Izvješće Centra za proučavanje žena na filmu i televiziji Sveučilišta u San Diegu donijelo je uznemirujuće podatke prema kojima u posljednjih 16 godina nije bilo primjetnog povećanja broja žena koje rade u filmskoj industriji.
Hollywood je doista muški klub, u kojem samo 9% najuspješnijih filmova režiraju žene, te u samo 15% njih igraju glavnu ulogu. Međutim u ranom razdoblju Hollywooda, mnoge najviše plaćene scenarije pisale su žene, a žene na ekranu, igrale su raznolike i kompleksne uloge.
Da i žene mogu biti jednako dobre producentice, montažerke, glumice, redateljice, scenaristkinje i izvršne direktorice filmskih kompanije dokazuje ovih 11 pionirki Hollywooda.
Novinarka, umjetnica, redateljica i dva puta Oscarom nagrađena scenaristkinja, Marion je prava legenda razdoblja nijemog filma. Često je pisala za dobru prijateljicu i glumicu Mary Pickford, međutim daleko od toga da je pisala scenarije za tzv. ‘ženske filmove’. Njezini nagrađeni scenariji, za filmove The Big House (1930) i The Champ (1931), pričaju priče o muškarcima i njihovoj borbi s nasiljem, siromaštvom, slavom, ovisnošću, propasti i boravkom iza rešetaka.
Talentirana i poslovno sposobna, Pickford se glumom bavila odmalena, a surađivala je s velikanima poput Charlia Chaplina. S pojavom zvučnog filma, prestaje glumiti i počinje se baviti produkcijom. Poznata je kao suosnivačica filmskog studija United Artists, danas podružnicom MGM-a, s prijateljima i filmskim kolegama Chaplinom, Douglasom Fairbanksom i D.W. Griffithom.
Jedna od najpoznatijih i najplodnijih scenaristkinja ranog Hollywooda. Najpoznatija je po radu na filmovima San Francisco (1936), The Women (1939) i Red-Headed Woman (1932), a svoju knjigu Gentlemen Prefer Blonds, prilagodila je za istoimeni filmski hit iz 1953. godine. Još prije toga, napisala je scenarij za The New York Hat (1912), kratki film u kojem je glumila Pickford, a režirao Griffith, kao i za niz Fairbanksovih pustolovnih filmova.
Iako se o njoj ne zna mnogo, poznato je da je bila pionirka azijsko-američke kinematografije, a bavila se glumom, režijom i kostimografijom. Također, u Oaklandu je prije 1920. godine osnovala sve-kinesku produkcijsku tvrtku, Mandarin Film Company, koja je realizirala bar jedan film, The Curse of the Quon Gwon: When the Far East Mingles with the West (1916).
Feministkinja Arzner, radila je u kazalištu, filmu i na radiju, a kao redateljica je djelovala od kasnih 1920-ih do ranih 40-ih, i u tom je periodu bila jedina žena koja je radila u ovom polju. Za razliku od mnogih, s uspjehom je djelovala i u razdoblju nijemog filma, ali i nakon pojave zvuka. Niz je godina surađivala s Paramountom, a kasnije kao slobodna umjetnica i s nizom drugih filmskih kompanija. Njezini najpoznatiji filmovi su The Wild Party (1929) i Dance, Girl, Dance (1940).
Francuska redateljica, scenaristkinja i poslovna žena, Guy-Blaché je radila na više od 1,000 filmova, a zaslužna je za uključivanje Afroamerikanaca u svijet filma kao i za razvoj bolje filmske narativne strukture. Snimila je niz filmova za Studije Gaumont, od kojih izdvajamo njezin prvi film, La Fee aux choux (Vila iz kupusa, 1896), a kasnije je vodila i vlastiti filmski studio Solax.
Bila je jedna od najutjecajnijih žena u filmskoj industriji svoga vremena. Bavila se pisanjem i montažom, a smatra se da je tijekom rada za Metro bila jedna od najviše plaćenih holivudskih rukovoditelja/ica. Iako je poživjela samo do 38. godine, karijera joj je u tom periodu cvala, a njezini najpoznatiji scenariji su oni za The Four Horsemen of the Apocalypse (1921) i Blood and Sand (1922). Zapamćena je i po otkrivanju talenta poznatog talijanskog glumca Rudolpha Valentina.
Filmska i kazališna glumica Nazimova, bila je pravi primjer ‘moderne žene’ 20-ih godina. Sudjelovala je u različitim kontroverznim, iako ne nužno uspješnim, projektima koji su se suprotstavljali holivudskim standardima. Uz Rudolpha Valentina glumila je u filmu Camille (1921), a producirala je i glumila u jednom od prvih art filmova, Salome (1922), adaptaciji istoimene drame Oscara Wildea.
Pionirka u korištenju stop-motion animacije i velika zagovarateljica novih žanrova u filmsko industriji. Steven Spielberg joj može biti zahvalan, jer je još puno prije njega radila filmove s dinosaurima, a ističemo njezinu adaptaciju romana Sir Arthura Conana Doylea, za film The Lost World (1925) o zemlji u kojoj vladaju pretpovijesna stvorenja.
Scenografkinja, kostimografkinja, scenaristkinja i glumica iz perioda nijemog filma, čiji je stil uspoređivan s francuskim ekspresionizmom i estetikom Art deca. S Nazimovom je surađivala na filmovima Aphrodite (1921), Camille (1921), A Doll’s House (1922) i Salome (1922). Kasnije je radila kao modna dizajnerica i egiptologinja.
Kontroverzna, ali važna figura u povijesti filma. Njezin kratki period slave bio je ključan za daljnje uključivanje drugih rasa u filmsku industriju u vremenu kada anti-azijski osjećaji nisu bili rijetkost. Na mnogim je projektima surađivala sa suprugom, glumcem Sessue Hayakawom, koji je, za razliku od nje, dobro poznat u filmskom svijetu. Često je birana za uloge koje su naglašavale stereotipnu povučenost Azijatkinja, međutim pokazivala je i hrabrost buntovnice, poput drugih strašnih žena perioda.
Izvor: Polycimic
