U Spiritmuseumu u Stockholmu u tijeku je izložba posvećena 'švedskom grijehu' tj. dvama švedskim grijesima (seksualnosti i alkoholu), koji su obilježili vanjsku percepciju Švedske u razdoblju od 50-ih do 70-ih godina 20. stoljeća te utjecali na njezin današnji imidž, kao i na njezinu samopercepciju.
Projekt Švedski grijeh, kreiran u suradnji s umjetnikom Peterom Johanssonom, pruža perspektivu koja prikazuje paradoks oslobođenja s jedne strane i protestantske krivnje s druge. Naime, dok je 1950-ih i 1960-ih svijet izvana stvarao sliku Švedske kao zemlje niskog morala i rasprostranjenog slobodoumlja, Šveđani su prolazili kroz period snažnih restrikcija u pogledu prodaje i konzumacije alkohola, u sustavu koji je u to vrijeme bio jedan od najstrožih u svijetu.
Izložba posjetitelju omogućuje da zaviri kroz ključanicu i uđe u labirint filmova, fotografija, novinskih članaka i predmeta iz povijesti 'švedskog grijeha': od kultnih filmova iz pedesetih, poput Plesala je jedno ljeto (Hon dansade en sommar, 1951) i Ljeto s Monikom (Sommaren med Monika, 1953) Ingmara Bergmana, fotografija ilegalnih prodavaonica alkoholnih pića, kataloga, publikacija o seksualnom odgoju, kontracepcijskih pilula i automata za kupnju kondoma do erotskog klasika iz kasnih sedamdesetih, filma Fäbodjäntan (1978).
Izlošci predstavljaju platformu koja istražuje sve one 'zločeste' stvari koje su oblikovale današnju švedsku kulturu. Oni predstavljaju i požudu i poroke, i oslobođenje i sram, osnovne elemente 'švedskog grijeha', koji je istodobno i mit i fenomen. „Ono što želimo prikazati je dugotrajni mit o Švedskoj i načinu na koji je on konstruiran”, rekla je Anna-Karin Svanberg, jedna od producentica izložbe. „To je ujedno i priča o sustavu i tome kako je šokirao konzervativce u drugim državama, poput SAD-a, uvođenjem seksualnog odgoja u škole, na koji se izvana gledalo kao na promociju seksa djeci”, nastavlja Svanberg.
Pogled na tadašnju Švedsku i reakcije koje su dolazile izvana možda najbolje sažima transparent s demonstracija 1971. godine u Londonu, protiv filma Jezik ljubavi (Mera ur kärlekens språk, 1970), snimljenog upravo u svrhu seksualne edukacije, a na kojem je pisalo: „Švedska - svake godine sve više pornografije, samoubojstava, alkoholizma i gonoreje”.
„Izvana, Švedska je prikazivana kao egzotična zemlja u kojoj plavokose djevojke s velikim grudima gole trče uokolo. Vidjeli su nas kao promiskuitetnije, depresivnije i pijanije od ostatka svijeta. Taj mit kreirao je vanjski svijet, no mi smo počeli uživati u pozornosti, ponosni na činjenicu da je naša zemlja tako napredna i liberalna u usporedbi s drugima”, zaključuje Svanberg. TottalyStockholm/Spiritmuseum…
