Objavljeno

Mix Feminae: Serije s jakim protagonisticama

Happy Valley

 

Ako želite pogledati dobru seriju, a na živce vam ide izlizana mačo estetika True Detectiva, u kojem se likovi izražavaju poput pretencioznih studenata književnosti (“Spare me the sententious talk. It’s picayune and unctious.” – zbilja, Frank Semyon?), donosimo nekoliko preporuka serija u kojima su protagonistice žene.

Međutim, treba napomenuti da ovdje nije riječ o idealiziranim ženama ili uzorima kojima trebamo težiti, već o sasvim realističnim ženama – koje su kompleksne, sjebane i/ili antipatične, čije odluke možda ne odobravamo i s kojima se ne bismo nužno družile, ali koje su u svakom slučaju upečatljive, snažne i zanimljive osobe koje pokušavaju izvući najbolje iz situacija u kojima se nalaze.

Kako navodi spisateljica Lionel Shriver, ako u stvarnosti ljudi nisu uvijek savršeno šarmantni, zašto bi to morali biti u fikciji? Osim toga, kada se odnos gledatelja/ica prema likovima u seriji temelji samo na sviđanju i odobravanju, on je poprilično jednodimenzionalan, no kada se pozitivni osjećaji pomiješaju s negativnima, taj odnos postaje dinamičan i složen. Čini se da to osobito vrijedi za mračne i teške serije, koje nas suptilno uvlače u svoj svijet i pokazuju nam da u životu nije sve uvijek crno-bijelo.

U posljednje vrijeme snimljeno je nekoliko takvih drama, u kojima se redom pojavljuju jaki, iako međusobno vrlo različiti, ženski likovi koji iskaču iz ustoličenih reprezentacijskih obrazaca (zaboravite na ženu-majku-kraljicu) i koje više ili manje eksplicitno tematiziraju položaj žena u društvu te rodnu ravnopravnost. U nastavku predstavljamo serije koje, ako već niste, svakako trebate pogledati!

/// THE FALL ///

Počinjemo od možda najrazvikanije serije, The Fall (režirao Allan Cubitt) čija je druga sezona završila krajem 2014. godine. Gillian Anderson tumači glavnu ulogu, onu iskusne inspektorice Stelle Gibson, koja iz Londona dolazi iz u Belfast kako bi pomogla u istrazi (zapravo, spasila istragu) jednog ubojstva. U usporedbi s njom, lokalni policajci djeluju poput priglupih, nesposobnih idiota, dok je Stella hladna poput špricera, superkul, samosvjesna i inteligentna žena koja zna što (i koga) želi. Glavni negativac je Paul Spector (glumi ga Jamie Dornan, poznatiji kao Christian Grey iz 50 nijansi sive), obiteljski čovjek i psiholog koji se u slobodno vrijeme bavi ubijanjem žena.

Oboružana nepresušnim zalihama ispeglanih svilenih košulja i uskih suknji, Stella živi u hotelu, u potpunosti je posvećena karijeri, spava na poslu, ne pokazuje emocije i nema nikakvu pozadinsku priču (zbog čega na trenutke djeluje poput tipičnog muškog antijunaka/jebača/sjebanog-ali-uspješnog tipa kojem je samo obrnut spol – no, više o tome neki drugi put). Ipak, užitak je gledati je kako, primjerice, razbija nos pijanom bivšem ljubavniku (koji je ujedno najpatetičniji lik u seriji), ili kako zavidnom lakoćom dovodi mlade i zgodne muškarce (i poneku ženu) u krevet.

Ocjena: 3/5. Prilično eksplicitno feministička serija koja je istovremeno prilično problematična iz feminističke perspektive iz niza razloga. No, zanimljivo je, primjerice, kako se uspostavlja paralela između Stelle i Paula, što otvara mogućnost dodatnih razina interpretacije.

Citat: The media loves to divide women into virgins or vamps, angels or whores. Let’s not encourage them.
Plus: Stella citira Sluškinjinu priču Margaret Atwood

Minus: Stella ima jedan izraz lica

 

/// HAPPY VALLEY ///

BBC-jeva mini-serija Happy Valley, čija je prva sezona emitirana u proljeće 2014. (trenutno se snima druga), dolazi iz pera Sally Wainwright, a prati sredovječnu policijsku narednicu Catherine Cawood (glumi je odlična Sarah Lancashire) koja živi i radi u malenom mjestu na sjeveru Engleske. Zaplet se sastoji od otmice mlade žene koju je počinila skupina lokalnih (uglavnom polu-sposobnih, ali ne i bezopasnih) kriminalaca, od kojih jedan ima osobnu vezu s Catherine.

Malo je reći da serija obiluje nasiljem nad ženama, ali za razliku od The Falla, nema nimalo estetizacije istog. Sumorna ali osvježavajuće realistična, Happy Valley prikazuje kompleksnost međuljudskih odnosa i brutalnost svakodnevice – od brojnih teških situacija u kojima su se mnogi od nas zasigurno našli (preljub, disfunkcionalni odnosi sa sestrama/braćom, smrt bliske osobe, kriza muškosti, itd.), do odluka koje pritom donosimo, a koje nisu uvijek najbolje niti za ljude oko nas, niti za nas same.

Ocjena: 5/5. Ukratko, serija koja će vas oduševiti, ali će vam i ostaviti knedlu u grlu.

Citat: I’m Catherine, by the way. I’m forty-seven. I’m divorced. I live with my sister, who’s a recovering heroin addict. I’ve two grown-up children – one dead, one who don’t speak to me – and a grandson.
Plus: Catherine je jedan od najuvjerljivijih ženskih likova u povijesti televizije uopće

Minus: nema

/// OLIVE KITTERIDGE ///

Mini-seriju Olive Kitteridge režirala je Lisa Cholodenko, a adaptirala Jane Anderson prema istoimenoj zbirci kratkih priča dobitnice Pulitzerove nagrade Elizabeth Strout. Naslovnu ulogu igra uobičajeno fantastična Frances McDormand, koja definitivno nije heroina, ali nije ni anti-heroina  budući da su nam anti-heroine ili anti-heroji – iako možda osuđujemo njihove postupke – privlačne/i barem na nekoj razini.

Olive je protagonistica koju je teško voljeti: mrgodna je, gruba prema suprugu (koji je, s druge strane, oličenje dobrote), sarkastična prema dobronamjernim susjedima, zajedljiva i povučena, a empatiju pokazuje tek prema rijetkim osobama s kojima se na nekoj razini identificira. U obiteljskom okruženju osobito je teška; primjerice, na sinovom vjenčanju (moram li napomenuti da nije dobitnica nagrade za majku godine?) glasno gricka lješnjake, viče na djecu i govori im da je vještica, te neprestano podriguje, a kada joj suprug pokloni čestitku za Valentinovo, ona je samo odloži sa strane i kasnije baci jer “ne voli skupljati smeće”.

Kada je prije nekoliko godina pročitala roman Elizabeth Strout, McDormand – inače jedna od producentica – preporučila ga je svim prijateljima, a netko joj je sugerirao da bi upravo ona trebala glumiti Olive. “Željela sam ispričati priču o ženskom liku a da pritom ne pravimo kompromise niti podilazimo publici,” objasnila je, a upitana zašto se odlučila za format mini-serije u trajanju od ukupno 4 sata, McDormand je odgovorila da standardni dugometražni film (90-120 min) nije prikladan za ženske priče, koje su “više kružne, izdužene i kompleksne, i stoga jednostavno zahtijevaju drugačiju formu.”

Ocjena: 4/5. Spora i melankolična, Olive Kitteridge je priča koja se polako rastvara i uvlači pod kožu, suptilno otkrivajući “kvrge” u međuljudskim, prvenstveno obiteljskim, odnosima, položaj osoba koje se ne uklapaju u društvu, te probleme vezane uz starenje.

Citat:

Henry: You’re not gonna leave me, are you?

Olive: For God’s sake, Henry. You can make a woman sick.
Plus: Olive je neugodna kučka koja želite biti, ali se ne usudite; Bill Murray

Minus: na trenutke prespor ritam

/// THE HONOURABLE WOMAN ///

Političko-špijunsko-obiteljski triler The Honourable Woman Huga Blicka dobiti će “an honorable mention”. Po mnogočemu problematična (za početak je dovoljno reći da su tema izraelsko-palestinski odnosi), ova serija vrlo je spora i sumorna, s dugim (“poetičnim”) sekvencama bez dijaloga, kojima je valjda svrha ukazati na dramatičnost priče. Navodimo je zbog zanimljivih, inteligentnih i suverenih ženskih likova koji redom zauzimaju važne pozicije (direktorica tvrtke, šefica MI6, ambiciozna agentica…), čija je motivacija dobro razrađena, i koje definitivno izlaze iz okvira stereotipnih ženskih likova. Maggie Gyllenhaal igra glavnu ulogu (za koju je dobila i Golden Globe), a glumi nasljednicu poslovnog carstva Stein koja ima dobre namjere (kao i nekoliko trauma), ali brzo uviđa da je u svijetu politike i biznisa teško biti više od nečijeg pijuna.

Ocjena: 3/5. Depresivna, ozbiljna i spora serija koja više skriva nego što otkriva, a na trenutke iritantna u svom nastojanju da svaki trenutak zaodjene u auru svečanosti i bitnosti budući da se bavi vanjskom politikom i Bliskim istokom.

Citat: The police don’t have a clue and they’re not likely to find one… Such a masculine institution!
Plus: zanimljivi i nesavršeni ženski likovi; Stephen Rea glumi…pa, Stephena Reu (zapravo, agenta MI6)

Minus: napuhani osjećaj vlastite važnosti; pretjerano ponavljanje rečenice “We all have secrets”

A sada – priprema, pozor, gledaj! 🙂


Povezano