Zalaganje za sudjelovanje žena u razvoju informacijsko-komunikacijske tehnologije, borba za slobodu govora žena i za sprečavanje ‘tehnološkog’ nasilja nad njima osnovni su ciljevi WRC-a (Women’s Rights Programme) u sklopu organizacije APC (Association for Progressive Communication) koja je nedavno na 59. sjednici Komisije UN-a o položaju žena predstavila izvješće u kojem u 10 točaka opisuje problematičan odnos žena i medija.
Prije 20 godina usvojena je Pekinška deklaracija, tzv. putokaz k rodnoj ravnopravnosti, u kojoj se, između ostaloga, spominje odnos žena i medija (Odjeljak J) kojim se danas bavi organizacija APC. Ona je na spomenutoj sjednici zatražila od vlada da prepoznaju jak utjecaj ICT-a i medija na ženska prava potkrijepivši argumente izvješćem 10 Points on Section J.
1. Pristup infrastrukturi
Pristup ICT-ju igra važnu ulogu u ekonomskom, socijalnom, kulturnom i političkom razvoju društva. Stručnjaci/kinje su davno zaključili kako pristup internetu, mobilnoj telefoniji i drugim sredstvima komunikacije ubrzava proces osnaživanja žena. Na žalost, sve je više dokaza kako rod značajno utječe na pristup ICT-ju. Prema Međunarodnoj telekomunikacijskoj uniji (ITU), 2013. godine 16% manje žena nego muškaraca koristilo je internet u zemljama u razvoju, a u subsaharskoj Africi ta brojka skače na 45%.
Pretpostavlja se da je tehnologija rodno neutralna, no zapravo su žene zbog kulturoloških predrasuda često isključene iz procesa razvoja tehnologije i njene primjene. Debate, diskusije, bolji pristup informacijama i umreženost koju ICT pruža, mogu ženama pomoći da se ulove u koštac s patrijarhatom i stvore pravednije društvo.
2. Izražavanje, informiranje, djelovanje
U posljednjih nekoliko godina mnogo se govorilo o slobodi izražavanja, pravu na informiranje i internetskoj cenzuri s kojom se suočavaju aktivisti/kinje. Cenzuriranjem informacija o seksualnom zdravlju i reproduktivnim pravima, ženama i queer osobama onemogućeno je donošenje važnih osobnih odluka. Sprečava ih se da u potpunosti ostvare prava koja su im zajamčena Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.
Žene su odavno shvatile da su sloboda izražavanja i pristup informacijama ključni faktori u suprotstavljanju patrijarhalnom sustavu i statusu quo, stoga je važnost interneta neupitna.Međutim, aktivisti/kinje za prava žena svakodnevno se suočavaju s govorom mržnje, odnosno online nasiljem koje se često zanemaruje.
3. Ekonomija i održivi razvoj
Premda je ICT prepoznat kao sredstvo za ekonomsko osnaživanje žena, postoje kontroverze oko masovne proizvodnje elemenata koji služe za pristup internetu i mobilnim komunikacijskim mrežama, jer se ona oslanja uglavnom na radnu eksploataciju žena. Potrebno je stati na kraj ekonomskom ropstvu, isključivanju žena, nasilju i ostalim negativnim posljedicama tih tehnologija.
Danas su ljudi svedeni na potrošače čija se aktivnost na internetu nalazi pod budnim okom moćnih korporacija. Internet je kritično mjesto za borbu za prava žena koja se zaoštrava zbog povećane komodifikacije virtualnog prostora i korporacija koje profitiraju zahvaljujući poticanju patrijarhalnog poretka.
4. Privatnost i autonomija
Privatnost već dugo vremena predstavlja središnji problem u borbi za prava žena. Feministički su pokreti branili pravo na privatnost žena u smislu ustanovljenja reproduktivnih i seksualnih prava, osporavajući pritom pojam ‘privatnog nasilja’, odnosno nasilja u obitelji. U digitalnom svijetu, međutim, ženska privatnost je ugrožena i povezana s nasiljem na posve nove i zastrašujuće načine.
Od bliskih ljudi i stranaca do poslodavaca i organa vlasti, ljudi pristupaju osobnim podacima kako bi manipulirali i ponizili. Revenge porn je sve češći zločin usmjeren uglavnom prema ženama. Kultura nadzora doprinosi ideji da kršenje privatnosti nije zločin, pogotovo kada se događa ženama. Ipak, internet može omogućiti žensku autonomiju ako pojedinci, javni sektor i država odluče poštivati privatnost pojedinca.
5. Odlučivanje, javno djelovanje, aktivizam
Zahvaljujući internetu zamjetna su poboljšanja u radu organizacija za prava žena. Osvješćivanje, sudjelovanje u dijalogu, mobiliziranje ljudi i stvaranje pritiska na vlast lakše je nego ikada prije. U stvari, 90% aktivista/kinja izjavilo je da bi njihov rad bio gotovo nemoguć bez interneta.
No, i aktivistkinje se i dalje suočavaju s online nasiljem i prijetnjama. Ne samo to, žene i dalje nemaju odlučujuće uloge, osobito kad je riječ o upravljanju internetom. Dakle, ženska podzastupljenost utječe na sve, od prava na privatnost do prava na slobodu izražavanja. Zato je nužno graditi feministički pokret offline i online, razvijajući dinamičan, strateški aktivizam koji odgovara fluidnosti digitalnog svijeta i dovodi do trajnih promjena.
6. STEM
Žene i djevojke odavno su marginalizirane u STEM-u. Globalno gledajući, žene čine samo jednu četvrtinu od ukupnog broja znanstvenih istraživača/ica. Samo 12% inženjera/ki na svijetu su žene. Niža stopa pismenosti (dvije trećine nepismenih osoba na svijetu čine žene) i manji pristup ICT-ju predstavljaju najveće prepreke STEM obrazovanju žena. Osim toga, ta zanimanja slove kao ‘muška’ pa se djevojke nerijetko odvraća od tog studija.
Zbog takvih seksističkih stavova žene u STEM često rade u neprijateljskom radnom okruženju te zbog toga napuštaju svijet tehnologije. Neravnopravnost spolova u STEM-u reflektira se na podzastupljenost žena u upravnim odborima i razvojnim procesima digitalnog svijeta. Velik dio online nasilja s kojim se suočavaju mogao bi se spriječiti da se žene nalaze na odgovornijim pozicijama.
7. Nasilje nad ženama
Zahvaljujući godinama online aktivizma koji je napokon dobio medijsku pozornost, sve je teže ignorirati uznemirujuću razinu postojećih i novih oblika nasilja nad ženama.Mlade žene, posebno blogerice i novinarke, češće su od muškaraca suočene s ozbiljnim oblicima online uznemiravanja, seksualnog i nasilnog karaktera, koje se često opravdava slobodom govora.
Od doxinga i kleveta do prijetnji silovanjem i smrću, autorice se na sve načine želi ušutkati i gurnuti iz digitalnog prostora. Dobra je vijest da su aktivisti/ce za ženska prava napravili/e korak naprijed ako se uzme u obzir da su tvrtke poput Facebooka i Twittera poduzele važne korake za rješavanje tih problema. No predstoji još mnogo posla.
8. Okoliš
Žene trpe veće posljedice klimatskih promjena od muškaraca jer su podložnije siromaštvu te više ovise o prirodnim resursima, kao u Africi gdje više od 90% žena radi u poljoprivredi. To znači da manje vremena provode u školi, manje sudjeluju u kulturi i politici te manje vode brigu o svom zdravlju. Više žena nego muškaraca umire od prirodnih nepogoda. Koristeći ICT mogu smanjiti rizik prikupljanjem korisnih podatka, mogu osvijestiti zajednicu o negativnim posljedicama e-otpada i ostalim ekološkim pitanjima.
Lokalni mediji mogu bolje odgovoriti na potrebe žena u ruralnim zajednicama, dok društveni mediji mogu omogućiti ženama da sudjeluju u bitnim raspravama te da vrše pritisak na vladu i privatni sektor kako bi napokon došlo do promjena.
9. Žene u medijima
Žene su podzastupljene u području medija, pogotovo kao urednice i producentice. Tek 27% upravljačkih pozicija i 36% novinarskih pozicija drže žene. U novinarske je poslove od 2005. do 2010. bilo uključeno samo 37% žena koje su najmanje izvještavale o politici, vladi i gospodarstvu. Stanje nije bolje ni u ostalim područjima. Što se tiče novih tehnologija žene su autsajderice,primjerice u podcastingu, gdje su uistinu prava rijetkost.
Kulturne predrasude, nedostatak obrazovanja i pristupa informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i nasilje odgovorni su za veliku nejednakost. Prema jednoj studiji, dvije trećine žena u medijima iskusilo je zastrašivanja, prijetnje i razne tipove zlostavljanja, a osobito seksualno. Rodna neravnopravnost u redakcijama čini i žene izvan redakcija nevidljivima, a u isto vrijeme postoji 27% veća vjerojatnost da će novinarke u svoje priče uključiti žene.
10. Zastupljenost žena u medijima
Žene su, ili posve izostavljene iz priča, ili portretirane na stereotipan način. Prema izvješću Global Media Monitoring Projecta, u vijestima se našlo tek 24% žena, dok je samo 13% njih imalo središnju ulogu u priči. Nadalje, samo se 6% od svih reportaža bavi rodnim stereotipima. Žene se pak češće prikazuje kao žrtve ili ih se promatra kroz prizmu obiteljskog statusa.
Sadržaj na internetu često ignorira stvarnost mnogih žena. Budući da su na periferiji vijesti, postalo je normalno marginalizirati ih i u drugim aspektima života. Ako je fizički i virtualni javni prostor namijenjen muškarcima, žene onda ulaze u njega na vlastitu odgovornost. Sve u svemu, način na koji su žene prikazane u medijima snažno utječe na ljudska prava žena.
