Rasno nasilje i segregacija problemi su koji su obilježili ovu godinu. Šok zbog ubojstva nenaoružanog crnog tinejdžera Michaela Browna od strane bijelog policajca koji za taj zločin nije osuđen još uvijek odjekuje ne samo Fergusonom, Missourijem, već i ostatkom svijeta. Pravedni gnjev prosvjednika iz Fergusona ostavio je toliki dojam na svijet da ih je časopis Time proglasio jedinim od osoba godine.
Nakon Michaela Browna, krajem studenog ubijen je i Tamir Rice, 12-godišnjak na kojeg je pucao bijeli policajac u Ohiu zbog toga što je viđen kako se igra s pištoljem igračkom. Popis nenaoružanih i nevinih crnih osoba koji su ubijene od strane bijelih policajaca zbog svoje boje kože sve je duži: Eric Garner, Trayvon Martin, Duanna Johnson, Rekia Boyd, Tarika Wilson i njezin 14-mjesečni sin samo su neki od njih.
Osobama koji nisu bijele ne mora se ništa objašnjavati o svakodnevnom rasizmu, od strane policije kao i od strane pojedinaca – nedavno je na Twitteru zaživio hashtag #AliveWhileBlack, koji se koristio za navođenje primjera neprimjerenog i rasističkog policijskog ponašanja. Rasizam nije problem samo u Americi, već je globalna sramota – jedan Twitter korisnik naveo je kako ga je policija u “istočnoj Europi” zaustavila 29 puta dok je 18 mjeseci tamo boravio na stipendiji Fulbright, jednoj od prestižnijih stipendija u sveučilišnoj zajednici. Mic.com ima listu 20 načina na koje je Amerika iznevjerila crne osobe u 2014. godini.
Segregacija, naravno, nije samo rasna – #GamerGate jedan je od novijih primjera rodne segregacija koji još uvijek nije zamro (a pitanje je hoće li ikada) i iza čijeg se imena krije govor mržnje i bullying cis i trans žena koje se usude kritizirati gaming industriju.
Kako bi objasnile segregaciju onima koji su imali sreće da je nikada ne dožive, online pripovjedačica Vi Hart i game developerica Nicky Case objavile su interaktivno objašnjenje toga kako se pojavljuju štetne društvene podjele i kako bismo ih mogli riješiti.
Parable of the Polygons možete igrati online, a riječ je o verziji matematičkog modela segregacije koji je 1971. godine postavio Thomas Schelling kako bi pokazao da sitni prohtjevi i sklonosti koje imamo glede naših susjeda mogu dovesti do bitnijih podjela.
Igrači uče Schellingov model manipulirajući “susjedstva” slatkih poligona – trokutića i kvadratića – i jedino “pravilo” je da će se poligoni htjeti preseliti u drugo okruženje ako je više od 1/3 susjeda drugačije od njih.
“Ovi slatkiši su 50% trokuti, 50% kvadrati, i 100% mrvicu naklonjeni predrasudama s obzirom na oblik. Ali samo mrvicu! Zapravo, svaki poligon više voli biti u raznolikoj ekipi”, počinje Parable.
Čak i kada je postotak raznolikosti na “razumnih” 33%, poligoni nisu zadovoljni sve dok podjele nisu prilično izražene. Ali što se dogodi kada im povećamo ili smanjimo tu polarizaciju? Što je niža, segregacija će biti manja. Ovdje je Parable drugačija od Schellingovog originalnog modela – osim početne teorije segregacije, pokušava ponuditi i rješenje.
“Moramo samo promijeniti percepciju toga kako bi prihvatljiva okolina trebala izgledati. Dragi oblici, zapamtite da se ne radi o sukobu između trokuta i kvadrata, već o tome da odlučimo kako želimo da svijet izgleda, i da ne pristanemo ni na što drugo.”
Rješenje koje Parable nudi čini se nevjerojatno jednostavno – ako radimo zajedno, korak po korak, uspjet ćemo ukloniti segregaciju. Ali, upozoravaju Hart i Case, prošlost progoni sadašnjost. “Pod vaše spavaće sobe neće prestati biti prljav samo zato što vam je hrana prestala ispadati na tepih. Stvaranje jednakosti je kao održavanje čistoće – potreban je trud. I uvijek radimo na tome.”
Ako su sitne predrasude stvorile nered u kojemu se nalazimo, sitne anti-predrasude možda ga mogu popraviti, poručuje Parable. Ako ste okruženi trokutima, propuštate neke odlične kvadrate, što je nepošteno prema svima.
Parable of the Polygons ima Creative Commons licencu 1.0, što znači da se može besplatno distribuirati i koristiti. Bez sumnje je koristan i informativan softver za upoznavanje s modelom segregacije i osvještavanje o potencijalnim rješenjima, ali možda bi bilo efektnije da su developerice na početku eksplicitno navele da zapravo ne raspravljamo o geometrijskim oblicima, unatoč izgledu igre. No, na kraju krajeva, poruka je najvažnija – zahtijevanje malo raznolikosti u našem svakodnevnom okruženju čini pozitivnu razliku.
