Svakih par mjeseci nepotrebno agresivno zakolutam očima jer se sjetim davne rasprave s jednim sredovječnim DJ-em elektronske glazbe koji mi je uporno tvrdio da je Senidah cajka. Nisam ga uspjela uvjeriti u suprotno unatoč svom strastvenom, ali pristojnom deranju pored zvučnika, što, kada gledam iz sadašnje perspektive – kog briga? Dok on pametuje mladim ženama oko toga što je kVaLiTeTnA MuZiKa, ja uživam u Senidinom najnovijem albumu Sen i Dah *emoji srca*. Zadnjih me godinu dana Senidah edgeala s izbacivanjem jedne po jedne trake s novog albuma, bez da ga je najavila. Preplašila sam se same sebe kada sam primijetila da sam na par druženja pomalo histerično tvrdila da definitivno izlazi novi album. Sva sreća, bila sam u pravu i opravdala svoje proročanske tendencije. (Iako je bilo podosta lako zaključiti da će album ugledati svjetlo dana, ali dajte mi ovu zasluženu pobjedu da si opravdam svu energiju utrošenu u nabrijavanje).
STARO NOVO – Suze, čakija i puška
U travnju prošle godine servirala nam je opasan hit Delija sa spotom ravno iz svemira Orange Is The New Black, pomiješan s flashbackovima u kojima tumara sa svojim partnerom u maniri Harley Quinn i Jokera. U napetoj sceni bijega od policije, njezin je ljubavnik napušta jer spašava vlastito dupe, a ona završava u zatvoru. Mislim si: Uhhh, kako ona sad kuje osvetu. U epilogu spota, spomenuti nevaljalac provaljuje u zatvor i dolazi je, na njezino oduševljenje, spasiti. Sama sam si kriva što sam se ponadala ženskoj pobjedi, u prvom stihu mi je moglo biti jasno o čemu je riječ: “Kad ga vidim, ženo, oživim.” Stavljam sa strane svoja feministička očekivanja i priznajem da je pjesma teški benger.
Proračunato je i lukavo početkom ljeta izbacila Alo Alo znajući da je složila ljetni hit. Spot ne bih komentirala, lijepi kadrovi Bahama/Maldiva/Balija/Jaruna koji me samo podsjećaju na to kako nemam novaca ni za Španjolsku (ili Dalmaciju), a kamoli tropske otoke. Osjećaj koji mi ova pjesma izaziva sličan je osjećaju slušanja Dancing On My Own švedske pjevačice Robyn – smejem se, a plače mi se. Grleno pjevam, plešem ramenima i rukama, ali knedlica zastane na “Bolje me uzmi, ubij / Nego drugi da me ljubi / Ne bi mi zubi tuđi / Bili po usni, dođi kući”, pogotovo kad se uzme u obzir njezin ton umiruće ptice prekrasnog pjeva. Toplo se nadam da je ovo ubij ciničan obračun s toksičnim patrijarhalnim melosom kakav često viđamo u tekstovima pjesama (vidi: svaka druga pjesma muških izvođača).
Idi Gade, svojevrsni nastavak Delije, ili antipod, bolje rečeno, uslijedio je koncem ljeta. Pjesmu mogu opisati u trima obrocima – za doručak scena u spotu u kojem Senidah puca iz puške u tortu u obliku biste ljubavnika iz spota za pjesmu Delija, za ručak stih “Biće pizdarija”, a za večeru kraj refrena: “Crko dabogda”. Na prvo sam si detaljnije slušanje (u prijevodu: čitanje teksta jer tko kaže da na prvu razumije Senidu što pjeva – laže) pomislila: Bojano Vunturišević, I see you! (skupa s Cobyjem potpisuje tekst)
Za moj me rođendan Senidah počastila pjesmom Omen i slomila mi srce u milijun komadića. Glasno ću reći: njezina najljepša pjesma dosad. Točka. Pokušala sam izračunati statistiku, ali nisam uspjela i vjerojatno lažem, ali cca 90 % slušanja te pjesme bilo je kroz suze. Ne mogu ni opisati što mi je to točno toliko tužno ili dirljivo, je li tekst, je li melodija, je li njezin glas, je li taj nepregledni svemir koji se pojavljuje… Sigurno nije zbog AI generiranih izvanzemaljaca koji sviraju instrumente u spotu, to sam sigurna. Priznajem, slušam je dok pišem ovaj dio teksta i oči su mi se instantno napunile suzama. (Ulazi li u statistiku ako suza nije pala?)
Posljednja pjesma prije objave cijelog albuma bila je eksperiment. Pjesmu Phuket objavila je u dvjema verzijama – iste melodije i istog ritma, ali drugačijeg teksta. Prva verzija bila je gibberish s objašnjenjem: “This piece showcases a unique exploration of wordless vocables allowing Senidah to convey pure emotions without the constraints of language.” Na prvu sam onako pomalo seljački rekla: Joj, ajme, kako prepotentno i na prvo sam slušanje potvrdila svoju misao (bila sam u PMS-u taj dan), a već sam na drugo promijenila ploču i priznala da je eksperiment uspio jer sam upisala svoju priču u nepostojeći tekst i osjetila svako bolno sjećanje i tugu koja sipi iz svake note, i moje priče i njezine pjesme. Druga verzija s pripadajućim tekstom samo je dodatno ojačala ovu himnu. Ne znam koga ni čega, ali sviđa mi se riječ “himna” kao opis. Dodatan plus za stih koji ću potpisati kao folklorni motiv: “Danas vičem sa junacima.”
NOVO NOVO – Tekućica, vukovi i himne
Cijeli je album vani, kreće višemjesečna opsesija, kao i za prethodna dva albuma, ups. Jedva čekam Spotify Wrapped ove godine. Ne zato da saznam da mi je Senidah prva nego jer me zanima koju ću pjesmu najviše ponavljati. Primam oklade!
Album predvodi Moj Si High, pjesma koja me iznenadila iz više razloga. Za početak – urnebesan thumbnail spota. Da ne znam tko je, rekla bih da je onaj ocvali DJ s početka teksta apsolutno u pravu. Prve dvije strofe ubiše me od dosade, ali početkom refrena bilo mi je jasno da se Senidah ne zajebava. Možda sam opet bila u PMS-u, pa zato nisam imala strpljenja, provjerit ću kalendar. Naslov pjesme govorio mi je da je riječ o novom ljetnom bopu, ali tekst i spot vrlo su mi jasno dali do znanja da je u pozadini svega draga prijateljica inspiracije, smrt.
Senidah i Sajsi MC u kombinaciji? Sign me the fuck up! Dvije predvodnice mlađe srpske glazbene scene surađivale su na pjesmi Lanci Ljubavi, divnoj energičnoj baladi čiji me upečatljivi saksofon odveo na mini putovanje. Malo mi je vibra “vozim se po New Yorku u kabrioletu”, a malo i “ležim na jadranskom zagrijanom moliću u 3 ujutro”. Kad sam prvi put pustila Zovi Me, zabrijala sam da nisam slučajno na YouTubeu stisnula Svemirka da svira. Iskreno, bit ću zločesta i reći da je filler. Sigurno neće biti prva na Spotifyju.
Druga najdraža pjesma u ovom segmentu definitivno mi je Led i Vatra, pjesma koja me tjera na ljutnju zato što ne znam twerkati. Taj je njezin flow čista magija, dala bih joj da slaže telefonski imenik kako god želi. Led i Vatra podsjeća me na davnu ideju da pišem diplomski na temu Senidinih tekstova u kontekstu stilistike. Moram razočarati koleg(ic)e s kroatistike i priznati da nisam detaljnije razradila potencijalnu temu diplomskog, samo bih primijetila da bi razina društvene korisnosti zasigurno bila 0, a razina osobnog zadovoljstva 100 000.
Zapisala sam si zanimljivu misao uz pjesmu U Tri Lepe: “ranjeni vuk”. Ova kratka pjesma podsjeća me upravo na očajni krik moćne životinje, čija je bol podebljana gitarskim solom. Jedva čekam uživo vidjeti i čuti Senidinog gitarista, čarobnog Tadeja Košira, kako dira u sve mišiće i organe publike dok svira spomenuti solo. Za pjesmu Moj Mesec samo bih rekla: dobar kandidat za Eurosong. U kontekstu onih malo slabijih pjesama. Nabrojala bih par primjera, ali ne sjećam ih se jer su ili piš ili puš-pauza.
U prvih pet sekundi Sunce Sije rekla sam si da se moram nekada u životu potući dok svira ova pjesma. Da se nadovežem na spomen himne u tekstu — da osnujem svoju državu, ova bi pjesma bila himna. Snaga, snaga, snaga, moć, moć, moć. Na svako slušanje dižu mi se dlake na mjestima za koja nisam znala da ih imaju. Raspadam se na stihove “Nisu dunje moje želje, moje želje / Bol boluje, tu je / Sunce sije, dovoljno nije”, violine i kombinaciju Senidinog vokala i vokala operne pjevačice Irene Yebuah Tirane. Volim ovu godinu jer nam je podarila ovu stvarčugu.
Sve mi se čini da će Slutim biti dodatni začin ovom albumu i, reći ću bez dokaza, nastavak ogromnog hita Behute. Imam osjećaj da je, u kontekstu percepcije publike, trenutačno u zimskom snu, ali da će topliji dani biti plodno tlo za uživanje u ovom fantastičnom glazbenom bombončiću. Intimni šapat naslova koji se provlači kroz pjesmu, glazbena podloga slična spomenutom hitu i pamtljivi refren recept su potencijalnog izdizanja Slutim na čelo albuma.
Posljednja pjesma na albumu Da li ti nedostajem? zvuči kao live verzija, što dodatno udara iskrenošću. Šamar preko ekrana skeljila mi je rečenica na početku pjesme: “Da sam mlađa, sve bih ti oprostila.” Senido, ne igraj na traume iz prošlih odnosa, znaš da ću se rastužiti, a već sam dovoljno plakala na Omen. Kraj pjesme ponavljanje je naslovnog stiha, uz jednokratnu intervenciju “Stvarno ti nedostajem?”. Da pročitam tekst bez da ga poslušam, znam da bih rekla da je patetično, ali u slušanju odlučim reći da je prkosno.
Senidah i njezin tim znaju što rade. Hitove, najjednostavnije rečeno. Prednost, ali možda istovremeno i mana ovog albuma jest to što su najjače pjesme puštene prije objave cijelog albuma i dobile su vremena i PR-a da ih publika prigrli, pa je sjena pala na ostatak pjesama, koje će se ipak morati malo više gurati da dobiju komad kolača slave. S emotivne strane, voljela bih čvrsto zagrliti dementora boli koji se nadvio nad album da mu kažem da je sve okej i ako nije, da će sigurno jednom biti. A sad idem sjesti na trešnjevačku terasu u suton, dramatično zapaliti cigaretu i pustiti U Tri Lepe od 59. sekunde, pa nek’ ide sve. U tri lepe.
