Objavljeno

Phoolan Devi – Od banditske kraljice do parlamentarne zastupnice

 

U selu Ghura Ka Purva (Uttar Pradeš, Indija) 10. kolovoza 1963. godine, u obitelji koja je pripadala kasti Mallah (kasta lađara i ribara, spada među najniže kaste) rođena je Phoolan Devi („boginja cvijeća“). Bila je četvrto od šestero djece, ali samo su ona i starija sestra doživjele odraslo doba.

Već kao djevojčica se suočila s nepravdom; njezin otac je posjedovao nešto zemlje na kojoj je bilo drvo nima te je planirao zasaditi još drveća kako bi mogao platiti vjenčanja svojih kćeriju. Nažalost, Phoolaninog oca je za zemlju prevario njezin stric koji ju je istukao, a njezina oca izvrijeđao. Kao 11-godišnjakinja, Phoolan se u javnosti sukobila s rođakom kako bi vratila zemlju.

No, osjećaj za pravdu koji se pojavio kod Phoolan u ranoj dobi podosta ju je stajao. Njezin stric ju je prisilno dao udati za muškarca 20 godina starijeg od nje. Kao 11-godišnja djevojčica bila je izložena užasnom teroru; muž ju je neprekidno silovao i pokušavao „disciplinirati“, no Phoolan se nije dala te je pobjegla svojim roditeljima. Po povratku, ponovo se uključila u obiteljski sukob oko zemlje zbog čega ju je rođak s kojim se prije sukobila lažno optužio za pljačku, a ona je potom bila uhićena. U zatvoru su je neprestano silovali i tukli. Kad je izašla iz zatvora, njezin se društveni položaj, kao i položaj njezine obitelji, pogoršao do te mjere da je njezina obitelj morala plaćati da bi uzimala vodu sa seoskog izvora.

Godine 1979. pridružila se bandi oružanih pljačkaša. Postoje razne teorije kako je završila tamo, primjerice, da je bila prodana ili da su je oteli. Bilo kako bilo, sljedeće četiri godine vododerine rijeke Čambal su postale njezin dom. Vođa bande je bio Babu Guđar, pripadnik više kaste, koji je neprestano pokušavao zlostavljati Phoolan. Njegove pokušaje je sprječavao drugi član bande, Vikram Mallah, koji je pripadao istoj kasti kao Phoolan te se s njome suosjećao. Napetost među dvojicom svoj je vrhunac imala kada je Babu Guđar pokušao silovati Phoolan, stoga ga je Vikram ubio. Nakon toga, upustila se je u vezu s Vikramom koji je postao novi vođa bande.

Među prvim žrtvama Phoolan Devi je navodno bio njezin muž, kojega je izbola i ostavila nasred ulice da umre s natpisom koji je upozoravao da će tako završiti i drugi stariji muškarci, ako su budu ženili djevojčicama.

Postoje razne verzije o događajima u životu Phoolan Devi, a neke od njih ni ona sama nikad nije opovrgla ili potvrdila, stoga je gotovo nemoguće naići na tekst ili članak o njoj, a da riječ ‘navodno’ nije upotrebljena.

Kako god bilo, Phoolan je privukla pozornost cijele Indije nakon što se dogodio masakr u Behmaiju. Godine 1981. navodno je predvodila svoju bandu kako bi se osvetila nakon što je bila grupno silovana, ili po drugim verzijama, nekoliko dana zatvorena od strane druge bande te sustavno zlostavljana i silovana. Tražila je svoje silovatelje, a kad ih nitko nije htio izdati, izvela je i poredala 20-ak pripadnika više kaste Thakur te ih poubijala. Tada je zaradila novo ime: Bandit Queen.

Dvije godine poslije je pregovarala o svojoj predaji kako bi izbjegla smrtnu kaznu. Iako je prihvatila izvršavanje osmogodišnje kazne, odslužila je 11 godina bez suđenja, a puštena je zahvaljujući naporima glavnog ministra Uttar Pradeša, Mulajama Singha Jadava koji je također pripadao nižoj kasti te čija je vlada povukla sve optužnice protiv Devi. Nešto prije njezina izlaska iz zatvora, godine 1994. je predstavljen bolivudski film Bandit Queen, čime je njezin lik populariziran. Sama Phoolan nije bila naročito zadovoljna ekranizacijom svoga života i zahtijevala je da ga se zabrani, a po nekim navodima je čak prijetila da će se zapaliti ako se ne obustavi prikazivanje filma.

Godine 1996. Phoolan je iskoristila svoj kultni status i kao članica stranke Samađvadi, pobijedila je na izborima i postala zastupnica u parlamentu.

Godine 2001.,  ispred njezina doma u New Delhiju, Phoolan je ustrijeljena, nakon što su u nju pucala trojica maskiranih muškaraca. Glavni osumnjičenik, Šer Singh Rana, je navodno tvrdio da ju je ubio kako bi se osvetio za masakr u Behmaiju.

Heroina, a ne zločinka (?)

Phoolan Devi nazivana je narodnom junakinjom, feminističkim Robinom Hoodom, paradoksom, zločinkom, osvetnicom. Neizbježno je zaključiti kako je od nje stvoren veliki mit, velika priča koja, dok jedne zapanjuje, druge zgražava. No, zašto nas tako fascinira njezina životna priča?

Indija je zemlja u kojoj se boginje štuje, dok obične žene i dalje imaju drugorazredni položaj u društvu. Phoolan se susrela s dvostrukom opresijom; kao pripadnica niže kaste i kao žena u tradicionalnom patrijarhalnom društvu. Iako je rođenjem „boginja cvijeća“, njoj se nisu prinosili darovi i žrtve, već je sama postala žrtvom, a to bi i ostala da na nasilje nije uzvratila nasiljem.

Pitanje tzv. kulture silovanja u Indiji, aktualiziralo se slučajem Nirbhaje i dokumentarcem „Kći Indije“, no to je samo jedan od mnogih izoliranih slučajeva koji bi periodično odjeknuli Zapadom, a nakon nekoga vremena bi ponovo bili zaboravljeni.

Kako god gledali na Phoolan Devi, bilo da su pojedinosti iz njezina života istinite ili fiktivne, potrebne su nam junakinje poput nje. Naravno, nasilje ne treba i ne smije biti odgovor, ali što učiniti kada živite u društvu u kojem je žrtva po difoltu i glavni krivac, odnosno kada ne postoji volja za istjerivanjem pravde, što je često pogubno za samu žrtvu?

Potreban nam je „mit“ o Phoolan, jer to je „mit“ o ženi koja se oduprla patrijarhatu i hrabro suočila sa svakodnevicom brojnih Indijki, ali i drugih žena na svim krajevima svijeta. Uostalom, taj „mit“ je odavno trebao prestati biti mitom, odnosno borba za pravdu ne bi smjela biti svedena na trivijalnu ekskluzivu o ženi ‘koja nije poput drugih’.

Nažalost, brojne su žene i dalje prisiljene sudjelovati u gerilskom feminizmu (npr. Gulaab gang i sl.), možda miroljubivijem nego Phoolan, ali i dalje veoma društveno rubnom i podosta isključenom te izoliranom od glavne političke struje u javnom životu, tj. patrijarhalnih struktura moći.

“Before I was married, I thought the sound of bangles jangling on my forearms would be delightful. I looked forward to being able to wear bells around my ankles and silver necklaces around my neck, but not any more, not since I had learned what they represented for the man who gave them. A necklace was no prettier than a piece of of rope that ties a goat to a tree, depriving it of freedom.”

-Phoolan Devi, The Bandit Queen of India: An Indian Woman’s Amazing Journey from Peasant to International Legend

Izvori: Mid-dayThe Indian ExpressThe QuintMaps of IndiaThe Telegraph


Povezano