Mogu li ljudi s tjelesnim manama biti seksi? Naravno, tjelesni hendikep ne znači da su osobe s invaliditetom aseksualne. Predrasude im, međutim, mogu otežati seksualni život – prije svega zato što društvo poriče njihovu seksualnost i želju. Seks s osobom s invaliditetom ili osobom koja pati od neke kronične bolesti još uvijek je tabu.
Glavni je problem što o osobama s invaliditetom razmišljamo kao o potpuno bespomoćnim ljudima kojima ne treba samo podrška nego i zaštita. Blogerica Erika Lust u svom zapisu objašnjava da viktimizacija osoba s tjelesnim manama oduzima pojedincima moć da sami odlučuju o vlastitom životu, što automatski znači osporavanje seksualne autonomije, o čemu jako dobro progovara i ovaj video. Lust ukazuje na alarmantnu razinu predrasuda prema seksualno aktivnim ženama gdje se žene pokušava „zaštititi“ od seksa različitim, „dobronamjernim“ zabranama (pogotovo onim koji se tiču pornografije i prostitucije). Kako li je tek onda ženama s invaliditetom?
Dovoljno govore WC-i za žene, muškarce i invalide – kojima kao da invalidnost briše spol. O tome kako tijelo bez obzira na nedostatke može biti privlačno i itekako seksualno govore fotografije Ashley Savage. Svojim se fotografijama Savage suprotstavlja općeprihvaćenim normama ljepote. Kako je sama objasnila, uvijek je bila privučena stranim i drugačijim, a kao savjetnica je pokušala iskoristiti i terapeutski potencijal fotografije kojom istražuje invalidnost, seksualnost i sliku koju ljudi imaju o vlastitom tijelu. Uz fotografije na njezinom sajtu možete pročitati i komentare osoba koje je fotografirala: svatko od njih je prihvatio vlastito tijelo i poručuju nam da ga prihvatimo i mi. I da, zašto ne, uživamo u njemu kao što bismo uživali u bilo kojem drugom seksualno privlačnom tijelu.
Zanimljiv je podatak i da se krajem prošle godine razvila rasprava u Švicarskoj gdje se osobama s invaliditetom nude masaže u koje su uključene seksualne usluge. Riječ o usluzi koja je izazvala polemike i u Francuskoj, gdje se ograđuju od prostitucije koju invalidi u Švicarskoj plaćaju 115 eura (150 švicarskih franaka). Da bi maserka/maser mogla seksualno zadovoljiti osobu s invaliditetom, mora se za to godinu dana školovati. U sklopu tog programa, 300 je sati odvojeno za upoznavanje različitih tijela, paraliziranih i ponekada čak osakaćenih. Catherine Agthe-Diserens, predsjednica udruženja Sexualité handicaps pluriels (SEHP-a) kaže da je to za mnoge osobe s tjelesnim nedostacima jedini način da dožive seksualno zadovoljstvo. Godišnje 130 osoba koristi ovu uslugu. Neke od njih su samci, neke u braku koji, međutim, trpi zbog invalidnosti jednog od partnera. [A.B.]