Nedavna izjava supervizora animacije na novom Disneyjevom animiranom filmu Frozen, Lina DiSalve, otvorila je žestoke rasprave i postavila niz pitanja o prirodi i dometu ženskih likova u komercijalnim animiranim filmovima.
Nedavna izjava supervizora animacije na novom Disneyjevom animiranom filmu Frozen, Lina DiSalve, otvorila je žestoke rasprave i postavila niz pitanja o prirodi i dometu ženskih likova u komercijalnim animiranim filmovima.„Povijesno govoreći, animiranje ženskih likova je jako, jako teško. One moraju prolaziti kroz čitav spektar emocija, a istovremeno se mora paziti i na to da ostanu lijepe... Snimanje filma s dva ženska lika bilo je vrlo naporno, posebice kada je riječ o animaciji u istom kadru. Junakinje tad trebaju izgledati različito i imati isti izraz lica. Ljutita Elsa mora izgledati drugačije od ljutite Anne”, rekao je DiSalvo, čija izjava, ako ništa drugo, barem objašnjava zašto Anna i Elsa izgledaju manje-više kao ista osoba, a da ne spominjemo uopće činjenicu da su vizualno identične Rapunzel iz Tangled-a.
Frozen je priča o Anni (Kirsten Bell), koja kreće u potragu za svojom sestrom Elsom (Idina Menzel), snježnom kraljicom koja je zarobila kraljevinu Arendelle u vječnom snijegu i ledu.
Nakon Tangled-a i Brave-a, ovo je treći Disneyjev film s dva glavna ženska lika, no, ako je vjerovati DiSalviju, teško da ćemo uskoro vidjeti više od dvije žene u Disneyjevim crtićima.
„Animacija je precizna i kompleksna umjetnost”, izjavio je Disneyjev glasnogovornik za The Wrap. „Ovi komentari su bezobzirno izvučeni iz konteksta. Animator je opisivao tehničke aspekte CG animacije za vrijeme okruglog stola, a ne komentirao općenite razlike u animiranju ženskih i muških ili bilo kojih drugih likova.”
Kanadska crtačica stripova Faith Erin Hicks na Twitteru je komentirala: „Ne znam, već 14 godina crtam žene kako prolaze kroz čitav spektar emocija i nikad me nije brinulo izgledaju li lijepo. Želim da izgledaju ljudski.”
Povijesno gledano, doduše, istina je da ženski likovi u animaciji imaju uži raspon izraza lica od muških likova, te da su žene dublje okarakterizirane samo kao komičarke ili zlice (npr. Meduza iz The Rescuers, Ursula iz Male sirene ili inventivno prevedena Zlica Lošić iz 101 Dalmatinca).
Čak i u zlatno doba Disneyja, kada su nastali critići kao što su Dumbo (1941), Petar Pan (1953), Pepeljuga (1950), Bambi (1942) i Dama i skitnica (1955), animatori su se žalili kada bi im bili dodijeljeni glavni ženski likovi jer se njih očekivalo da likove zadrže unutar očekivanog glumačkog dometa. Kada su u kadru dva ženska lika, izazov je svakako veći.
Lijepe bljedopute djevojke ograničenog broja izraza lica nisu čvrsto pravilo u animaciji, bez obzira na DiSalvov komentar. One su arbitrarni estetski izbor animatora čiji je zadatak prekinuti ovaj začarani krug manjkave reprezentacije, odnosno prestati s crtanjem žena kao kartonskih šablona.
Prema Disneyjevim riječima, Frozen je adaptacija bajke Snježna kraljica autora Hansa Christiana Andersena, u kojoj djevojčica Gerda mora krenuti na putovanje kako bi spasila svog prijatelja, dječaka imenom Kai, iz zatočeništva kod Snježne kraljice i oslobodila ga od krhotine ukletog ogledala koja mu je zabijena u srce.
Snježna kraljica bajka je u kojoj su svi važni likovi na Gerdinom putovanju (osim Kaia) djevojke, žene, ili životinje ženskog spola. Osim same Snježne kraljice, to je Gerdina baka, stara vještica, vrana, razbojnica i princeza koja se želi udati samo za princa koji joj je intelektualno ravan.
Unatoč zavidnom broju ženskih likova koje je Disney mogao iskoristiti, svi su, osim Gerde (koja je u ovoj verziji par godina starija i čije je ime promijenjeno u Anna) i snježne kraljice Else, eliminirani. Umjesto toga, Anna putuje s kršnim brđaninom Kristoffom (kome glas daje Jonathan Groff) i njegovim sobom Svenom, susreće se sa snjegovićem Olafom, a kao potencijalni Annim udvarač pojavljuje se i princ Hans (Santino Fontana). Iako promjena izvorne priče u Disneyju nije novost, Frozen je primjer sve manje vjere u sposobnost ženskih likova da nose priču.
Obožavatelji animacije sve slabije prihvaćaju viziju ženskih likova kakvu im nude muški animatori i počinju propitivati Disneyjeve poteze.
Kada je borbena škotska djevojka Merida (Brave, u Hrvatskoj prevedeno kao Merida Hrabra) postala jedanaesta Disneyjeva princeza i pridružila se liniji proizvoda koja godišnje zarađuje milijarde dolara, imidž joj je promijenjen: smršavila je desetak kilograma, obukla haljinu sa šljokicama i umjesto torbe sa strijelama pripasala je nizak pojas s velikom zlatnom kopčom.
„Na kraju krajeva, nije bit u hrabrosti. Bit je u ljepoti”, na svom blogu je napisala Peggy Orenstein, autorica knjige Pepeljuga mi je pojela kći.
Protiv promjene Meridinog imidža tada je progovorila i Brenda Chapman, autorica i jedna od redateljica Meride Hrabre. „Poruka koju Disney šalje jest da Merida nije dovoljno dobra onakva kakva jest. To poručuju i svim djevojčicama. Merida je lik koju djevojčice vide kao uzor, kao netko tko se od njih ne razlikuje previše. No, nakon Disneyjeve intervencije u Meridin imidž, šalje im se poruka da su vrijedne samo ako su vitke, dotjerane i nose užu, seksipilniju i ženstveniju odjeću”, rekla je Chapman za A Mighty Girl, web portal koji je pokrenuo peticiju da se Meridi vrati „hrabri” izgled.
Nadamo se da će animatori jednog dana poslušati vlastitu publiku i predstaviti filmove s uvjerljivim, emocionalno i psihički kompleksnim ženskim likovima. Do tada ćemo se, čini se, morati zadovoljiti s uradcima kao što su Tangled, Brave i Frozen. [V.S.]
