Malo chillouta za mrzle večeri i noći na Balkanu
Na Soniu Brex nabasala sam sasvim slučajno dok sam švrljala po stranicama njemačke izdavačke kuće Piranha Musik koja djeluje pod dosta šaljivim motom: ‘Swimming among the sharks of the music industry since 1987’.
Ja, nagluha spisateljica i wanabe glazbenica Nora znam podosta o tim morskim psima koje ovi berlinski obješenjaci spominju u svojoj krilatici. Uglavnom, po Piranhi sam se divila profilu našeg čo’eka, druga, pesnika i muzičara Darka Rundeka koji je već nekoliko godina jedna od važnijih uzdanica u njihovom katalogu, a oni su njega i njegove albume relativno uspješno i distribuirali na svjetsku world music scenu.
Naime, Rundek i njegovi pobočnici iz Cargo Tria trebali su biti temom ovog teksta, ali se u zadnji čas provukla Sonia Brex, žena koja je svoju karijeru započela nakon što je početkom 90-ih s Juga Italije i to ni manje ni više nego Sicilije zbrisala u Istočni Berlin taman par godina nakon pada Zida. Kaže da ju je proganjala znatiželja da vidi kako se kroji povijest, ali sve mi se nekako čini da ju je ispod tog historijskog zadatka najviše žuljala konzervativna sredina u kojoj je odrasla.
Što joj je bilo u glavi i zašto je dođavola spakirala kofere i krenula u Njemačku stvarno nemam pojma, na web stranici www.soniabrex.de ženska mudro skriva svoje godine.
Doma, u Kataniji studirala je na konzervatoriju klavir i klasičnu mjuzu, a u Berlinu se dala na lounge, electro, bossa novu i slične stvarčice, ugodne za lijena popodneva po kući ili u klupske chill out sutone. Istinabog, dugo joj je trebalo do prvog solo albuma ‘Winter in Summer’ 2003. kojeg je sama producirala u najboljoj DIY maniri.
Sonijin novi album ‘Naif’ baš me lijepo ugrijao u memljivo zagrebačko jutro na -2. Računam: ako se ova vatrena Silicijanka uspjela skućit i ugrijat u Berlinu, snaći ću se i ja po zagrebačkom mrazu.
Sonia je prava grijalica za kućne tulume, večere i čajanke što ih čovjek poželi spontano napraviti nakon sjebanog radnog dana.
Na pozornici se služi svojom klavijaturom i ugodnim vokalom, a na live nastupima prate ju bubnjar i lik koji pimpla po analognom sintu i raznim čudima, a kada treba dohvati se i basa. Muzikica je to u nekim brojevima izrazito plesna – najbolji primjer za to je singl ‘Frühling in Berlin’ s precute razglednicama proljeća na berlinskim ulicama po kojim Sonia skakuće sa svojom klavijaturom ispod ruke…
Na albumu ‘Naif’ koji je, jesam li to spomenula – praktički novi, ona je i biligualna, u to nisam ni sumnjala, pjeva Sonia na materinjem joj talijanskom, ali i na engleskom. Pjeva opušteno, ne kida tonove, ne grči se nad stalkom i micom, ima tu soula, jazza, spoken worda. Šapuće ženska baš kako treba, onako na uho, nenametljivo i što je najvažnije – ne gomila plahte teksta.
Skompala se nedavno i s talijanskim crtić majstorom Pierom Toninom. Vidim ludi su oboje za Osvaldom Cavandolijem i njegovom slavnom ‘La lineom’. Uglavnom Piero joj je napravio i predražestan spot za naslovnu stvar ‘Naif’ u kojemu se Sonia transformira u svoj animirani alter ego – Frau Brex. Zabavno i maštovito, vijugavo i poletno. Ako bude sreće i marketinške vještine – čuti će se još za nju na široj evropskoj sceni.
Zato se sve nekako domišljam da bi valjalo ovu simpatičnu Talijanku i njenu bandu privesti negdje kod nas na nastup. Dovoljno je da to samo šapnem našoj Gabe i eto ti Sonie u Medici na Voxu. Čak brijem da bi se i njoj i nama svidjela ideja nastupa na otvorenom, ali o tome će Svemir odlučiti…
