Ove se godine obilježava 100. obljetnica rođenja poznatog pisca i slikara Williama Sewarda Burroughsa (1914-1997), predvodnika beat generacije, koji je ostao zapamćen po ekscentričnom načinu života, ovisnosti o heroinu, ali i po činjenici da je jedne pijane noći u Meksiku, upriličujući igru Williama Tella, ubio svoju ženu Joan Vollmer.
Ove se godine Vollmer je bila poznata pjesnikinja, najistaknutija ženska članica beat generacije, a njezin je stan bio glavno mjesto okupljanja i maratonskih intelektualnih rasprava te skupine. Brenda Knight u knjizi Žene beat-generacije ističe Joan kao zaštitnicu i muzu pokreta, osobu čiji su jak um i nezavisna priroda bili ključni za razvoj senzibiliteta grupe.
Izgleda da se na sve to veoma lako zaboravlja te se njena smrt spominje kao samo jedna od natuknica u životu genija, gurua beat generacije. Pišući o njegovoj novoj biografiji za New Yorker Peter Schjeldahl spominje to kao „najozloglašeniji događaj“ u piščevu životu, ali ostaje samo na tome. Nikakav kritički osvrt ne daje ni Matthew Gilbert za Boston Globe koji samo komentira kako ubojstvo zauzima poveliki dio biografije te da je definirajući trenutak u životu pisca.
Ta crtica iz biografije očito samo potpomaže legendu koja se stvorila o Burroughsu kao geniju, buntovniku, jedinstvenom autoru, a i on je taj događaj mistificirao tvrdnjama da je Joanina smrt početak njega kao pisca, te da je to dokaz njegova unutarnjeg ‘zlog duha’.
Rijetko se tko zapita jesu li njegovi postupci razlog da ga prezre kao pisca radije nego da ga se diže u nebesa, međutim Leela Ginelle u članku za Bitch Magazine postavlja pitanje: „Je li gubitak života Joan Vollmer manje važan od zbirke romana za koje stručnjaci misle da su super? Isto tako, sudjeluje li slavljenje Williama S. Burroughsa koje ne uzima u obzir epidemiju nasilja u obitelji u našoj kulturi … u perpetuiranju tog nasilja?“.
Lakše se baviti umjetničkim postignućima, nego obiteljskim nasiljem, što je vjerojatno i razlog ignoriranja ovog događaja pri svakoj evaluaciji Burroughsa, ali ova omaška, propust da se osudi nasilje nad ženama, dozvoljava da se ovakva nedjela i dalje ignoriraju ili čak taktički odobravaju.
Nužno je da se biografi počnu osvrtati i na moralnost ljudi poput Burroughsa i da ju razmotre u kontekstu naše pritajene kulture patrijarhalnog nasilja, zaključuje Ginelle. TheBitchMagazine…
