Iva Šakić Ristić vrckasta je mlada autorica priča objavljenih, između ostalog, u Zarezu, Ubiqu, zbirkama Sfere, časopisima Riječi te Poezija... O ljubavi prema ljubićima, gay likovima I SF-u, probijanju do slave, novca i srca čitatelja te zamjeranju Knjižnicama grada Zagreba pričala nam je u Reader’s corneru tijekom SF konvencije Eurocon.
Predstavite se našim čitateljicama i čitateljima
To mi je najteži dio. Kad prodaješ roman, a ja prodajem roman(e) i priče, prvo moraš prodati sebe, jer je danas sve marketing. Uopće ne znam što da kažem. Da sam profesor sociologije i filozofije, da sam majka, kućanica, da obožavam čitati, da radim nakit, da pletem? Radim gomile stvari, ali ništa od toga nije plaćeno! Najradije bih da se moje knjige plaćaju, ali još nisam došla do toga. Tješim se da je 30-a taman onak za početi.
Ja se nadam, jednog dana kad svi budu znali za mene (smijeh), da ću onda moći reći, vidite kako sam ja počinjala, koliko je meni dugo trebalo. Kako sam ja pisac uvijek pričam priču o tome kako sam uspjela i uvijek ju moram pomaknuti za godinu, pa za još jednu. S vremenom mi postaje sve bezveznija i više ju ne želim pričati.
Pišem zbog toga što volim pisati. Počela sam objavljivati na netu na engleskom zato da se izvježbam, ali i zato što su me toliko iživcirali hrvatski izdavači.
Čime su vas iznervirali?
Ne odgovaraju! Navodno su toliko zatrpani da im trebaju 2 godine da uopće nekoga pročitaju, a ako im se ne sviđaš neće ti se ni javiti. No, ove godine sam krenula s drugom taktikom i u životu nisam dobila toliko odbijenica kao od početka ove godine. Tražim nekoga kome će se svidjeti to što radim.
Kako biste se žanrovski odredili?
Ja sam multižanr. Obožavam ono što ljudi preziru, ja sam žensko i kućanica sam i volim ljubiće (smijeh). Volim ih čitati i pisati i to je meni zakon žanr. Što ima više žensko od ljubavi, obitelji? Što tome fali? Ja to kažem i točno vidim ljudima na licu kako se smrznu. Pogledaju te onako, dobro, okej. Volim pisati ljubavne romane. Kako sam ja ja i studirala sam filozofiju i sociologiju, ta priča uvijek postaje studija karaktera i obitelji, sve se ispreplete, kako ljudi nisu sposobni voljeti zbog svojih gluposti, prošlosti, rana, kako se to izliječi u puno ljubavi i sreće… (smijeh). Želim dati ljudima nadu. Živimo život takav kakav je, razočaravajuć je dovoljno, kad čitas želiš se osjećati dobro, a ne loše.
(…) Kad otvorim većinu naših autora, Isuse kako to odražava depresiju naše stvarnosti, yuck. Zašto bih to čitala?
(…) Više se orijentiram na fantastiku jer volim koristiti duhovne elemente. Volim koristiti nadrealno, nadnaravno i snove, znaš one priče kad čovjek umre pa leti uokolo.
Volim biti slobodna kad pišem, da me priča odnese kud želi. SF element je samo podloga, okvir za ljudsku priču i možda zato i nisam istaknuta u fandomu.
Kako je došlo do vašeg gostovanja u Reader’s corneru ovogodišnjeg Eurocona?
Od 2005. objavljujem, bila sam u tri Sferkanoske zbirke, za ovu sam odbijena, dvaput sam objavljivala u Ubiqu, u Zarezu… Pitali su me bih li gostovala na engleskom, pristala sam. Prevela sam kratku priču o vili koja živi u šumi i koja se sjeća svog prijašnjeg života kao žena i bori se s te svoje dvije osobnosti. Tu sam priču nedavno napisala i bila sam jako ponosna jer je kraća od 5 kartica. Obično su dulje od 10 kartica i ne mogu ih nigdje slati.
Kada ste postali fan SF-a?
Fan sam otkad sam imala 9 i pročitala prvog Raosa. Zapravo, ne znam tko je bio prvi. Možda Clarke. Počela sam s Clarkeom, prešla na Asimova, u međuvremnu sam čitala Tolkiena i zaljubila se u fantasy, i sad više volim čitati fantasy nego SF. Ima realnu romansu i ne moraš pratiti znanstvene činjenice.
Mozda Hrvati ne obraćaju pažnju na SF jer to vide kao neki eskapizam?
Stvarno mislim da treba eskapizma, utopizma. Kad vidim ljude oko sebe, da je njemu dati jednu dobru knjigu da se nasmije, izašao bi iz kuće kao drugi čovjek. Stalno vrte stvoje problem i gruntaju. Ako stalno misliš da si jadan bit ćeš jadan.
Možda misle da je SF i fantasy samo za mlade, kao Šveđani?
Želim provesti kampanju protiv knjižnica grada Zagreba! Zvati će se “Stop dobnoj diskriminaciji knjiga”. Uveli su 2 iskaznice, tako ja više ne mogu posuđivat Pullmana na odjelu za mladež. Odredili su koje su za knjige za djecu, a koje za odrasle. To su napravili da bi dobili od djece novce, na kraju će se svesti na to da odrasli neće sebi kupiti iskaznicu, nego djeci i da će manje čitati. Želim provesti kampanju jer mislim da je to notorna glupost. I stripovi su otišli pod dječje. Da ne spominjemo da su djeca izolirana od cijele Bujoldice, Clarkea, što čitaš kad si te dobi.
Opišite nam roman koji čeka kod izdavača?
Opišite nam roman koji čeka kod izdavača?Društvo budućnosti, matrijarhat, muškarci su potlačeni. Pustolovine jedne mlade žene koja mijenja svoje društvo, ekologija je tu, psihologija i malo duhovnosti. Nije dugačak za sve sto sam ispričala, ima 140 stranica.
Kratke ili duge priče?
Više volim čitati duge priče, pa ih i pisati. Najdraži pisac mi je bio Herbert, trajao je godinama. Vidim knjigu od stotinjak strana i pomislim, ne hvala, taman ću se ufurati, zavoljet likove i onda ćete me ostaviti samu! Ne hvala, 500 strana minimum.
(..) Optužuju me da sam skriboman poput Raosa. Pa što i da jesam? Kako ćeš postati stvarno dobar ako ne vježbaš?
Kako prihvaćate kritiku?
Kritičare volim. Volim i pozitivne i negativne kritike, jako se smijem na negativne. Kako sam dobrih negativnih kritika dobila!
(…) Kako sam ekstrovertna osoba, rano sam shvatila da te neki ljudi vole, a neki ne vole. Nekima je super kakav si, nekima je grozno, tako je i s pričama, priče su kao ljudi. Neki će ih mrziti, neki će ih voljeti, neki će biti ravnodušni, neki ih neće ni pogledati, netko će se prepoznati u njima.
Vratimo se na otkrivanje SFa. Što ste gledali kao dijete?
Gledala sam Star trek, Doctor Whoa sam otkrila tek nedavno. Sad sam tako bolestan Whovian da čitam i pišem fan fiction, posebno o Torchwoodu.
Torchwood je zahvalan za to.
Obožavam kapetana Jacka. Jako sam pro gay orijentirana i dosta mojih priča je gay tematike. Objavljivala sam gay tematiku u Ubiqu, Književnoj republici... Razmišljam o zbirci neobjavljenih gay priča.
Tretiram gay likove kao sve ostale, i gruba sam i nježna prema njima jednako kao i prema drugim likovima.
Gay tematika mi je silno zanimljiva, to su moderni Romeo i Julija. Ja pišem straight parove i volim ih pisati, volim i ljubavne scene i scene seksa, ali nema tog naboja jer nema te zabranjenosti više. Ti izmisliš da je on bogat, a ona siromašna, no sve je već napravljeno. Što god napraviš, to je da uživaš u nečem sto ljudi već znaju.
Je li tko reagirao negativno na vaše gay priče?
Jako sam slabo poznata. Ali radujem se toj mogućnosti (smijeh). Bila bih genijalni govornik za gay prava. Em sam udana, em sam majka i baš me briga kako me percipiraju.
Jeste li razmišljali o gay bajkama, poput Krušvara?
Radim na tome, pssst… Vani gay i nije toliko napeta tema. Kod nas je vrlo eksplozivna, kod nas su ljudi jako konzervativni i to me jako nervira.
Mislite li da bih vas netko od tih konzervi saslušao i možda se promijenio?
Ne znam, ali ne možeš pustit ljude da vjeruju u gluposti. Kao da ti u životu možeš birati koga voliš, a koga ne voliš. Zašto treba raditi veliku stvar oko toga tko ti se sviđa?
Neki će reći da ti se može sviđati bilo tko, ali da se ne ponašaš u skladu s osjećajima. Neki to otvoreno kažu svojoj djeci.
Kakvo to društvo stvara? To stvara nacističke režime u kojima se ljudi ponašaju kao automati bez osjećaja. Svi znamo kud to vodi.
(…) To je tipična reakcija u kojoj ljudi traže da mi svoje živote oblikujemo prema njihovim potrebama. Većina ljudi, pa i roditelja, padne u tu zamku da misle da su djeca sporedni glumci u njihovom životu. Nikad nisu spremni sići sa pozornice i pustit djecu da postanu glavni. Smatraju da tuđe potrebe, pa i potrebe njihove djece, nisu tako važne i da se svijet mora njima prilagoditi. Mislim da je to korijen svih predrasuda, da ljudi očekuju da se svijet prilagodi njima.
Omiljeni hrvatski autori?
Zagorka je moja prva ljubav, privukla me čitanju. Nisam čitala do 4. razreda osnovne, dok ju nisam otkrila i pročitala sve od nje sedam puta. Još uvijek mogu uzeti njenu knjigu i zaboraviti sve oko sebe.
(…) Raos. Ima romane, teme, likove koji drže vodu. Volim svjetove koje on stvara, silno mi je žao što ne piše SF više.
Omiljeni strani SF pisci?
Le Guin. Herbert. Key. Asimova I Clarkia sam prerasla. Voljela sam Lema.
Bujold?
Čovjek zaboravi one koje najviše voli! Spomenik bih joj digla. Akcija, romansa, smijeh, sve zapakirano u tako lagano štivo… ljudi ne kuže kakva je to vještina.
Online izdanja ili papirnata?
U zadnje vrijem online, zato što nemam vremena. Majka sam, čitam po noći čitam cijelu noć na laptopu. Ako mi je dobra priča, čitam do 6 ujutro.
Po čemu ste slični, a po čemu različiti od brata Tomislava?
Skupa smo odrasli, skupa čitali, dobna razlika nije dovoljno velika da bi utjecali jedno na drugo. S vremenom smo se podijelili. On je otisao do hard core SF-a, ja prema fantastici. Prešutno smo se sporazumjeli da ne kritiziramo jedno drugo.
Što na svoju djecu, ljubitelje Sfa i autore, kažu vaši roditelji?
Iz radničke smo familija, mama je utjecala na nas jer je puno čitala. Očekuju neuspjeh, odnosno imaju smanjena očekivanja da se čovjek ne bi razočarao, pa se prave kao da toga nema. Znaju da to postoji negdje tamo. Katkad ti kupe olovku, bilježnicu, ali to je za njih hobi. Ne shvaćaju to kao nešto čemu bi se trebalo davati puno pozornosti.
A što kaže muž?
Muž je jako velika podrška i bez njega ne bi bilo ničega. Upoznali smo se kad smo bili vrlo mladi, prije 12 godina. Jedna od prvih stvari koje sam mu rekla o sebi je da sam pisac i on mi još uvijek vjeruje (smijeh).
Pa niste mu baš slagali.
Pa nisam, ali šteta što se nisu dogodile neke ključne stvari da dobijem novce od toga….
