Objavljeno

Emily Letts: Zašto sam snimila svoj pobačaj

Emily Letts mlada je žena u 20-im godinama koja je nakon spoznaje da je trudna vrlo lako odlučila da treba pobaciti. Zbog toga nije osjećala strah ni sram te je odlučila snimiti svoje iskustvo i podijeliti ga s drugima online. Bila je dobro upoznata sa svojim liječnicima i klinikom u kojoj je obavila zahvat jer već dugo u njoj radi kao savjetnica te pomaže drugim ženama koje su prolazile isto što i ona.

“Pretraživala sam internet, ali nisam mogla naći video stvarnog kirurškog postupka koji se fokusirao na žensko iskustvo … Toliko pričamo o pobačaju, a nitko u biti ne zna kako on izgleda. Pobačaj u prvom tromjesečju traje tri do pet minuta. Sigurniji je od poroda. No žene dolaze u kliniku prestrašene da će ih razrezati, uvjerene da nakon pobačaja više neće moći imati djecu. Količina lažnih informacija vezanih uz pobačaj je nevjerojatna”, rekla je za Cosmopolitan. 

Emily Letts i Charlotte Taft, direktorica Abortion Care Networka povodom snimljenog videa dale su intervju Salonovoj novinarki Katie McDonough, a dio prenosimo ovdje.

Video je nevjerojatan. Neću se praviti da sam objektivna. Drago mi je da postoji. Kada ste ga odlučile napraviti?

Toliko odluka koje žene donose vezano uz pobačaj pod utjecajem su pomisli da one o tome ne smiju govoriti, da će se njihove obitelji sramiti njihovog postupka, da će se osjećati potpuno izolirano makar im je potrebna pomoć i podrška dok se nose s neplaniranom trudnoćom. Toliko je srama povezano i uz samu trudnoću.

Mislim da je to ključno, da su vaše priče snažne i da trebaju biti dostupne svima, informacije su izrazito važne. Vama je to posao u klinici, a vaš video taj posao obavlja i šire.

Ovaj video je i poziv na djelovanje i apel da drugi podijele svoje priče, bili oni pro-life ili pro-choice. Podijelite iskustva rađanja, posvajanja, pobačaja i učinite informacije dostupnima.

Nevjerojatno je čuti priče žena koje su pobacile i koje sam savjetovala nakon zahvata. Te priče su uvijek o njima, iz njihove perspektive, o njihovim osjećajima gubitka, osjećajima povezanosti s petotjednom trudnoćom makar plod još nema ni otkucaj srca. Ako žena kaže da je to njezino dijete, zašto ju ne pitamo kako se ona osjeća? Ako se već osjećaš tako povezano sa svojim plodom zašto i dalje želiš pobaciti? Trebamo čuti njezine odgovore i trebamo joj pružiti potporu.

Možda žena misli da ne može financijski uzdržavati dijete, trebamo šutjeti i slušati ovakve priče jer one prokazuju kako smo iznevjerili žene na mnogo načina, ne pružajući dovoljno mogućnosti za brigu za djecu i financijsku potporu majkama. Da prestanemo gledati na situaciju iz suprotstavljenih perspektiva, huškajući i osuđujući, dopustili bismo da ženske priče i iskustva dođu u fokus, vidjeli bismo kako ih na najbolji način možemo poduprijeti. 

Postoje narativi unutar pokreta za reproduktivna prava, načini na koje nam je dopušteno pričati o pobačaju. Stoga je važno ispričati ove priče jer su te priče istinite. Mislim da je ovo što si rekla važno, da zašutimo i konačno poslušamo žene koje su imale ova iskustva i koje su donijele te odluke. To je jedini način da razgovori o pobačajima postanu kompliciraniji i detaljniji.

Definitivno. Sudjelovala sam u intervjuu na BBC Radio Serviceu s još pet žena. Na međunarodnoj televiziji smo pričale svoje priče o pobačajima. Tri žene su pričale kako sada žale što su imale pobačaj i kako su postale pro-life, a ja i još jedna žena smo govorile: “Zadovoljne smo sa našim odlukama. Osjećamo se sjajno, hvala.”

Želim napomenuti da web-stranica Abortion Care Network-a ima mnogo resursa i izvora za sve žene koje imaju probleme nakon abortusa. To je mali postotak ukupnog broja žena koje obave abortus, ali one postoje i to je važno znati. Ako im se ne pruži prilika da pričaju o svojim problemima ne može im se ni pomoći. Mislim da su šutnja i stigma opasne.

Ne želimo se vratiti u vremena kada su prostorije hitne pomoći bile pune žena koje su ilegalno pobacile i nakon toga dobile sepsu, to više nikada ne želimo doživjeti. Kada razbijemo tišinu i tajnovitost, kao što je to Emily učinila, moći ćemo se brinuti same za sebe i zauzeti se za druge žene. Više od 65 milijuna žena je obavilo pobačaj. Zamislite da su se sve te žene mogle zauzeti za sebe i druge, zaključuje Charlotte.


Povezano