Većina znanstvenih istraživanja se i dalje koncentrira na nasilje među dječacima, no jedan od rastućih problema današnjeg vremena je upravo nasilje među djevojčicama.
Većina znanstvenih istraživanja se i dalje koncentrira na nasilje među dječacima, no jObzirom da je u prošlosti nasilničko ponašanje definirano kao fizičko nasilje, manje smo svjesni zastrašivanja od strane djevojaka, jer je ono manje nevidljivo. Djevojčicama su važne prijateljske veze i povezivanje pa one nasilje iskazuju u području intimnosti i socijalizacije u vršnjačkoj skupini, smatra dr.sc. Gail Gross.
U članku za Huffington Post, Gross tvrdi da su profili nasilnica raznoliki. Neke su i same zlostavljane kod kuće pa na taj način dobivaju samopouzdanje dok druge jednostavno vole moć, dominaciju i pozornost, iako kod kuće nisu izložene takvom ponašanju. No, u oba slučaja, takvo ponašanje odražava nezrelost kao i nedostatak empatije.
Jedan od instrumenata koji se čini idealnim za takvo zlostavljanje je Internet. Djevojčicama je povezanost izrazito važna te kada na stranicama kao što je Facebook vide da su izostavljene sa zabava, druženja i slično, osjećaju se traumatizirano što može dovesti to ljubomore, tuge, depresije pa čak i samoubojstva. A anonimnost zlostavljačicama ostavlja dojam da mogu proći nekažnjeno.
Nasilničko ponašanje kod žena često je povezano s nadmetanjem, to jest suparništvom i kritikom. Kritika nudi kontrolu, koja može dovesti do okrutnosti, a često je i kompenzacija za nedostatak samokontrole.
Ovakvo ponašanje ima svoje korijene u biologiji, smatra dr. Anne Campbell koja tvrdi da su se naše pretkinje morale boriti za muškarca koji će štiti i hraniti njih i dijete, ali su trebale i žensku potporu kao izvor ugodnosti i sigurnosti.
Dakle, posebno je bolno postati meta nasilja jer se tako žrtvi oduzima sigurnosna mreža odnosa, što je vrlo destruktivan te suštinski oblik zlostavljanja, smatra Gross.
Važno je napomenuti da nisu samo slabije djevojčice mete zlostavljanja. Često su to i djevojke koja se u društvu smatraju previše lijepima i prepametnima, pa se druge djevojke osjećaju inferiorno. Nasilnice tada opisuju metu da je „puna sebe.” A zbog konkurencije i težnje za popularnosti, kao i pozicije moći, grupa vršnjaka/kinja može formirati saveze kako bi izbacile i izolirale uvrijeđenu djevojku.
Nerijetko se smatra da je nasilje među djecom tek prolazna faza, no prema dr. Cheryl Dellasega djevojčice nasilnice često odrastu u žene nasilnice. Razlika je u tome što odrasle žene pronalaze sofisticiranije i suptilnije načine zlostavljanja, a takvo im ponašanje onemogućuje stvaranje izravnih, iskrenih i zdravih prijateljstava.
Roditelji se često osjećaju nemoćnima kada se susretnu s ovim problemom, a često ih to vrati u vlastito djetinjstvo kada su i sami bili žrtve. Nažalost, problem se često počinje rješavati tek kada dođe do fizičkih obračuna iako bi trebalo raditi prvenstveno na prevenciji odnosno uhvatiti se u koštac s problemom čim nastane. [S.V.] Huffingtonpost.com...
