Mnogi/e od vas u besanim su noćima razrađivali sljedeći scenarij: skupit ćete neku lovu (100 po 100 eura nećete ni osjetit, kuna ionako iscuri kojekuda), kad kucne čas poslat ćete u nježnik krasni svog šefa/icu, napravit veliki patetični tulum za frenove, kupit kartu za Berlin, Pariz, London, San Francisco i na koncu konačno početi ostvarivat svoje snove.
E, jebi ga, većinu vas je ujutro probudila iritanta muzika na mobu ili budilici koja se činila tako ljupkom dok ste je birali, a sada zvuči k’o posmrtni marš. Momentalno ste se usrali od spomenute ideje, te sami sebi obećali da više neće jesti slatko kasno navečer. Rekli ste si ‘Nije sve baš tako jednostavno’ i na koncu patetično recitirali Aleksu Šantića i njegovu ‘Ostajte ovdje‘.
Oni drugi su nakon buđenja znali da je baš sve prokleto jednostavno i da će im u melting potu velike metropole zrak biti lakši za disanje.
Tko zna kakav je plan u djelo provodila mlada Australka Kat Frenkie kada se iz Sydneya selila u Berlin. Znam, ponavljam isti sklop kao u nastupnom tekstu za Vox, tako je išla i priča sa Soniom Brex, još jednom njemačkom imigranticom. Jebi ga, obećajem da ću se u narednom tekstu preseliti u neku drugu evropsku državicu, a možda se vratim i doma, tko zna…
Enivej, Kat Frenkie je indie rock i folk treba (myspace.com/soundslikekatfrankie, @katfrankie, FB), očito zarana inficirana alter mjuzom. Podsjeća na P.J. Harvey koja je u 90ima po svijetu na rock and roll blud navela mnoge tinejđerke s gitarama. Ova blijedoputa mala Australka pravi je izdanak P.J. – omiljene ikone spaljenih alter ženskinja, ali i mnogih frajera mekane dušice i paljikavog uma.
Na sve strane mi to pršti u singlu ‘Love Me’ kojim promovira svoj novi album ‘The Dance Of The Stranger Heart’ objavljen ove jeseni za njemačku nezavisnu kuću Zellephan.
Iza nje su prvijenac ‘Pocketknife’ i EP ‘Outside. Now’, ali sa spomenutim aktualnim albumom Kat je fakat spremna na velike stvari.
Vokal joj je jak, energičan, s lijepim dramatskim gradacijama koje se negdje preliju u nježnost, a negdje i bijes, otpor, ali najjača je i najšarmantnija baš kad se jako jako naljuti. Muzika za ljubljenje, svađanje, mirenje i pomirbeni seks u grand finalu… Zato ne mislim da je prazna moja prognoza da će se Frenkie svidjet lezbama i ljubiteljima/icama alter popa širom svijeta.
Slušajući dalje neke njene starije stvari shvaćam da mala ima dobre, ispravne pop uzore poput Simona&Garfunkela, ali i Beatlesa. Baš u tom retro pop akustik filmu je i njena stara stvar ‘The Tops’.
Nastupa sama u akustičnom izdanju, ali i s bendom u puno raskošnijim, bogatijim aranžmanima, a po sjajnim koncertima poznaju je već u Austriji, Švicarskoj i Njemačkoj, zemljama u kojima je novi album istovremeno objavljen. Nije zaboravila ni svoju domaju Australiju gdje će u pohod na promociju krenuti ove 2011. godine.
Radimo li mi to ovdje listu prijedloga za ovogodišnji Vox Feminae?
Vidjet ćemo, samo nek’ se arhiva puni…