Dobitnici Nobelove nagrade za književnost 2013. godine, Alice Munro, zdravstveno stanje onemogućilo je da nagradu osobno primi i počasti nas s par riječi s pozornice. Predstavnici Švedske akademije intervjuirali su ju stoga u njezinom domu.
Dobitnici Nobelove nagrade za književnost 2013. godine, Razgovor koji je pokrio širok raspon tema, od plesa do književnosti i života, razotkriva njezinu oštroumnost i vjeru u moć književnosti da nas promijeni.
Upitana, između ostalog, je li rano u životu postala feministkinja, odgovara da nije niti znala za riječ feminizam, ali feministkinja je naravno bila, a na problem ženskog pristupa književnosti bila je relativno imuna.
„Nisam se nikada smatrala ničim drugim do ženom… Kada sam bila djevojčica nisam imala osjećaj manje vrijednosti zato što sam žena. To je možda bilo zato što sam živjela u dijelu Ontaria gdje su … žene većinom čitale, većinom pričale priče – muškarci su se vani bavili ‘važnim’ stvarima i nisu se zanimali za priče. Tako da sam se osjećala kao svoja na svom.“
Svoju publiku ne dijeli na mušku ili žensku, ono što želi jest u njima pobuditi osjećaje zbog kojih će se po završetku čitanja osjećati kao drugačije osobe.
Također, našalivši se prvo da Nobelovu nagradu nije očekivala zato što je žena, objašnjava da joj se uistinu nije nadala, identificirajući autorsku skromnost i često omalovažavanje vlastitih djela i želju za promjenom nakon što su napisana kao razlog. [Ž.V.] Brain Pickings…
