U vrijeme kada je hrvatska kantautorica Nina Romić 2010. godine snimila prvi album Daljine na hrvatskoj i regionalnoj nezavisnoj glazbenoj sceni počeo se pojavljivati sve veći broj glazbenica, autorica i kantautorica. Slijedile su dobre “žetvene godine”: pokrenuti su programi Začarana Močvara, izdan niz kompilacija low fi izdanja Bistro na rubu šume, pokretane različite inicijative u kojima su se u leaderskim ulogama pojavljivale izvođačice poput Zvonke Obajdin (Svemir), grupa Žen, Punčke, Bitipatibi, U pol’ 9 kod Sabe, Irene Žilić, Lovely Quinces, Ivane Picek, Sare Renar, Ane Ćurčin.
Svima njima zajedničko je žensko autorstvo, međusobno umrežavanje udruženo sa razvijenim promotorskim i DIY vještinama. Nakon godina koncertiranja i snimljene glazbe prva generacija žena koje su probile led i dobile poštovanje publike i glazbenih medija, povukle su iza sebe i neki novi val izvođačica. Ohrabrene onima prije njih one nastavljaju rušiti tabue o glazbenoj sceni kao muškom fight clubu.
U tekstu koji slijedi predstavit ćemo nekoliko relativno novih imena iz regije koje su u posljednje vrijeme svojom glazbom privukle pažnju dijela publike.
Zagrebački alter rock bend Tús Nua sastoji se od gitaristica i pjevačica Jordi Ilić I Jelene Božić, te basistice Matee Milevoj. Iza sebe imaju dva snimljena singla: “Matches” i “Geysir” kojima najavljuju album “Horizons” za izlazak najavljen 16. rujna ove godine.
Cure iz Tús Nua veliku prijateljsku i mentorsku podršku imaju od mnogo iskusnijega benda Žen i njegovih članica Sare Ercegović, Eve Badanjak i Ivone Ivković. Jordi Ilić smo pitale na kojim sve razinama uče od njih?
“Žen mi je jako značajan još od početka mog bavljenja glazbom, s obzirom da su Sara i Eva došle na moj prvi “pravi” koncert u GKČ-u dok sam još svirala s prošlim bendom. Koncert je bio, blago rečeno, katastrofalan, ali, kako one kažu, vidjele su nešto zanimljivo u svemu tome pa su nam odlučile pomoći. U međuvremenu sam otišla iz prošlog benda, a s njima (Žen) se zbližila i na osobnoj razini. Super mi je što, ne samo da mi pomažu oko benda savjetima, opremom, svojim vremenom (Sara je gostovala na nekoliko stvari na albumu), već mi pomažu i oko drugih sfera glazbenog svijeta koje nisu samo bivanje u bendu. Uvele su me u svijet bookinga i tour managinga, na čemu sam im neizmjerno zahvalna. Zapravo je dosta hrabro od njih kao tour managera povesti na turneju osobu bez ikakvog iskustva u tom području.“
Jordi je sa Žen-om išla već na dvije turneje i nekoliko manjih putovanja, kao tour manager. “Tour managing mi je dosad najspecifičnije iskustvo u životu. Zapravo, iskreno, nisam nikad razmišljala da bih to mogla raditi (nisam do jako recentno znala što točno tour manager radi), ali mi je drago da se to desilo. Naučila sam mnogo toga što mi je korisno na osobnoj, bendovskoj i poslovnoj razini. Turneja je jako specifično iskustvo – praktički si prisiljen biti duži vremenski period skoro 24/7 s četvero ljudi koji su svi osobe za sebe. Fizički je naporno dizati se rano, provoditi i po 10 sati u kombiju, biti polomljen od spavanja po podu, ali prednosti su tolike da je veoma lako zanemariti nedostatke.”
Putovanja s dinamičnom Žen koncertnom ekspedicijom za Jordi su bile poput pravih radionica iz tour menagementa.
“Mislim da je stvarno dobro što sam svoje prvo iskustvo s turnejama prošla sa Ženom, a ne s vlastitim bendom, jer mislim da bi nam turneja bila živi kaos, s obzirom da sam sad shvatila koliko je stvari koje je lako previdjeti. A tu je super Sara i njena organizacija: upoznala me s divnim svijetom Excel tablica i zapisivanja stvari. Od nje sam naučila najviše stvari logističke prirode – od samog bookiranja svirki pa sve do izvedbenog dijela (plan puta, vođenje financija itd)”.
Jedno od novih kantautorskih imena je i Nađa Vračarić iz Novog Sada. Njezin EP “Venus in Gemini” žanrovski se nalazi negdje između americane i art rocka. Pitamo je o njenom nastupnom materijalu i uvjetima njegova nastanka.
“Dve pesme sa demo EP-a “Venus in Gemini” napisane su maltene na samom početku moje solo karijere a to su “Saint” i “Someone New”. Priče pesama nisu nimalo povezane i svaka od njih se odnosi na različite osobe. Međutim, glavna pesma “Venus in Gemini” je po meni najmoćnija i najzrelija i samim tim ima najtežu priču koja me je promenila kao stvaraoca i kao osobu. Ključnu podršku upravo mi je dala muza kao i prijatelji, porodica a pogotvo moja tetka Vana Goblot.
I Nađa je svjesna sve većeg broja autorica na pop i rock sceni regije.
“Činjenica da se broj žena na umetničkoj sceni regiona povećava i da se povećao u poslednjih 10 godina mi veoma znači i to u nekoliko aspekata. Prvi bi bio sigurno taj neki lični autorski/kantautorski momenat gde želim da vidim da se scena u Srbiji i regionu širi i ojačava čemu definitivno doprinosi diverzitet koji se stvara dolaskom žena. A drugi, možda i bitniji se odnosi i na to da je očigledno da su žene trenutno hrabrije da se upuste u neke do sad možda neistražene vode što je svakako od velikog značaja za sve nas.”
Nađa smatra da svaki ženski iskorak u “muški” teritorij predstavlja podstrek i motivaciju novim autoricama koje dolaze, ali i onima koje se u svojim sobama I prostorijama za probe tek spremaju na snimanje i javno nastupanje.
“Na samom početku mog rada, Dunja Dačić Dojo mi je puno pomogla pa sam u okviru jedne njene svirke i ja imala svoj prvi solo nastup. Kasnije sam dobila veliku podršku od Ane Ćurčin, Ane Avramov, Sare Tomić iz benda Went (sa kojom trenutno radim na jednom projektu) kao i od grupe Ti sa kojima sam zajedno sa Dojo išla na svoju prvu mini turneju po Hrvatskoj (Zagreb, Rijeka, Osijek). Nedavno sam imala čast da u KC gradu nastupim zajedno Anom Avramov i Adelys iz Francuske.”
Jedna od (kant)autorica o kojoj se sve više priča u krugovima ljubitelja akustik folka je Ana Avramov iz Zrenjanin, frontwoman benda In Absentias.
Pored članstva u spomenutom bendu, ona u posljednje vrijeme često nastupa s drugim kantautoricama i kantautorima poput njene imenjakinje Ćurčin i Denisa Kataneca. I nju pitamo koliko ju je pojava drugih žena, autorica i kantautorica ohrabrila kada je počinjala?
“Uloga drugih žena mi nije bila na nekom svesnom, izdiferenciranom nivou značajna. Štaviše, zanimljivo je da su muški uticaji bili mnogo snažniji i intimniji. Vremenom, tokom perioda kada sam se aktivno bavila muzikom, postala sam svesna koliko inspirativan može da bude kontakt različitih muzičarki i umetnica. Najviše me je iznenadila spontanost komunikacije i kreativnog dijaloga koje smo uspele da ostvarimo Ana Ćurčin, Una Gašić i ja radeći zajedno. Nisam očekivala da će biti toliko zabavno.”
Podršku koju je od njih dobila Avramov opisuje kao “jednu vrstu prešutne i plemenite solidarnosti koja je bespogovorna, a koja u vidu nekog prešutnog dogovora postoji među muzičarima i muzičarkama u regionu”.
“Postoje načini da se takva vrsta podrške oseti u svakom pažljivom gestu ili jednostavno deljenjem iskustva kroz spontani dijalog koji otkriva koliko su slični problemi i zahtevi tržišta za žene koje se bave muzikom. Imam utisak da je kod ženskih kantautorki to posebno izraženo. Takva vrsta dijaloga ili međusobnog uticaja je neprocenjiva i iskrena na taj način koji podrazumeva da svi prolazimo kroz istu vrstu izazova i prepreka koje nam onemugaćavaju da se prirodno ili slobodno izrazimo, dok su nam istovremeno dodeljene uloge “frontmena”, dakle osobe koja je apsolutna dominantna. Na tom nekom zajedničkom polju razmene energije moguće je osloboditi način na koji slušamo i prilazimo zajedničkom stvaranju koji uvodi mogućnost igre unutar jendako važnih ženskih “frontmena”, mislim da mi je to otkriće bilo veoma važno.
Avramov nam je za kraj objasnila na koji način pristupa glazbi koju stvara i izvodi.
“Trenutno radim na različitim projektima i veoma mi je važno da imam vremena za igru i uživanje u muzici. Za stvaranje su potrebni određeni uslovi, doza dokolice i spontanosti, bezbrižnosti, doza dečijeg otkrivanja unutar procesa ozbiljnog bavljenja muzikom. Rad može biti radostan, dugotrajan ali zahteva određenu vrstu posvećenosti i odricanja. Teme kojima se bavim u tekstovima su izuzetno lične, do te mere da odaju na neki nesvesni način najranjivije i najinitimnije osete koje svakodnevno čovek obično potiskuje ili zaboravi. Za poeziju, kao i za muziku postoji preduslov određenog sentimenta, ili čak zanosa ili stanja uma iz kog takva vrsta izraza dolazi. Za mene je muzika, kao i poezija, izuzetno intimna i ogoljena forma koja je i vid samootkrivanja. Sublimacija nekih gotovo podsvesnih procesa i oseta.”
Naša sljedeća sugovornica Tena Rak prošla je dugačak put do svog solo debija, nedavno izdanog albuma “”Varijacije na tugu” pod imenom ŠećeЯ. Nekoliko godina bubnjanja u bendu Vlasta Popić i Felon, dugačke turneje i putovanja, vokalne suradnje s Mikijem Solusom, grupom Moskau: sve to Teni je donijelo bogato iskustvo i priliku da u stvarnosti i na vlastitoj koži isproba mnoge užitke i stresove bavljenja glazbom.
Pitali smo je da se prisjeti kako je ona doživjela prvu generaciju autorica i kantautorica na regionalnoj sceni.
“Pojava velikog broja kantautorica i glazbenica koje su posljednjih nekoliko godina na sceni imala je na mene značajan utjecaj i kao na glazbenicu koja se dotad muvala po bendovima, ali prije svega kao na uživateljicu domaće glazbe kojoj se pred očima i ušima u Zagrebu događalo čudo – bile su to hrabre cure koje su bez ustručavanja s publikom podijelile svoje intimne priče zamotane u razne divne melodije. Nikad neću zaboraviti anđeosku pojavu Ivane Picek u Tvornici kulture dok je promovirala svoje remek-djelo ”Oči ti bježe”, niti lavovsku pojavu Nine Romić u MMC-u, kao ni prvi susret sa solo Zvonkom Obajdin u Sax-u nakon kojeg nisam znala što točno misliti o ičemu – ovo su bile priče obojene nekim drugim nijansama koje dotad nisam viđala. Neke druge teme, neki drugi feeling. Ne sjećam se godina, sjećam se impresija. Ubrzo se uslijed povezivanja scene na svim razinama počeo odvijati jedan oblik familijarnog redovitog suporta te i dalje sve članice i članove scene koja se okupila oko kompilacije ,,Bisto na rubu šume”, ali i šire, doživljavam kao sestre i braću i međusobno utječemo jedni na druge. Puno sam od njih naučila, no možda ipak najviše o hrabrosti, nezaobilaznom sastojku za uzeti instrument, izaći pred publiku nabijenu očekivanjima i istresti sadržaj koji ne bi podijelila ni s najboljom prijateljicom”, priča Tena koja nam kaže da su utjecaj na nju kao glazbenicu imale sve osobe s kojima sam imala doticaj, bilo svirački ili slušalački.
Pitamo je i je li ikada razmišljala o rodnim aspektima na relaciji publika-izvođačice.
“Naime, nikad nije bilo uvjetovano time promatram li ženu ili muškarca, no nije da nisam razmišljala i o tome kako će vjerojatno na mene gledati prvo kroz prizmu djevojke, a zatim glazbenice. Kad jednom izađem polugola bez šminke s cigaretom u ustima na pozornicu, (zamisli Bareta naprimjer!), a da prva pomisao većine publike bude ”vau, slušaj koja emocija, koji glas”, tad mogu umrijeti sretna.”
Tenin prvi solo album “Varijacije na tugu” je o izrazito intimistički lo-fi aakustik/elektrik materijalu o kojemu nam priča u nastavku.
“Nakon što je Vlasta Popić uzela dopust na neodređeno (Seine prestao s radom u duetu pola godine prije toga), a Klinika Denisa Kataneca postala prekrcata pacijentima, postalo mi je jasno da je vrijeme za solo uradak. Vrlo je jednostavno – sadržaj je postojao, emocije su se prelijevale preko rubova i odlučila sam to pretočiti u konkretno izdanje od 12 numera jada i čemera u vlastitoj produkciji, pa ‘ko voli nek’ izvoli. Osobno volim slušati tuđa terapeutska iskustva pa sam ponudila jedno svoje s kojim sam ujedno htjela iskazati čast po meni najneshvaćenijoj, a toliko prisutnoj emociji na ovim prostorima i u ovom vremenu – tuzi. Ona ima svoje faze, a i različite izvore stoga bih iskoristila ovu priliku da dam do znanja kako se na ovom albumu ne radi o ”dnevniku jedne ljubavi”, već upravo suprotno, više njih. Muzički sam se uglavnom oslanjala na instrumente koji su mi kod kuće bili pri ruci, a to su moje dvije klasične gitare, jedna dječja i jedna ”prava”. Ostalo su instrumenti prijatelja_ica koji su se našli putem i obogatili zvuk ovog albuma. Posebno sam uživala u procesu jer se odvijao poprilično spontano i u okvirima koje sam si zadavala sama. “
Naša posljednja sugovornica je mlada kantautorica iz Splita – Billie Joan. Ohrabruje činjenica da se konačno na sceni pojavljuje autorica koja djeluje izvan glavnog grada I iza koje stoji tek lokalna i mala nezavisna izdavačka kuća – Juda Records iz Sinja. Do sada je izbacilla singl “Oh,My Dear Reverend”, a album Barren Land možete u cijelosti poslušati na njenom Bandcampu.
„Najveća potpora mi je bio pokojni otac, onda nešto kasnije majka, pa dečko te moja prijateljica i službena fotografkinja Ana. No svi koje poznajem pomogli su na neki način, pa i oni koji su odmogli, na neki čudan način su pomogli, stvorili bunt i protest… Sve to zlata vrijedi“, kaže kantautorica i priznaje da je od starijih domaćih kolegica najviše pratila rad Nine Romić.
„Nakon što sam je upoznala osobno, dobila sam puno dobrih savjeta. No stalne usporedbe koje se rade između nas, ne znam, mislim da sad već stvaraju kontraefekt. Iako smo na prvi pogled slične, stilovi glazbe koju radimo jako su različiti, a u tome i jest čar“, tvrdi.
Nakon preslušavanja njenog albuma očito je da društveno okruženje ima veliki utjecaj na njezine pjesme i teme o kojima pjeva. Pitamo je iz kakve sredine dolazi, te na koji ju je način kao glazbenicu formirala njezina pozicija u društvu?
“Vidim, čujem i osjećam sve oko sebe, svoj grad, svoju zemlju, svoju generaciju… kroz godine su se djelići tog albuma sastavljali a kada da su sve puzle sjele na svoje mjesto to se osjetilo na albumu. Kakav sam album priželjkivala, takav je i ispao, iskren s crtom bunta, bogat u svojoj jednostavnosti”.
Poslušajte glazbu ovih (kant)autorica i istražujte, iskoristite ljetnu siestu i pronađite još izvođačica koje glazbeni svijet čine raznolikijim i uzbudljivijim. Premda se rijetke među njima smatraju feministkinjama ili borkinjama za prava žena, njihovo sve brojnije prisustvo na sceni neodloživo mijenja rodne obrasce u pop kulturi.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
