Objavljeno

#lažni#twitter#prijatelji

Kupovanje statusa novcem postoji otkako je novaca. Ne čudi stoga što se isto ponašanje prenosi i na virtualni svijet. Kupovina “sljedbenika” (followera) pronašla je svoje mjesto pod virtualnim suncem i prešla iz sfere neetičnog u sferu zašto-ne.

Gilad Lotan je za Los Angeles Times je napisao članak o svom eksperimentu kupovine sljedbenika na twitteru. Zanimali su ga konkretni brojevi koji se nalaze iza takve kupovine.

 “Kao društvena bića, programirani smo da se uspoređujemo s drugima, a socijalne mreže prepune su metrike, mjerenja i rezultata koji nam daju mogućnost da lako vidimo kako kotiramo. Ako u google upišete “buy twitter followers”, on vam nudi preko 367 milijuna rezultata!”

Kako ih je inicijalno imao 2600, zadovoljio se sa samo 4000 plaćenih sledbenika. Počeo je mapirati koga još njegovi novi sljedbenici prate kako bi došao do podatka o tipičnim korisnicima ovakve usluge. Suvišno je reći da je popis prilično predvidljiv: glazbenici, modni dizajneri, političari, banke i brandovi.

“Koliko je uzbudljiv glazbenik s nekoliko fanova na twitteru? Koliki kredibilitet ima političar na čije se tweetove nitko nije predbilježio? Na društvenim mrežama lako je pobrkati sljedbenike s kredibilitetom.”

Identificirao je stotine tisuća profila koji koriste lažne sljedbenike. Međutim, kako kaže Gilad, to ne znači da su ih sami kupili. Može vam ih kupiti i netko drugi. Recimo, izdavač za klijenta.

Obama sigurno nije sam kupio svojih 19 i po MILIJUNA lažnih sljedbenika, no, čini li razliku što je to učinio netko drugi u njegovo ime?

Gilad zaključuje svoj eksperiment s više od 13000 sljedbenika na svom profilu. Kupovanje lažnih sljedbenika na jednoj platformi donijelo mu je i porast popularnosti na drugim servisima. S vremenom je broj lažnih sljedbenika počeo opadati, no unatoč tome značajno je povećao svoju bazu. Pretpostavlja da su mu “lažnjaci” pomogli da pokrene stvarni rast i zaključuje da, iako ne bi preporučio kupovanje, sada ipak ima pozamašan broj sljedbenika.

Gradnja lažne online popularnosti postala je biznis težak preko 360 milijuna dolara.

U gore navedenom slučaju, kupljeni su tzv. bot-ovi, softverske aplikacije koje obavljaju jednostavne radnje na Internetu. Nešto kvalitetnija i skuplja usluga dobiva se putem klik-farmi.

Broj takvih farmi je u porastu u zemljama Trećeg svijeta, kao što su Indonezija i Bangladeš, a prodaju 1000 sljedbenika za otprilike 10 dolara. U klik-farmama rade veće grupe mizerno plaćenih ljudi koji svoju zaradu dobivaju na osnovu broja klikova koje dnevno uspiju obaviti. Već sam odabir imena za takvu vrst poslova, bot (engleski naziv za jednu vrstu larve) i farma govore da se radi o, vrlo blago nazvano, sivoj zoni poslovanja.

Neimenovani preprodavač izjavio je “Posao je odličan”, dodao da je unajmio nekoliko programera, i da “dijete može preći twitterovu zaštitu”.

Ukoliko vas “uhvate” s lažnim sljedbenicima najgore što vam se može dogoditi je da ostanete bez profila. U 99% slučajeva se dogodi — ništa.

S obzirom na vrlo lukrativan posao, i tendenciju servisa da ignoriraju vaše kršenje pravila korištenja, bilo bi zanimljivo doći do informacije tko od takvih farmi ima najviše koristi?

Izvor: medium.com


Povezano