Prošla su tri desetljeća otkako je AIDS po prvi put uzburkao umjetnički svijet New Yorka i potaknuo jedan od utjecajnijih političkih pokreta u 20. stoljeću.
U to vrijeme, na svakoga poznatog umjetnika koji je podlegao bolesti (Keith Haring, David Wojnarowicz, Robert Mapplethorpe, Felix Gonzalez-Torres) bilo je na desetine manje poznatih umjetnika (kao što su, primjerice, Ray Navarro, Hugh Steers i Robert Blanchon) koji su također ostavili svoj trag umjetnošću koja je dokumentirala, protestirala, pamtila i reinterpretirala devastaciju jedne ere.
U posljednjih godina priređeno je mnogo značajnih izložbi koje su preispitale nasljeđe AIDS aktivizma iz osamdesetih godina prošloga stoljeća, uključujući i upravo završenu njujoršku izložbu Why We Fight: Remembering AIDS Activism. Najutjecajnija izložba priređena u New Yorku 2012. godine, Gran Fury: Read My Lips, posvećena je umjetnicima aktivističke skupine ACT UP (AIDS Coalition to Unleash Power) koja potiče promjenu u istraživanju, borbi i liječenju AIDS-a.
Grand Fury,''Read My Lips''
Dok su se te i slične izložbe bavile prikazivanjem borbe protiv AIDS-a u točno određenom razdoblju, mnoge od njih danas istražuju utjecaj AIDS-a na suvremenu umjetnost.
Tako je LOVE AIDS RIOT SEX 1: Art AIDS Activism 1987–1995, izložba kustosa Franka Wagnera otvorena u studenome prošle godine u Neue Gesellschaft für bildende Kunst (nGbK) u Berlinu, dobila u siječnju ove godine svoj nastavak, dok je u glavnom je gradu Ukrajine, primjerice, priređena zajednička izložba ANTIAIDS Foundationa i Pinchuk Art Centra pod nazivom Gdje postoji volja, postoji i način na kojoj su izložena djela umjetnika kao što su Tony Oursler, Nan Goldin, Ai Weiwei ili Damien Hirst.
Kustos Jonathan D. Katz planira sljedeće godine otvoriti izložbu Art, AIDS, America u Muzeju suvremene umjetnosti u Los Angelesu na kojoj će biti prikazani radovi umjetnika iz osamdesetih i devedesetih godina prošloga stoljeća kao što su Gonzalez-Torres, Wojnarowicz i Frank Moore, ali i suvremeni radovi Patricka Webba, Huntera Reynoldsa i Donalda Moffetta.
Izložba LOVE AIDS RIOT SEX
„Bio sam uznemiren ponavljanom referencom u kojoj se navodi kako je AIDS tragična komponenta u povijesti američke umjetnosti koja nije učinila za umjetnost baš ništa”, istaknuo je Katz dodavši kako je upravo AIDS bio pokretačka snaga nekih od najvažnijih promjena koje su se zbile u svijetu američke umjetnosti u posljednjih trideset godina, što bi planirana izložba trebala istražiti i pokazati.
Tijekom osamdesetih su godina mnoge velike institucije i kritičari ignorirali krizu uzrokovanu uzrokovanu AIDS-om te smatrali da aktivizam ACT UP-a i javnih projekata umjetničkih kolektiva kao što su, primjerice, Gran Fury, General Idea ili Group Material zapravo predstavljaju nepotrebno potpirivanje kulturalnih ratova i isticanje prisustva homoseksualaca u svijetu umjetnosti. Kada je povjesničar umjetnosti Douglas Crimp objavio u časopisu October 1987. tematski blok posvećen AIDS-u i aktivizmu protiv njega, stvorio je raskol u uredništvu te publikacije.
Danas su umjetnici i kustosi spremni priznati da velika umjetnost može proizaći iz ljutnje, tuge i zbunjenosti koji nastaju u inat epidemiji, iako bi se tek nekolicina ljudi složila s Katzovom tvrdnjom da je kriza uzrokovana AIDS-om utjecala na transformaciju suvremene umjetnosti.
Keith Haring
„AIDS je imao ogroman utjecaj na cjelokupnu kulturu, a ne samo na suvremenu umjetnost. Veliko je postignuće bila upravo umjetnost dostupna široj javnosti, bilo da se radi o projektu poznatom pod nazivom Crvena vrpca, Day Without Art ili, pak, riječima SILENCE = DEATH", istaknuo je Robert Atkins, pisac koji je, uz Thomasa W. Sokolowskog, 1991. godine priredio izložbu From Media to Metaphor: Art About AIDS.
Bilo bi nemoguće promatrati utjecaj krize uzrokovane AIDS-om na suvremenu umjetnost bez razmatranja skupije Gran Fury koja je objelodanila neka od najznačajnijih radova svoga vremena. Njihov prvi projekt bila je instalacija prozora pod nazivom Let the Record Show… na Broadwayju.
Instalacija je kreirana 1987. godine na poziv Williama Olandera, a sastoji se od neonskoga znaka na vrhu prozora koji je isticao riječi SILENCE = DEATH iznad ružičastog trokuta kojim su nacisti označavali homoseksualce, dok je pokret za prava homoseksualaca preuzeo taj znak iskoristivši ga kao vlastiti simbol moći.
Iznad znaka nalazio se prozor ispunjen citatima političkih i vjerskih vođa poput Ronalda Reagana, kardinala Johna O’Connora i Jessea Helmsa, izražavajući strah, neznanje i izravnu homofobiju.
Grand Fury ''Art Is Not Enough'', 1988., Village Voice
„Smatram da je AIDS izvršio velik utjecaj u mom osobnom, ali i u slučaju mnogih drugih filmaša”, priznao je Tom Kalin, član skupine Gran Fury i redatelj filmova Swoon (1992) i Savage Grace (2007). Kalin je istaknuo važnost aktivizma koji su odradile generacije prije njegove baveći se reprezentacijom tijela i homoseksualnog identiteta, uključujući Andyja Warhola i redatelja eksperimentalnih filmova Dereka Jarmana.
“Mislim da je AIDS politizirao generaciju. Tada je to bio drugačiji New York jer ljudi nisu imali mobitele, Facebook, e-mail nego su išli na ulice koje su tada bile pune informacija i prizora“, istaknuo je Kalin.
“Za neke od nas živjeti u vrijeme krize uzrokovane AIDS-om bilo je iznimno traumatično. Gotovo svakodnevno gubili smo prijatelje i bili konstantno okruženi ljutnjom“, sjeća se grafička dizajnerica Marlene McCarty koja je pohađala sastanke grupe ACT UP, a zatim se pridružila Gran Furyju.
U reklamnim je kampanjama Gran Fury često isticao svoje viđenje problema, pa je tako 1989. u reklami United Colors of Benettona prisutan moto Ljubljenje ne ubija: pohlepa i ravnodušnost da u kampanji koja pokazuje ljubljenje pripadnika različitih rasa, kao i ljubljenje dvaju istospolnih parova.
„Ova okrutna bolest imala dva velika utjecaja: izmijenila je ideje propagandne umjetnosti te prouzročila sentimentalni učinak kod gledatelja. Ona nije određivala osjećaje i reakcije konzumenata, ali je dirala izravno u srce,” zaključio je Frank Wagner koji je 1988. godine priredio prvu izložbu s temom AIDS-a u Europi.
Dan Cameron, privremeni upravitelj u kalifornijskom Orange County Museum of Art ističe kako mnogi ljudi smatraju da je vrijeme opasnosti prošlo, ali da ona nije prestala u mnogim drugim dijelovima svijeta, ubrajali se oni u svijet umjetnosti ili ne. Smatra kako je AIDS proizveo prvi jezik globalne umjetnosti jer je uključio u određenu zajednicu umjetnike s cijeloga planeta.
“Ono što me trenutno zanima jest kako se globalni vizualni jezik AIDS-a može razviti u kustoski projekt“, objašnjava Cameron.
Iz serije ''Rimbaud In New York'', Davida Wojnarowicza
I danas mnogi umjetnici žive s AIDS-om, kao što to pokazuje i grupa Visual AIDS koju su 1988. godine osnovali Atkins, Gary Garrels, Sokolowski i Olander. Program te grupe podiže svijest ljudi i podupire umjetnike koji žive s bolešću, a osim toga čuva naslijeđe onih koji su umrli od AIDS-a.
Grupa Visual AIDS pokrenula je i poznati projekt pod nazivom Crvena vrpca, dok je još jedan od načina pružanja podrške u kojemu sudjeluje više od 8 000 svjetskih institucija i Day Without Art osnovan 1989. godine kako bi privukao pozornost na utjecaj AIDS-a na prostor umjetnosti.
Kontroverzni film ''A Fire In My Belly'' Davida Wojnarowicza
Prevela i prilagodila: Marina Tomić Izvor: Artnews
