U ovo doba godine nekako je običaj preporučati literaturu, jer (bar u teoriji) imamo više vremena za čitanje. Ako su žanrovi nešto što volite, evo sedam autorica na koje vrijedi baciti pogled.
Ljubići: Courtney Milan
Ako ne znate tko je Courtney Milan, radi se o jednoj od najboljih suvremenih autorica ljubića. No, osim sjajnog baratanja ljubavnim zapletima, Milan se ističe i po dodatnim sadržajima. Serija povijesnih romana koja je prevedena kod nas (Brothers Sinister, u hrvatskom prijevodu “naopaka braća”) smještena je u doba druge polovice 19. stoljeća, i uključuje borbu za radnička, ali i ženska prava – četvrta knjiga u seriji zove se The Sufragette Scandal, i oslanja se na stvarne povijesne događaje i osobe.
Istovremeno, za one koji čitaju i na engleskom, napominjem da Milan ima i seriju suvremenih ljubića, koja ima u sebi isto toliko feminizma, duhovitosti, i socijalne svijesti. Čak i kad piše “milijarderske ljubiće”, Milan to radi drugačije od onog što očekujete. I ne samo to: jedan od naslova u seriji usredotočen je na lezbijski ljubavni par. Ako, dakle, uz ljubavnu priču volite i dobru mjeru politike i humora, posegnite za bilo kojim djelom Courtney Milan: nećete požaliti.

Ljubići: Loretta Chase
Iako smatrana jednom od kraljica novog ljubića, Loretta Chase kod nas je vrlo slabo poznata, a pojavila se u prijevodu tek relativno nedavno, s jeftinim kiosk-izdanjima Znanja. Ipak, svatko tko voli dobar, pametan i zabavan ljubić, trebao bi je poznavati. Njezine su junakinje pametne, samostalne, i iskaču iz standardiziranih okvira. Svejedno je pratite li pustolovine udovice koja želi osigurati budućnost svojoj obitelji, bogataške kćeri koja ne kani mirno prihvatiti društvena očekivanja, ili nadarenih sestara koje su spremne na sve kako bi napravile uspjeh od svoje tvrtke, žene koje piše Loretta Chase nikad vas neće ostaviti ravnodušnima – a pripadajući junaci morat će obično naučiti podosta toga prije nego što uspiju doći do statusa dostojnog da se o njima promišlja kao o mogućim životnim partnerima.
Kod nas su prevedena samo četiri povijesna naslova Lorette Chase, među kojima je najpoznatiji Gospodar grijeha (Lord of Scoundrels). Koji god pronađete, međutim, s Lorettom Chase dobro ćete se provesti.
Krimići: Aline Apostolska
Još jedna kanadska autorica, no ova je rođena – u Skopju. Osim pisanjem, bavi se i novinarstvom, obrazovanjem i kulturnim menadžmentom, a dobitnica je i nekoliko nagrada. No ovdje je spominjem zbog serije krimića o arheologinji Joséphine Watson-Finn. Prvi u seriji, Crni otok Marka Pola (L’île noire de Marco Polo) preveden je i na hrvatski, a kao što mu sam naslov kaže, i događa se upravo kod nas, na Korčuli i Hvaru. Za razliku od većine inozemnih autora koji Hrvatsku koriste samo kao egzotičnu lokaciju po kojoj se osjećaju slobodnima brljati, Apostolska međutim svoju scenografiju jako dobro poznaje (između ostaloga, već godinama ljetuje na Korčuli), a iako joj je zaplet blago rečeno gotički – s tajnim prolazima i još tajnijim društvima – sve je zajedno posve zabavno složeno, dok je sama Watson-Finn komplicirana i životna junakinja, ponekad nedovoljno odlučna, ponekad prenagla, ali baš je to ono što je čini zanimljivom.

Krimići: Louise Penny
Ova kanadska autorica dobitnica je cijele hrpe nagrada – pet Agatha, srebrni bodež, dva Anthonyja… ukratko, ako se za krimić neka nagrada može dobiti, Louise Penny gotovo sigurno ima bar jednu. Istovremeno, na našem je području prošla pomalo žalosno, jer su joj seriju prevodila dva nakladnika – Hena.com i Lumen – a ni jedan ni drugi nisu krenuli od početka. S jedne strane, to krimi-zapletima ne smeta: Penny je dovoljno vješta spisateljica da možete početi od sredine serije i svejedno ćete se snaći, a svaka je knjiga zaokružena cjelina za sebe.
No, s druge, ovu seriju krimića ne čita se zbog napetih zapleta, već zbog vrsne karakterizacije stalnih likova i praćenja njihovih priča, a taj dojam bitno je jači ako ih pratite od početka. Ipak, ako ne čitate engleski, toplo preporučam da dobavite ono što se u prijevodu dobaviti dade, i krenete kronološkim redom: i tako ćete steći bar približan dojam o tome koliko je ova serija krimića zanimljiva i drugačija od onoga čime nas se danas uglavnom zatrpava pod firmom krimi-romana. Umjesto šokantnog nasilja i utrka, Penny će vas natjerati da sjednete i promislite o smislu života, univerzuma i svega ostalog, tek usput rješavajući slučajeve koji su ipak dovoljno zagonetni da održe pozornost onih koji od svojih krimića očekuju i odgovarajući zaplet. No, i tu se Penny izdvaja iz okvira: ne znam, iskreno govoreći, ni za jednu drugu seriju krimića u kojoj se u jednoj knjizi ubojstvo razriješi, a u drugoj glavni junak, inspektor, shvaća da je zapravo pogriješio i zatvorio pogrešnog čovjeka, pa krene ispraviti pogrešku.
Da ni ne spominjem kako nigdje drugdje nećete pronaći pjesnikinju koja živi s patkom, psihologinju koja prodaje knjige, i hranu opisanu tako sočno i dobro da ćete – pošteno upozorenje – najkasnije na polovici knjige naprosto umirati od gladi.

Znanstvena fantastika: Aliette de Bodard
A kad smo kod savršenog pisanja hrane, nemoguće je ne spomenuti sjajnu vijetnamsko-franucusku autoricu koja piše na engleskom, Aliette de Bodard. Osim što savršeno piše o hrani (ni nju nemojte pokušavati čitati na tašte), de Bodard piše i silno zanimljivo, često koristeći teme i motive koji proizlaze iz njenog podrijetla. Karijeru je započela sa serijom nadnaravnih krimića, no pravu je slavu dosegla serijalom o postapokaliptičnom, magijskom Parizu u kojem se pali anđeli bore za prevlast. Ako se pitate kakve to veze ima sa znanstvenom fantastikom, odgovor leži u trećoj seriji koju de Bodard piše, onoj o Xuya svemiru.
Ta je serija doista neobična: alternativna budućnost proizlazi, naime, iz alternativne prošlosti zasnovane na pretpostavci da su Kinezi do Amerike stigli prije Europljana pa se i svijet razvijao drugačije, a odvodi nas u daleku budućnost u kojoj čovječanstvo (u kojem prevladavaju dalekoistočne kulture) putuje svemirom uz pomoć živih brodova. Imamo, dakle, posla sa space-operom, ali takvom u kojoj se brodovi rađaju, i zatim postaju dijelom obitelji; u kojoj se malo što rješava velikim svemirskim bitkama, ali zato dobro i precizno opisuju njihove neumitne posljedice.
Serija o Xuya svemiru sastoji se, za sada, samo od pripovjedaka i nekoliko novela, ali nema još pravog knjiškog izdanja. Baš zato, preporučam zbirku Kuća jaguara, u sjeni, koja je nastala u izdanju Hangara 7, i jedinstvena je u svijetu, doslovno jedino mjesto gdje ćete među koricama pronaći presjek najboljih priča iz ovog zanimljivog svemira. A priznajte, tko bi mogao odoljeti noveli kao što je “Meštra od čaja i detektivka”, u kojoj su i Sherlock Holmes i dr. Watson promijenili rod – a dr. Watson je, još k tome, umirovljeni ratni brod koji pati od PTSP-a?
Znanstvena fantastika: Anna Starobinets
Znana kao “kraljica ruskog horora”, Anna Starobinets još je jedna od onih autorica za koje malo tko kod nas zna, naprosto zato što joj je dosad prevedena samo jedna knjiga, roman Živo. No i taj je roman dovoljan da vas ponuka pobliže upoznati neobičan um Anne Starobinets. Istovremeno okrutna distopija i oštra satira, ovo je roman koji se nimalo ne trudi privući čitatelja, a ipak se odvija dovoljno brzo i zanimljivo da vas povuče do kraja. Svi su likovi u njemu drukčiji od onog što očekujete (i nema nikoga koga bi se moglo nazvati “junakom”) a pripovijedanje se razvija kroz službene dokumente, chatove i poruke, gradeći svijet koji nije toliko znanstveno uvjerljiv kao doslovna konstrukcija, ali je zastrašujuće prepoznatljiv ako ga se shvati onako kako ga je Starobinets i zamislila – kao grotesknu poetsku metaforu. Štivo koje nije najlakše, ali će vam svakako ponuditi nagradu za trud koji uložite u njega.

Steampunk: Ivana Delač
Najnoviji roman Ivane Delač, Japodinine muke, zapravo spada u steampunk, podžanr oko kojeg se još uvijek vode rasprave treba li ga smjestiti među “pravu” znanstvenu fantastiku ili među “običan” fantasy. No, Japodinine muke zapravo su prvenstveno alternativna povijest, u kojoj stroj s unutarnjim sagorijevanjem ne postoji, te se parna tehnologija prilagođava rastućim potrebama. Ali tehničko okruženje zapravo je najmanje bitno u cijeloj priči oko Japodine: ovaj je roman zanimljiv, prvenstveno, po tome što nam nudi junakinju koja je daleko od savršenstva, ali nas ipak navede da navijamo za nju. Istovremeno, tu je i pogled u rane dane borbe za ženska prava na našim prostorima, kao i položaj žene koja pokušava upravljati tvornicom u svijetu muškaraca.
Osim ovog romana, Ivana Delač napisala je još i roman Izgnani, čistokrvni fantasy za mlade i one koji se tako osjećaju, u kojem se bića iz druge dimenzije moraju snaći u našoj, a dogodi se i ljubav, i to između dvije djevojke. Pa ako vam se čini da je Karlovac s mehaničkim zmajem predaleko od klasičnog fantasyja, posegnite za Izgnanima.
Tekst je objavljen je u sklopu temata ‘Rodna prizma za ravnopravnije društvo’ koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.