vjerujem, i ključ za publiku.
Sonja Pregrad: PokretMislimOkret je poetski dokumentarac, igran uživo. Kad svaka od nas izgovara ono o čemu misli dok pleše, postaju vidljive koreografske ideje, ali i osjećaji, sjećanja, želje svake od nas.. Istovremeno svi oni vidljivo oblikuju ples koji nastaje u stvarnom vremenu. Od nas tri (kao i od svih drugih plesača), svaka ima svoj osoban način mišljenja i osjećanja plesa, a oni se kroz predstavu susreću.
Kako i koliko publika participira u izvedbi; te kako se njihove intervencije reflektiraju u samoj izvedbi?
Zrinka Šimičić: Prostor, vrijeme i pogled ključni su elementi izvedbe, a u improvizaciji svaki od njih igra dodatnu ulogu u njenoj konstrukciji. Naš rad postaje izvedbom u trenutku kada dođe publika. I nije svejedno tko je u publici, jer svatko gleda drugim očima, dolazi s drugačijom pričom, iskustvom, očekivanjem…i svešto se događa u prostoru, vidljivo i nevidljivo, dio je mreže odnosa koju zovemo izvedbom.
Koliko je improvizacija bitan aspekt performansa “PokretMislimOkret”? Koje kongitivne procesei tjelesne pokrete vanjski utjecaji potiču u izvedbi?Znači li ovo da je svaka izvedba sebi svojstvena i drugačija?
Zrinka Šimičić: Mislim da sam na veći dio pitanja već odgovorila. Mogu još dodati da smo radeći PokretMislimOkret često govorile o različitim nivoima mišljenja – onom asocijativnom,osjetilnom, simboličkom – i plovljenje kroz te različite nivoe je vještina koju razvijamo ovim radom.
