Budući da smo od najranije dobi izloženi medijskim sadržajima u kojima se pristanak ne pretpostavlja prilikom ulaska u nečiji privatan prostor i intimu i zbog kojih se ovakvo ponašanje posljedično smatra uvriježenim, teško je za očekivati da će dijete pristanak doživjeti kao nešto izrazito važno ili kompleksno.
Već u crtićima, prvom sadržaju koji djeca konzumiraju, nagao ili napadan čin ulaska u nečiji osobni prostor prikazan je romantičnim, opravdanim i/ili svakodnevnim (sjetite se npr. Uspavane ljepotice i načina na koji se je probudila iz svog stoljetnog sna).
American Academy of Pediatrics navodi kako djeca u SAD-u provode prosječno sedam sati dnevno prateći medije. S obzirom na to da djeca mlađe dobi upijaju ponašanja kojima su izložena bez da ih u potpunosti razumiju, mnoge je ‘problematične’ situacije nužno adresirati kroz razgovor, ističe profesorica i aktivistkinja Jennifer W. Shewmaker.
“Bitno je da roditelji zamijećeno iskoriste kako bi započeli razgovor s djetetom i uputili na pozitivne primjere. Koristite situacije iz svakodnevnog života koje prikazuju kako neprimjerene reakcije, tako i one koje svjedoče o ljubaznosti, bliskosti, ljubavi, poštovanju i pažnji među ljudima “, ističe Shewmaker.
Prvi je korak objasniti djetetu da je njegovo/njezino tijelo uistinu samo njegovo/njezino i da su oni jedini/e koji/e imaju pravo o njemu odlučivati. Recite im da “ne” apsolutno uvijek znači “ne” i da to u bilo kojoj situaciji treba poštivati. Maloj djeci je za početak najbolje objasniti što zapravo znači na nešto pristati.
“Pitajte ih nešto na što znate da će potvrdno odgovoriti, primjerice, ‘Smijem li te zagrliti?'”, kaže Shewmaker i nastavlja: “Ipak, nemojte forsirati fizičko izražavanje afekcije. Naučite dijete da je u redu ako u određenom trenutku ne želi zagrljaj i da se umjesto zagrljaja može, primjerice, rukovati.”
Nadalje, djeci je bitno objasniti što je empatija, odnosno zašto i kako uzeti u obzir tuđe osjećaje.
“Objasnite im što su granice i zašto ih treba poštivati, kako provjeriti osjeća li se osoba ugodno u datoj situaciji. Posebno naglasite da izostanak odbijanja nije nužno slaganje.”
Shewmaker ističe kako se radi samo o naizgled jednostavnom zadatku i navodi možda banalnu, ali jako čestu ‘grešku’ roditelja: situaciju u kojoj roditelj nastavlja škakljati dijete unatoč njegovom/njezinom jasnom protivljenju. Upravo zato je nužno da jedni uče od drugih i to najbolje kroz igru: “zamislite situaciju i mijenjajte uloge”, kaže Shewmaker.
Također, u zadnjih su par godina dostupniji sadržaji za djecu koji pristanak tretiraju kao nužnost.
Jedan je od poznatijih primjera Disneyev animirani film Frozen u kojem u sceni u kojoj se ljubavni par iz priče sprema podijeliti prvi poljubac, Kristoff pita Annu za dopuštenje i poljubi ju tek nakon što ona pristane.
Za one nešto starije, nedavno je predstavljena video igra In Tunes koja nudi niz zadanih položaja koje igrači ostvaruju ako se i jedan/a i drugi/a slože. Uključuje kratke i jednostavne dodire rukom, ali i nešto intimnije položaje, no izmjene položaja nema ako i dok svi/e uključeni/e na to ne pristanu.
