Baš kad smo mislili da je dobro poznato da je u našem društvu 'lakše biti muškarac', pojavio se tekst koji nas uvjerava u suprotno. Online časopis Thought Catalog objavio je članak Marka Saundersa pod nazivom 18 stvari koje žene ne razumiju zbog ženskih privilegija (18 Things Females Seem To Not Understand (Because, Female Privilege)) i time je izazvao raspravu na temu 'ženskih privilegija' među blogerima diljem svijeta.
Glavni moto časopisa Thought Catalog 'svačije mišljenje je važno' poznato je blogerima koji žele izraziti svoje stavove, pa je tako Saunders objavio svoj mali manifest o 'ženskim privilegijama', kojih žene nisu svjesne, a svakodnevno zbog njih profitiraju, za razliku od muškaraca. Tekst je izazvao mnoge kritike, no najviše se ističe pitanje o ravnopravnosti spolova.
Mnogi protivnici Saundersova mišljenja, da je on kao 'bijeli muškarac' puno više uskraćen ili čak ugnjetan od ženskog roda, smatraju da je Saunders prije pisanja ovakvog članka trebao puno više istražiti i educirati se na temu ravnopravnosti spolova.
Među njima je i Charles Clymer, novinar Huffington Posta i PolyMica, te aktivan feminist, koji u 18 točaka objavljuje protuargumente Saundersovim stajalištima. Clymer kritizira Saundersa jer pristupa terminu 'ženskih privilegija' bez istraživanja same tematike, te zato što se pokušava prikazati žrtvom žena koje po njemu imaju drskosti tražiti ravnopravnost u društvu koje ih rutinski svrstava među građane drugog reda.
Emma Cueto, još jedna autorica protu-članka, za Bustle magazin, piše da je Saundersov tekst zapravo najbolji primjer muških privilegija.
Saunders tako smatra da su žene privilegirane jer noću mogu slobodno hodati ulicom, a da nitko ne pređe cestu jer ih se boji. Na što mu Clymer odgovara da je muška privilegija kretati se u javnosti bez stalnog straha od seksualnog uznemiravanja, dok Cueto pak ne može vjerovati da autor stavlja na prvo mjesto svoje osjećaje, a ne činjenicu da je žena naučena bojati se za svoju sigurnost.
Također, Saunders se žali što se pristupi ženama ili pozivi na spoj mogu smatrati jezivima i što se žene u pravilu neće smatrati silovateljima kod seksualnog odnosa pod utjecajem alkohola, zanemarujući činjenicu da je svaka četvrta žena bila žrtva seksualnog zlostavljanja.
Autor se također žali što su ženski likovi u serijama poput Kralj Queensa ili Svi vole Raymonda pozitivno prikazani za razliku od muškaraca, ignorirajući podatak da su većinu programa na televiziji režirali i napisali muškarci, te da su ženski likovi više stereotipno prikazani od svojih muških kolega.
Saunders se dotaknuo i točke prava na tijelo žene i roditeljstva, smatrajući da žene imaju privilegiju odlučiti ne imati dijete, ne financirati ga do njegove 18 godine, te da će uvijek dobiti pravo nad djetetom u slučaju rastave. Muška privilegija prema Clymeru je upravo ta da muškarac može slobodno izbjeći svoje zakonske obveze prema djetetu jer nije onaj koji ga mora roditi, a što se tiče skrbništva, samo treba pogledati povijest zakonskih odredbi u kojem se uvijek išlo u korist roditelja koji je manje zarađivao. Smatra se naime, da treba očuvati veći prihod, koji bi skrbništvo moglo štetiti, treba se stoga boriti za jednake plaće, a kada žena budu jednako zarađivale poput muškaraca, Clymer kaže, problem riješen!
Saunders se dotakao i poznate stereotipne uzrečice „budi muško” ili „nosi se s tim kao muško”, smatrajući da je ženska privilegija to što se na njih ne vrši ovakav pritisak. Međutim, „budi muško” zapravo je izreka koja diskriminira žene, jer znači „ne budi kao žena”, budući da su žene manje vrijedne od muškaraca.
Na Saundersovu pritužbu kako žene imaju veću prednost u školovanju od muškaraca, Clymer odgovara kako je upravo muška privilegija vjerovati da visoka stopa školovanih žena vodi uspjehu, dok je u stvarnosti samo oko 20% žena u Senatu, 27,4% na pozicija predsjednice sveučilišta, 19,5% partnerica u odvjetničkim tvrtkama i 30,4% liječnica. U tom smislu, Saundersovo je stajalište da je ženska privilegija ne brinuti o karijeri jer se mogu bogato udati i biti kao kućanica, a istovremeno ne biti smatrana gubitnicom.
Saunders također smatra da je ženska privilegija to što će se silovanje uvijek tretirati kao ozbiljan problem i to što se žene mogu šaliti na račun zatvorskog silovanja. Zanemaruje ovdje naravno podatak da samo oko 3% silovatelja odsluži čitavu kaznu u zatvoru, a samo deset posto ih bude uhićeno. Požalio se također i zbog toga što policija u slučajevima obiteljskog nasilja uvijek staje na stranu žene, iako podaci pokazuju da oba spola budu podjednako uhićena.
I Clymer i Cueto žestoko kritiziraju Saundersa, te smatraju kako je nevjerojatno da uz tolike podatke o diskriminaciji žena diljem svijeta, autor našao shodnim napisati ovakav članak, a još manje da ga je stranica poput Thought Catalog objavila.
