Diljem svijeta perike padaju, čuju se vriskovi, uče se koreografije, ekonomija je u kurcu. Nije scenarij distopičnog šund filma à la Birdemic, već dašak prividne utopije zvan Lady Gaga je izbacila novi album. Milenijalci i cijela kvir zajednica dobili su novu booster dozu volje za životom, a valovima društvenih mreža u kontekstu Mayhema brzo je počela plutati sintagma “podgrijavanje nachosa”, čije sam značenje, iskreno, morala guglati.
Prema Merriam-Websteru, fraza “podgrijati nachose” internetski je sleng za situaciju u kojoj umjetnica_k izbaci neko umjetničko djelo koje jako podsjeća na nešto što već postoji, ali najčešće nije toliko dobro ili “svježe”. Ukratko, “podgrijati nachose” znači iskoristiti tuđu (ili svoju staru) ideju bez puno novih dodataka. Prema Urban Dictionaryju, u kontekstu Stan Twittera, nachosi predstavljaju nečiji stil, estetiku ili kreativnu fazu. Kad se kaže da je netko “podgrijao nečije nachose”, to znači da pokušava reinterpretirati tuđi stil ili ponovno proživljava vlastiti stari imidž. Izraz potječe iz videa u kojem Natalie Nunn i Stunna Girl razgovaraju, a Natalie stalno baca pogled na nachose koje ima Stunna, kao da ih i ona želi. Primjer: “Tate McRae reheated some of Britney’s nachos and honestly I’m here for it.”
Za Gagine nachose nisam shvatila imaju li pozitivnu ili negativnu konotaciju, ali ovaj problem Schrödingerove mikrovalne riješio je sȃm Gagin komentar na cijelu situaciju: “I know that it can be used both in positive and negative ways, but I would say that my nachos are mine, and I invented them, and I’m proud of them.” U ovom slučaju, Gaga podgrijava vlastite nachose iz razdoblja od 2008. do 2011. (albumi The Fame, The Fame Monster i Born this Way), ali ne bih se složila s dijelom jedne od definicija oko nedodavanja ičega novog ili svježeg jer smatram da je Mayhem prijeko potreban refresh nakon, hah, ipak slabijih par albuma (Artpop, Joanne i Chromatica), a raskorak se može primijetiti čak i u izboru pjesama za nastup na Coachelli. Nema službene poveznice za sve nesretnike_ce koji_e još nisu vidjeli_e maestralnu Gagachellu, predlažem skitanje po YouTubeu i opskurnim ruskim stranicama. Isplati se.
Imala sam nadobudnu ideju rangirati pjesme usporedo s rangiranjem nachosa, ali ne jedem baš nachose, a ne volim previše lagati za potrebe teksta. Odlučila sam se za format lijevka, tako da u nastavku slijedi osobni usud – od najmanjeg do najvećeg vajba.
Nezahvalan “najmanji vajb” dobiva How Bad Do U Want Me, pop-pjesmuljak za koji mi ne bi bilo čudno da je izašao prije desetak godina pod tuđim imenom (gledam tebe, Taylor Swift, koliko god mi je teško staviti Gagu s tobom u isti kontekst – Gaga pobjeđuje). Početak me podsjeća na revamped verziju uvodne špice Tko želi biti milijunaš?, a tekst pjesme već sam zaboravila.
Slijedi još jedna lagano zaboravljiva Don’t Call Tonight, uronjena u patetiku nemoj me zvati, osim ako me ne želiš povrijediti, toksičnog rastanka i povratka, usamljene vožnje, ovisnosti o boli i lažima. Neću lagati, rasplesala bih se na ovo tijelom zbog catchy pop-zvuka, ali dušom ne bih. U pjesmi LoveDrug dobila sam odgovor na spomenute zamorne obrasce: I don’t wanna feel; I don’t wanna cry; So I’m gonna dance until I feel alright. Yas, Gaga, stavljanje stvari pod tepih da se možemo rasplesati bez da se osjećamo krivo, hvala.
Obračun balada Blade of Grass, The Beast i Die With A Smile prebacuje se u kategoriju malo jačeg vajbanja. Blade of Grass na početku me transportirao u osjećaj slušanja Lane Del Rey i ponekih dirljivih one-hit wondera iz 2010-ih. Na prvo čitanje teksta i dijela Come on and wrap that blade of grass / Around my finger like a cast / Cuz even though the church burned down / I’ll be your queen without a crown, rekla sam naglas: A daj, kako preslatko. Na slušanje ove pjesme probudi se u meni sanjivo dijete koje želi dirljivu prosidbu improviziranim prstenom i pjesmom koja će izdržati tragove vremena.
The Beast je neobičan jednostrani dijalog s vukodlakom, ako već naslov nije dovoljno indikativan. Imam osjećaj da pjesma nije impresivna sama po sebi, ali Gagin snažan vokal i mazohistički krik, uz dodatak mitološke tematike, nešto mi jednostavno rade. Ako ste od prošlog ljeta barem jednom zakoračili u bilo koji dućan, čuli ste Die With A Smile, sjajan duet s Brunom Marsom. Kada sam pročitala da Gaga i Mars izbacuju pjesmu, bila sam skeptična jer mi je Bruno Mars u kategoriji Iskreno, nije me previše briga. Uh, jesam li se prevarila, oborili su me s nogu i svaki odlazak u dućan učinili barem malo ljepšim. Ako me vidite u Konzumu da stojim i plačem, znači da gledam cijene jaja i slušam ovu baladetinu.
Penjemo se u kategoriju koju sam u bilješkama zapisala pod bengeri. Pjesma koju zamišljam na modnim pistama dok modeli u lateksu žustro hodaju jest Killah, nastala u suradnji s francuskim DJ-em Gesaffelsteinom. Lirski je subjekt, logično, ubojica, malo pod krinkom, a malo s poremećenim stremljenjima u maniri apokaliptične serije The Walking Dead: I’ll burn a hole right through your eyes / Lookin’ at you like a zombie killah / Hungry for a homicide / If I get you alone / Under your skin and bone / Imma try you on for size / I’m ’bout to wear you out like my favorite suit. Gaga, koji ku*ac?
Funk je jak u energičnoj Shadow Of A Man, čiji me stil neodoljivo podsjeća na problematičnog velikana Michaela Jacksona (u odnosu na naslov i temu pjesme – ironično?). Feministički obračun s ostajanjem u sjeni muških kolega i snažno preuzimanje pozornice na kojoj se spomenute sjene pojavljuju i koje joj postaju podloga za plesanje čine ovu pjesmu upravo onim što Lady Gaga jest – ikonom.
Disco–electro–glam–rock slastica jest Vanish Into You, pjesma za koju se nadam da će se penjati na rang-listama na način na koji se penje u mojem srcu. Osjećajem me vratila u 2008., s podcijenjenim pjesmama Disco Heaven i Summerboy s albuma The Fame, bez da ih uspoređujem s Vanish Into You. Emocijom nabijen bop čiji završetak zakleca koljena i onih najstaloženijih: When I die, can I vanish into you?
Gaga je 2024. otvorila ceremoniju ljetnih Olimpijskih igara u Parizu i nakon nastupa napravila preslatku foru s fanovima – izašla je na krov auta i s laptopa pustila sneak peek albuma s dvama u tom trenu nadolazećim hitovima – Abracadabra i Perfect Celebrity. Na Abracadabru ću se osvrnuti kasnije u tekstu (😉). Perfect Celebrity ljuti je sukob Lady Gage, Stefani Germanotte, glazbene industrije, medija i slave kao takve. Poseban se izdah šoka ispusti na igru riječima u stihu Sit in the front row, watch the princess die, čija se završna sintagma može pročitati kao princess Di, referirajući na tragičnu smrt princeze Diane i medijsko seciranje njezina lika i prije i poslije njezine smrti. Ovaj slojeviti i gorki hit jedan je od jačih aduta Mayhema, posebnog kulturalnog značaja u kontekstu problematike slave kada dolazi iz usta jedne od zaista najsjajnijih glazbenih zvijezda današnjice.
Voljela bih da se Zombieboy pojavi na soundtracku serije The Last Of Us, ali uzevši u obzir veselu disko podlogu, sumnjam da će mi se ostvariti želja. Na više sam mjesta pročitala da je pjesma posvećena preminulom Ricku Genestu, Gaginom prijatelju kojeg pamtimo iz spota pjesme Born This Way, čiji je nadimak bio Zombie Boy zbog tetovaža nalik na kostura. Osjećala sam se pomalo krivo jer sam Zombieboy prihvatila isključivo kao plesni hit i duhovito ponovno spominjanje zombija na albumu, ali mi je krivnja nestala kad sam prihvatila da je to prekrasan i dirljiv hommage i oproštaj s nekim dragim koga više nema. Uz ovu pjesmu vežem i anegdotu o neopisivo brzom tajmingu kvir zajednice (više u nastavku) kada je išta povezano s Gagom – skupina plesačica i plesača s kojima surađujem na dan (!) izlaska albuma pripremila je i te večeri izvela koreografiju na ovu pjesmu. Čestitke, nemojte se sramiti.
Došla sam do kategorije teški bengeri i sigurna sam da je poprilično očito od početka teksta koje će se pjesme naći na ovom sjajnom vrhuncu. Garden Of Eden ulazi mi u Spotify Wrapped ljestvicu, dajem 20 € na stol i ruku u vatru. Ispreplitanje dijegetičkih razina me, prosto i iskreno rečeno, napaljuje – s jedne je strane zavodljivo obraćanje slušatelju_ici, imperativnost u vođenju u Rajski vrt i nagovor da zagrize jabuku, aludirajući na biblijski motiv Evina neposluha prema Bogu, dok je s druge partijanje, drogiranje i seks. Naišla sam na Geniusu na sjajnu teoriju vezanu uz stih I’ve been feelin’ this familiar feeling / Like I’ve known you my wholе life koja kaže da u pjesmi Monster s davnog albuma The Fame u stihu I asked my girlfriend if she’d seen you ‘round before na sličan način izražava osjećaj prepoznavanja, kao da prepoznaje svog partnera s plesnog podija iz nekog perioda u prošlosti. Nachosi ne da su podgrijani, nego mi je eksplodirala mikrovalna.
Prije pet mjeseci u sveopće nas je uzbuđenje bacila Disease, koju čak ni notorna Azealia Banks ne može prestati citirati. Razmišljam o tome da doma postavim kutijicu u koju moram ubaciti euro svaki put kad se bez razloga krenem derati Screamin’ for me baby / Like you’re gonna die pa ću možda imati dovoljno novca da si priuštim ulaznicu za europski dio Mayhem turneje. Ako ih je uopće išta ostalo. Zabavlja me kod umjetnica_ka promatrati ponavljajuće motive, što su u Gaginom slučaju otrovi i protuotrovi. Poison on the inside / I could be your antidote tonight u sprezi s Promise I’ll be the cure iz singla The Cure. Disease je ekstatičan pun pogodak za deranje iz petnih žila i opravdanje haotičnog naslova albuma, ali i fantastično lansirno polje za krunu albuma – Abracadabra.
Spomenula sam tajming kvir zajednice i konačno je stiglo vrijeme za najdražu anegdotu vezanu uz ovaj fenomen. Pjesma je ugledala svjetlo dana 3. veljače 2025. Dana 6. veljače 2025. na Facebook reelsima (stara sam, OK) iskočio mi je video nastupa azijskih drag kraljica koje su rekreirale spot i uživo pjevale, što mi je bilo neopisivo pojmiti. U samo tri dana? Dodatan val šoka uslijedio je kada sam vidjela napomenu da je video objavljen dva dana prije, a nakon dodatnog izvida i računanja ispalo je da su u manje od 24 sata od izlaska pjesme održale nastup. Čestitke, definitivno se nemojte sramiti.
Nisam ljubiteljica gledanja spotova, ali zbog ovog sam sjebala učenje za ispite i nije mi žao, bit će rokova. Konačna suradnja s megatalentiranom novozelandskom koreografkinjom i plesačicom Parris Goebel sve je što sam u popkulturnoj sferi života htjela, i držim fige da će se njihova suradnja nastaviti jer su i Abracadabra i Gagachella pravi dokaz moći ove sinergije. Abracadabra je Michelinom nagrađen gulaš vrhunske glazbene produkcije, poznatog Gagina zvuka, jakih referenci na suočavanje sa smrću, Fantoma Opere, borbe dobra i zla, magijskih elemenata, pamtljivog refrena i još pamtljivijeg postrefrena.
Voljena Gaga novim se albumom vratila na zasluženo prijestolje i nadam se da će sljedećih par godina uživati u plodovima rada na Mayhemu, ljubavi u svojem domu i ljubavi svojih fanova te odmoriti od tereta konstantnog dokazivanja titule pop-ikonetine. Sjedila sam jednog proljetnog dana na terasi, pila ledeni čaj, preslušavala album s prijateljima i ispuhujući dim rekla: Tako mi je drago da smo živi u isto vrijeme kad je Gaga počela s karijerom jer je baš lijepo gledati njezin razvoj. Baš sam ponosna na nju. Gago, čitaš li ovo, dvije stvari: 1. sredi mi pls kartu. 2. ❤️.
