Ako vjerujete da besplatan EU novac raste na grani, brzo ćete se razočarati.
O tome koliko je teško „izvući“ novce iz Europskih fondova razgovarali smo s Ivanom Novoselec, konzultanticom tvrtke Razbor.
Kako je nastao i razvijao se Razbor?
Razbor je 2005. godine osnovala grupa stručnjaka i stručnjakinja koji su do tada radili na projektima regionalnog razvoja i pretpristupne pomoći Europske unije. Svi smo željeli ulagati energiju u izgradnju prepoznatljivog domaćeg pružatelja intelektualnih usluga, osobito kad se radi o savjetovanju o pretpristupnim fondovima, gdje je ponuda bila slabo razvijena, a potreba za kvalitetnim lokalnim konzultantima sve veća.
Počeli smo sa suvlasničkom strukturom od šest osoba i s nula stalno zaposlenih, a u međuvremenu se broj suvlasnica sveo na tri, a stalno zaposlenih nas je sedam. Za nas je presudan bio jedan veliki projekt iz CARDS programa, koji smo dobile na natječaju u konzorciju s nekoliko stranih firmi i na kojem smo nas tri bile zaposlene kao konzultantice u Ministarstvu regionalnog razvoja. U međuvremenu, stjecale smo ugled i kontakte i među manjim klijentima. Danas imamo balans tih većih projekata tehničke pomoći u vođenju programa koje financira Europska unija u Hrvatskoj i u regiji (Srbija, Crna Gora), te manjih poslova s lokalnim klijentima uglavnom u Hrvatskoj.
Gdje i kako ste naučili dizajnirati i provoditi projekte?
U firmu smo došle iz različitih sektora. Ja sam se s projektima i programima EU susrela radeći na prekograničnoj suradnji u tadašnjem Ministarstvu europskih integracija. Tamo sam upoznala Andrijanu Parić i Sandru Benčić, koje su «ispekle zanat» u civilnom sektoru, čije su organizacije u početku bile, osim državne uprave, gotovo jedini korisnici sredstava EU. Mirjana Samardžić također je godinama radila u civilnim udrugama i s raznim donatorskim organizacijama. Doduše, u trenutku kad smo počele surađivati sve smo već bile konzultantice i radile kao «freelancerice» .
Pomažete lokalnim zajednicama, organizacijama i tvrtkama da njihovi projekti prođu na natječajima EU. Zbog čega su procesi apliciranja i provedbe komplicirani do te mjere da je podnositeljima potrebna pomoć stručnjaka vašeg profila?
Organizacije i tvrtke koje se žele natjecati za sredstva EU često ne znaju kako, ili nemaju energije i strpljenja za unaprijed detaljno planirati projekte aktivnosti, predvidjeti potrebne ljudske resurse, specificirati troškove, te razmišljati o svim mogućim rizicima i vanjskim okolnostima koje bi im se mogle ispriječiti na putu provedbe. No, to nikako ne znači da se projekt bez konzultanata ne može niti pripremiti niti dobiti. Naprosto, klijenti nas angažiraju jer često nemaju vremena, niti vlastitih resursa i stručnjaka koji bi jednako brzo i uspješno pripremali projekte. Osim toga, pogotovo ako se radi o velikom broju partnera, poželjno je imati nekog «vanjskog» tko će facilitirati i moderirati cijeli proces.
Na koje poteškoće najčešće nailazite prilikom kreiranja projekata i apliciranja na natječaje ?
Najčešći je problem da klijenti imaju ideju o jednoj aktivnosti, ili čak samo jednoj nabavci, koju žele provesti pod projektom i vjeruju da takva «ideja» čini projekt. Dakle, najprije im moramo objasniti da je projekt niz aktivnosti koje zajednički vode cilju, da nije dovoljno da, primjerice, kupe neki stroj da bi govorili o projektu povećanja vlastite konkurentnosti, nego da trebaju osimsliti širi i raznolikiji set aktivnosti. Klijenti često imaju dobre ideje koje nisu sasvim u skladu s uvjetima natječaja, stoga često završimo uvjeravajući ih da im «to neće proći. Dakle, najčešće pisanje projekata obuhvaća i oblik strateškog planiranja i osmišljavanja projekt.
Što savjetujete onima koji se namjeravaju natjecati za sredstva fondova EU?
Da prihvate činjenicu da ne postoji besplatan novac. Dakle, sredstva iz fondova EU daju se za točno određene stvari, pod točno određenim uvjetima i zahtijevaju angažman korisnika kako u pripremnoj fazi, tj. kad trebate objasniti zašto bi netko baš vama, a ne nekom drugome dao taj novac, ali još više u fazi implementacije, gdje o svakom euru morate voditi računa, izvještavati i provjeravati s ugovarateljskim tijelom kako ga pravilno utrošiti. Ako u to uđete s idejom da je to novac koji raste na grani i samo ga treba ubrati, brzo ćete se razočarati.
Na koji način male organizacije mogu osigurati sredstva iz EU fondova?
Trebaju pratiti natječaje u području kojim se bave i javljati se na njih. Ovisno o tome o kojem se sektoru radi, nevladine udruge trebale bi pratiti natječaje za institucionalno jačanje organizacija civilnog sektora (IPA Komponenta I), prekograničnu suradnju (IPA Komponenta II), ili pak jačanje ljudskih potencijala (IPA Komponenta IV).
EU ne financira projekte u cijelosti pa ostatak novca treba nabaviti iz drugih izvora što mnogim stvara velike probleme. Na koji način to Razbor rješava?
Razbor to, nažalost, ne može riješiti, ali može sugerirati druge izvore/donatore kojima se udruge mogu obratiti.
Što je s malim poduzetništvom, kroz koje fondove i natječaje EU potiče razvoj poduzetništva?
Zasad, u pretpristupnom periodu, kroz Phare i IPA-u financirana su samo dva natječaja za male i srednje poduzetnike. Prvi, pilot projekt, financiran je iz Pharea i proveden u 2008., a dodijeljene su 24 darovnice u vrijednosti između 50.000 i 100.000 eura. Natječaj je bio usmjeren jačanju izvoza i ograničen na tzv. «soft» mjere (edukacije, certificiranja, marketing) uz minimalna moguća ulaganja u opremu. Nedavno je zatvoren novi sličan natječaj, no ovaj put u većem iznosu i s dozvoljenim invesitiranjem u opremu i radove. Dojam je da je za ovaj natječaj interes jako velik , no vidjet ćemo koliko je projekata zaista i kvalitetno pripremljeno.
Kakve promijene u kulturi nam donosi program Creative Europe?
Teško mi je prognozirati kakve će promjene na kulturnoj sceni u Hrvatskoj program donijeti, no činjenica je da Europa znatno povećava financiranje za kulturu u novom financijskom razdoblju pa će se to vjerojatno osjetiti i u Hrvatskoj. Novi će program Creative Europe za 2014. – 2020. će objediniti dosadašnji Culture, MEDIA i MEDIA Mundus i za njega se predviđeno 1.8 milijardi eura. Rekla bih da EU dalje jača tržišni pristup kulturi. Komisija u svojoj komunikaciji govori o kulturnoj industriji kao jednoj od konkurentnijih i značajnih europskih industrija, pa najavljuje daljnje jačanje europskih kulturih industrija za globalno tržište i digitalnu eru. Osobitu novost čine i potprogrami koji bi trebali ići na olakšavanje pristupa privatnom financiranju kroz osiguravnje garancija i jačanje financijske ekspertize u kulturnom sektoru.
