Studiju The Sexual Politics of Meat: A Feminist-Vegetarian Critical Theory (Seksualna politika mesa: feminističko-vegetarijanska kritička teorija, 1990.) autorice Carol J. Adams mnogi slave kao vegansku bibliju i jedan od ključnih tekstova ekofeminizma.
Uspostavljajući vezu između ubijanja/jedenja životinja i silovanja/ubijanja žena u patrijarhalnim društvima, Adams razvija feminističko-vegetarijansku kritičku teoriju koja se bazira na pretpostavkama da u zapadnim zemljama postoji čvrsta veza između jedenja mesa i ideja maskuliniteta i spolne zrelosti. “Aktivnom” mesu suprotstavlja se “pasivno” povrće koje se, posljedično, vezuje uz žene. Na vegetarijanstvo se stoga gleda kao na izbor (uglavnom) prihvatljiv kad su u pitanju žene.
Također, same životinje postaju odsutni referenti u konzumaciji mesa. U pozadini svakog mesnog obroka krije se odsutnost: smrt životinje čije mjesto zauzima ´meso´. Meso krave nazivamo govedinom, a ne kravom, čime se slika same krave trenutačno briše iz našeg uma. U tom smislu odsutni referent otvara prostor za moralno opravdanje, istovremeno uklanjajući prizvuke nasilja iz jezika.
Nasilje nad životinjama nemoguće je u potpunosti shvatiti bez feminističke analize, budući da je riječ o nasilju koje je upisano u same temelje kulture patrijarhata. Procesi objektivizacije, fragmentacije i konzumacije povezuju žene i životinje unutar patrijarhata.
Carol J. Adams u Seksualnoj politici mesa tvrdi da se u našoj kulturi svim životinjama simbolički pridaje uloga žene. No nije mogla ni sumnjati u kolikoj mjeri ta metafora doista prožima slikovne prikaze. Također, zamjera aktivistima/icama za prava životinja što i sami/e propagiraju seksističke stavove. Najuočljivije su svakako seksističke kampanje PETA-e koje su vjerojatno odbile više feministkinja od borbe za prava životinja od bilo koje druge organizacije.
“Kad se Seksualna politika mesa prvi puta pojavila, doznala sam da su ju mnoge feministice odbijale pročitati jer su se bojale da će se morati odreći mesa. Ne želim da ljudi misle da je to nešto najgore što im se uopće može dogoditi! Etički gledano, jedenje mesa krši svaki aspekt progresivne feminističke misli, jer se time drugi pretvara u sredstvo za postizanje cilja. A tome drugome se čak ne daje prilika da kaže: “Ne, hvala, doista ne želim biti tvoja večera”. Ako doista želimo biti angažirani i aktivni, najprije moramo proširiti vlastiti pogled na svijet i obratiti pažnju na sve što živi u njemu”, smatra Carol. Libela.org… (Prevela: N.K.)
