Život i djelo Williama Shakespeara ne prestaju inspirirati stručnjake/inje, a velike elizabetanske i đorđijske kazališne zvijezde poput Willa Kempea, Richarda Burbagea i Davida Garricka i danas se pamte u svijetu kazališta. Međutim, što je s glumicama koje su se pojavljivale u istim družinama kad i spomenuti? Njihova imena i ugled su danas nažalost uglavnom nepoznati. Međutim nedavna istraživanja bave se rijetkom i revolucionarnom pojavom glumica u renesansnom kazalištu.
Ženske uloge u Shakespearovim djelima su do 1660. godine su igrali muškarci i mladići, a nova istraživanja Britanske knjižnice otkrila su detalje iz karijera nekoliko pionirki koje su igrale Shakespearove likove i tako učinile velike pomake u kazalištu svoga vremena. Smatrane prostitutkama, ili u najboljem slučaju golicavom razonodom, ovih šest ili sedam istaknutih glumica morale su se izboriti za svoje mjesto u prethodno isključivo muškoj družini. Morale su se također nositi i s imućnom muškom publikom koja je svake večeri dodatno plaćala kako bi ih promatrala dok su se presvlačile.
Londonska knjižnica nedavno je izložila svoj primjerak izvanrednog prologa kojeg je 1660. napisao glumac i pjesnik Thomas Jordan kako bi se publiku upozorilo na pravu glumicu u liku Desdemone u Othellu. Prolog je izgovoren u kazalištu Vere Street u Lincoln’s Innu.
“I come unknown to any of the rest,
to tell you news, I saw the Lady dress’t,
the woman playes to day, mistake me not,
No man in Gown, or Page in Petty-Coat,
A woman to my knowledge, yet I cann’t
(If I should dye) make affidavit on’t.”
Naime, 1647. godine puritanci su u svim kazalištima zabranili nastupanje glumica, a pojava žena na pozornici omogućena je 1660. dvjema trupama koje su vodili William Davenant i Thomas Killigrew dodjelom licenci na temelju odluke Charlesa II. koji je bio ljubitelj kazališta. Upravo je Killigrewova skupina te zime 1660. uprizorila Othella, a prema saznanjima Zoë Wilcox iz Britanske knjižnice unatoče malom broju pisanih dokaza, vjeruje se da se na pozornicu popela Ann Marshall.
Marshall je, kao i njezina mlađa sestra Rebecca, bila slavna ličnost perioda restauracije, poznata i kao gospođa Quin.
Prethodno se mislilo kako je prvu žensku ulogu Desdemone igrala Margaret Hughes, glumica koja se pridružila Kraljevskoj kazališnoj družini iz Drury Lane-a i ostvarila uspješnu glumačku karijeru, kao i pažnju princa Ruperta, Charlesovog rođaka.
Druge vodeće glumice toga doba su bile Ann Barry i Mary Saunderson (ili gospođa Betterton), prve žene koje su odigrale uloge Julije u Romeu i Juliji te Lady Macbeth, no umjesto njihovog glumačkog talenta, muškarce je više zanimalo samo ih promatrati kako se presvlače, što je mnogima bio i jedini razlog dolaska u kazalište.
Također, preoblačenje žena u mušku odjeću izazvalo je burne reakcije i moralne osude. Sitna prijestupnica Moll Cutpurse (Mary Frith) koja se redovito odijevala mušku odjeću postala subjektom popularne predstave te se i sama pojavila na kazališnim daskama, no kasije je uhićena zbog nedoličnog ponašanja.
Maxine Peake i Dame Harriet Walter, suvremene glumice koje su igrale muške uloge u recentnim izvedbama Shakespearea ističu i glumice poput Ellen Terry i Sarah Bernhardt, no navode da je postojao čitav niz glumica koje su igrale muške uloge nego što smo svjesni te da ova tema zaslužuje više pažnje. TheGuardian…
