Objavljeno

Kako je putovati svijetom kao žena?

Seth Kugel, kolumnist rubrike Putovanja u The New York Timesu, odlučio je saznati prednosti i nedostatke putovanja svijetom iz ženske perspektive.

Svjestan činjenice da o svojim doživljajima s putovanja piše iz muške perspektive i da neki njegovi savjeti ne mogu pomoći ženama, Kugel je odlučio raspitati se kako je putovati svijetom kao žena.

Daisann McLane, kolumnistica National Geographic Travelera, smatra da svakako postoji razlika u iskustvima na putovanjima s obzirom na spol, ali pritom je naglasila kako je ta razlika prisutna i s obzirom na starosnu dob, boju kože, seksualne orijentacije i ostale socijalne i demografske osobine. Izmenadila je konstatacijom da su države s represivnim režimima među najsigurnijim mjestima za putovanja za žene misleći pritom na zemlje poput Saudijske Arabije koja bilježi izrazito nisku stopu kriminala. Amelia Thomas (na slici), autorica brojnih vodiča Lonely Planeta, dodala je kako se uvijek osjećala sigurnije putujući u arapske države nego šetajući ulicama Londona. Napominje kako najveća opasnost u državama Srednjeg istoka nije povezana sa spolom nego jednostavno u tome da se osoba nađe na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme.

 

Možda najveći problem s kojima se žene susreću na putovanjima su neželjene romantične i seksualne ponude. Brojni se incidenti dogode na mjestima na kojima se zapravo najmanje očekuju poput hotela i to od zaposlenika, primjerice konobara. Amelia je savjetovala kako je u većini takvih situacija potrebno samo čvrsto odbiti i otići. Bitno je voditi računa i o kulturološkim razlikama jer ako se u Indiji žena odjene poput Indijke manja je vjerojatnost da će privlačiti toliku pozornost iako je jasno da ne izgleda poput Indijke. Korisno je znati i kako se na lokalnom jeziku kaže brat kako bi se otjerali iritantni udvarači.

Novac kojim se raspolaže također može predstavljati veći problem za žene jer su najjeftiniji smještaji u većini slučajeva i najnesigurniji zbog lokacije, sigurnosnih pitanja ili drugih gostiju.

Po pitanju poziva u domove nepoznatih osoba, Daisann savjetuje oslanjanje na intuiciju i razumijevanje kulturoloških normi gostoljubivosti jer se pravila razlikuju od mjesta do mjesta. Poziv u kuću stranca na ulicama Londona ili Pariza bio bi sumnjiv, ali u arapskim zemljama je to rezultat kulturoloških obrazaca o dobrom domaćinu. Odlazak u noćni život također može predstavljati izazov za ženu koja putuje sama, a brojne žene i same priznaju da izbjegavaju izlaske nakon što padne mrak.

Putovati kao žena ima i svoje dobre strane. Kod Beduina žene i muškarci objeduju odvojeno, a Amelia je imala priliku večerati i s jednima i s drugima. Beduinske žene su otvoreno razgovarale s njom jer je žena, a i muškarci su se trudili jer su ju promatrali kao strano biće. U ovakvim su situacijama muškarci u nezavidnoj situaciji jer žene u takvim kulturama nevoljko razgovaraju s njima.

Očito je da se iskustva muškaraca i žena razlikuju, ali i iskustva žena međusobno također se razlikuju.

Iskusne putnice aktivno će tražiti prednosti putovanja i biti sklone avanturizmu, a početnice će biti fokusirane na izbjegavanje nevolja. (K.V.)


Povezano