Concussion, prvi film redateljice Stacie Passon, svoju je premijeru doživio prošle godine na festivalu nezavisnog filma Sundance. Dočekan je kao jedan od it LGBT filmova godine, s naglaskom na činjenici da donosi odličan prikaz lezbijskog odnosa, ali i svega što se događa kada u njemu dođe do zahlađenja. Mnogi bi se možda mogli i identificirati s ovim tijekom radnje, osim možda s jednim detaljem – bijegom iz takve situacije u profesiju seksualne radnice.
Abby (Robin Weigert) ima dvoje djece, uredan život u predgrađu, sretan brak s dugogodišnjom partnericom i, pogađate- dosadno joj je. Satovi pilatesa na koje odlazi dok je njena partnerica, uspješna odvjetnica, pomalo odsutna na svim razinama, čini se ipak ne čine dan ispunjenijim. Naslov filma dobiva svoje značenje kada Abby jedan dan u glavu dobiva udarac loptom koji označava prekretnicu u radnji.
Minimalistički interijeri i obiteljske večere postaju sve naporniji a Abby postaje iritabilna i propituje koliko joj uopće okolnosti u kojima živi odgovaraju i koliko ju u stvari ‘imanje svega’ guši. Paralelno osvještava i svoj libido. Preko prijatelja ugovara sastanak s prostitutkom koja joj govori kako bi i sama dobro prošla u tom poslu, i tu počinje priča koja sačinjava lajtmotiv filma, daje mu nešto što nemaju drugi filmovi koji samo tematiziraju LGBT odnos, i čini njegov najirealniji dio.
Rad u seksualnoj industriji u zadnje je vrijeme svojevrsni it motiv u filmovima koji se bave prijelomnim trenutcima u životu, bilo da se radi o krizi srednjih godina ili pak krizi odrastanja.
Sama djelatnost je u većini slučajeva visoko romantizirana, a problemi koji nastaju često se ne tiču nje konkretno i situacija koje se pri tome događaju, već više onih koje iz nje proizlaze, primjerice obiteljskih problema do kojih dolazi kada ostali likovi dođu do saznanja što se događa.
Motivi za Abbyn odlazak u prostituciju kroz cijeli film su mutni i gledatelju samo preostaje da nagađa da li je u pitanju ispoljavanje frustracije koja je uslijedila nakon potencijalnog Lesbian bed death-a ili jednostavno sam život u predgrađu koji ima pomalo psihotičan učinak na 90 posto likova koji su mu u sklopu američke kinematografije izloženi. No motiv nije u fokusu, naglasak je smješten na lijepo razrađene odnose glavne protagonsitice i njenih klijentica, koji varira od hladnog i distanciranog do prijateljskog i, u nekim slučajevima, majčinsko-pokroviteljskog.
Prikaz samog seksa uvelike se razlikuje od onog u filmu Adelin život, koji je izazvao kontroverzu i pitanja poput onog predstavlja li redateljeva interpretacija heteronormativnu viziju ili čak mušku fantaziju lezbijskog odnosa.Muški pogled nije problematičan kada pričamo o Concussionu.
Naprotiv, za razliku od plave, njegov bež seks bi mogao biti rezultat svačijeg pogleda jer ono što uzima primat jest estetika.
Problem je, naime, opet u njegovoj realnosti. Web portal AfterEllen donosi razgovor o filmu sa dvije osobe koje imaju iskustvo rada u seksualnoj industriji s lezbijskim klijenticama, a jedna od njih je komentirala:
„Film prolongira stereotip o tome kako je zanimanje lezbijske prostitutke dosta slično onome glumice u soft-core lezbijskim pornićima.“
Irealan prikaz definitivno je pojam koji bi ovom prigodom valjalo protegnuti na još jedan film koje je nedavno tematizirao bavljenje prostitucijom, samo što se glavnom protagonistu nije dogodio potres mozga, već Woody Allen. Fading Gigolo je priča o sredovječnom cvjećaru Fioravanteu (redatelj John Turturro u ulozi glavnog glumca) i njegovom prijatelju Murrayu (Woody Allen u ulozi Woodya Allena) koji se, uslijed loše financijske situacije, odluče upustiti u partnerski odnos u kojem Turturro zarađuje kao pružatelj seksualnih usluga ženama, a Allen kao njegov svodnik.
U filmu se pojavljuju i Sharon Stone i Sofia Vergara kao njegove bogate klijentice koje Turturro, nakon što upozna Vanessu Paradis, više nije u stanju uslužiti. Do toga dolazi jer je on u stvari, što Sharon Stone dok leži pod njim kao proročanska nimfa zaključuje iz njegovih očiju, zaljubljen. Mogli bismo sada pričati o prikazu čudesne ljubavi koja uzrokuje erektilnu disfunkciju, ali ovu ponešto osrednju komediju ipak nema smisla pretjerano secirati.
Zanimljivo je međutim uočiti kako , iako se radi o dva različita žanra, Concussion i Fading gigolo perpetuiraju dvostruke standarde u prikazu (makar rekreativne) muške i ženske prostitucije, dajući sliku žene koja u nju bježi iz nezadovoljstva i vlastitih nesigurnosti i muškarca koji tek počevši se baviti njome uviđa vlastitu vrijednost i u njoj gotovo uvijek uživa (osim naravno kad je zaljubljen).
No bilo da se radi o dijelom idealiziranoj ženskoj LGBT rekreativnoj prostituciji kao u Concussionu, ili pak o njenoj maksimalno idealiziranoj inačici koju donosi John Turturro, ona ostaje popularan motiv na filmu te će svakako biti zanimljivo promatrati kako će se ovaj trend na filmu razvijati i kakav će učinak imati na stvarni svijet.
