Od 1990. godine u Austriji se u urbanom planiranju uzimaju rodne razlike u obzir, u postupku nazvanom Gender mainstreaming. U praksi to znači uvođenje zakona, pravila i regulacija koje podjednako pogoduju ženama i muškarcima. Cilj je osigurati jednak pristup gradskim resursima. Do sada se primijenio u brojnim područjima uključujući zdravstvo i obrazovanje, no najviše utjecaja imao je u gradskom planiranju.
Od 1990. godine u Austriji se u urbanom planiranju uzimaju rodne razlike u obzir, u postupku nazvanom Do danas je provedeno više od šezdeset pilot projekata, a kako se utjecaj i opseg tih projekata povećava, rodno osviještena politika je postala sila koja je doslovno promijenila vizuru grada.
„Trebate znati tko koristi prostor, koliko ljudi i koji su njihovi ciljevi. Kada analizirate uzorak korištenja javnog prostora, počinjete definirati potrebe i interese ljudi koji ga koriste”, objašnjava Eva Kail, osoba koja je uvela pojam Gender mainstreaming u Beč, a trenutno radi kao stručnjakinja za rodna pitanja u gradskom uredu za planiranje.
Nakon izložbe fotografija Kome pripada javni prostor - Žene u svakodnevnom životu grada koju je organizirala Kali, a koja je prikazivala dnevne rutine kretanja različitih skupina žena u glavnom gradu Austrije, bilo je jasno da svaka žena ima drugačiju putanju kroz grad, ali svakoj od njih su sigurnost i lakoća pokreta bili prioriteti.
Njena ideja je prepoznata u javnosti i medijima, a političari su je podržali. Uslijedila je serija projekata, od kojih je prvi bio stambeni kompleks Frauen-Werk-Stadt (Women-Work-City) izrađen od žena za žene u gradskoj četvrti 21.
Kompleks se sastoji od niza stambenih zgrada okruženih travnatim površinama gdje roditelji i djeca mogu provesti vrijeme vani bez da moraju ići daleko od kuće. Unutar kompleksa se nalaze dječji vrtić, ljekarna i ambulanta, te je u neposrednoj blizini javnog prijevoza kako bi odlazak na posao ili školu bio jednostavniji.
Drugi istaknuti projekt uključivao je mrežu javnih parkova i studiju načina na koje muškarci i žene koriste prostor parka. Studija je pokazalo kako nakon devete godine, broj djevojaka u javnim parkovima dramatično opada, dok broj dječaka stagnira. Istraživači su otkrili da, ako se dječaci i djevojčice nađu u konkurenciji za prostor parka, dječaci će vjerojatno pobijediti.
Godine 1999., grad je počeo redizajnirati dva parka u petom bečkom okrugu. Dodane su pješačke staze kako bi parkovi bili pristupačniji, tereni za odbojku i badminton kako bi se omogućio širi izbor aktivnosti, te su dizajnirana prostrana polu zatvorena područja unutar parka.
Gotovo odmah, gradski dužnosnici/ice su primijetili promjene. Različite grupe ljudi, i djevojčice i dječaci, su počele koristiti parkove bez da jedna skupina napada drugu.
Svjesni kako su rodna pitanja osjetljivo područje i ne želeći definirati istraživanje kao stereotipne načine kretanja muškaraca i žena, projekt je preimenovan u Fair shared city. Riječima Kail: „To je politički pristup planiranju. Dovođenju ljudi na prostore na kojima prije nisu bili ili su mislili da nemaju pravi biti.” [M.M.] The Atlantic Cities...
