Nije tajna kako povijest umjetnosti sustavno zanemaruje umjetnice učvršćujući krute rodne odrednice mitova o umjetničkom genijumuškarca, među kojima je neizostavan onaj o apstraktnom ekspresionizmu – grupa bijelih muškaraca u egzistencijalnom grču okupljena za stolom njujorškog Cedar Taverna, alkohol, intelektualni i fizički sukobi pretočeni u implicitni mačizam action paintinga.
Povremeno iskrsnu imena čuvene Helen Frankenthaler ili pak Elaine de Kooning, no stvaran doprinos apstraktnih ekspresionistica potpuno je nepravedno ignoriran, što je pokazala izložba Denver Art Museuma pod nazivom Women of Abstract Expressionism. Izložbu čine djela 12 umjetnica koje vam ovdje ukratko predstavljamo:
Elaine de Kooning (1918. – 1989.)
Iako u sjeni svoga supruga Willema de Kooninga, Elaine je ostvarila značajan utjecaj na teorijski i praktični razvoj apstraktnog ekspresionizma. Nikada se nije u potpunosti odrekla reprezentacije, naprotiv, na tadašnje rasprave o figurativnosti i apstrakciji reagirala je portretnim slikarstvom. Njezine apstrakcije fascinantan su spoj realističnih i primitivističkih likovnih gesti, ‘najprije događaj, a tek potom slika’.
‘Bullfight’, 1959
Joan Mitchell (1925. – 1992.)
Jedna je od prvih apstraktnih ekspresionistica koje su doživjele priznanje već u ranim 1950-ima, a pred kraj života samu je sebe proglasila i ‘posljednjom apstraktnom ekspresionisticom’. Svoje je apstrakcije izvodila iz prirode i poezije, uvijek promišljeno i koncentrirano. „Sloboda u mom radu prilično je kontrolirana. Ne zatvaram oči nadajući se najboljem.“, posvjedočila je Mitchell.
‘Hudson River Day Line’, 1955
Mary Abbott (1921. – )
Spontanost i neposrednost Abbottina slikarstva pokazale su se idealnim karakteristikama za prodor u nesvjesno. Zajedno s pjesnikinjom Barbarom Guest stvorila je seriju ‘poetskih slika’, pri čemu je Guest recitirala stihove na koje je Abbott odgovarala potezom, i obrnuto.
‘All Green’, 1954
Deborah Remington (1930. – 2010.)
Godine 1954. s petoricom drugih osnivača pokrenula je Six Gallery u San Franciscu, prostor u kojemu se odvila povijesna večer poezije s čitanjem Ginsbergova Urlika. Iako poznatija po hard-edge apstrakcijama, Remington je autorica niza izuzetnih primjera apstraktnog ekspresionizma.
‘Apropos’ ili ‘Untitled’, 1953
Judith Godwin (1930. – )
Za Judith Godwin apstrakcija je ‘nešto što joj se prirodno dogodilo’, a inspiraciju crpi iz zen filozofije, vrtlarstva i suvremenog plesa. Otuda proizlaze uravnoteženost i snaga njezinih kompozicija.
‘Epic’, 1959
Lee Krasner (1908. – 1984.)
Ovu rođenu njujorčanku ubrajamo u šačicu umjetnica koje su počašćene retrospektivnom izložbom u MoMA-i. Zahtjevna uloga supruge Jacksona Pollocka nasreću je nije odvratila od slikarstva.Hans Hoffman nevješto je pohvalio jedu od njezinih studija riječima: „Toliko je dobra da se ne bi reklo da ju je naslikala žena.“
‘The Seasons’, 1957
Ethel Schwabacher (1903. – 1984.)
Schwabacher je koristila apstrakciju i automatizam ne bi li otkrila psihološke elemente krajolika i istražila vlastitu podsvijest. Često je povezivala teme koje se tiču ženstvenosti, majčinstva i djetinjstva.
‘Antigone I’, 1958
Helen Frankenthaler (1928. – 2011.)
Formalističko slikarstvo Helen Frankenthaler označilo je vrhunac apstraktnog ekspresionizma. Njezina kultna slika Planine i more iz 1952. nastala je lijevanjem rijetke uljane boje direktno na platno te naginjanjem podloge u različitim smjerovima – proces nazvan stain paintingom.
‘Western Dream’, 1957
Perle Fine (1905. – 1988.)
Korak dalje prema čistoj apstrakciji učinila je Perle Fine odričući se bilo kakvih referenci na objekte; njezina je osnovna težnja bila ostvariti ‘čistu ekspresiju boje’. Ostavljala je dojam neovisne i beskompromisne osobe, a unatoč nesklonosti komercijalnim aspektima umjetnosti njezin je rad vrlo dobro prihvaćen.
‘Summer I’, 1985-1989
Grace Hartigan (1922. – 2008.)
Jedina autorica uključena u MoMa-inu izložbu Twelve Americans gradila je svoju ranu karijeru na potpunoj apstrakciji da bi početkom druge polovice stoljeća počela povezivati apstrakciju i figuraciju. Te slike mnogi smatraju pretečom pop-arta.
‘New York City Rhapsody’, 1960
Jay DeFeo (1929. – 1989.)
Osim u apstraktnom ekspresionizmu, polazište za svoj rad nalazila je nadrealizmu, duhovnosti te etničkoj i pretpovijesnoj umjetnosti. U 1950-ima i 1960-ima slikala je gomilajući slojeve različitih medija na platna velikih dimenzija.
‘Untitled Everest’, 1955
Sonia Gechtoff (1926. – )
Gechtoff svoj rani uspjeh u San Franciscu pripisuje ‘okruženju otvorenom prema ženama, nasuprot mizoginoj atmosferi u New Yorku’. Mnoge njezine apstrakcije ustvari su autoportreti, ili ekspresije izvedene iz doživljaja prirode i arhitekture. Poput DeFeo i Remington, bila je uključena u djelovanje tamošnje beat generacije.
‘The Beginning’, 1960
Izvor: The Huffington Post / Prevela i prilagodila: Sara Maksimović
