Nekadašnja čelnica Dalmatinske akcije, stranke koja je početkom devedesetih zagovarala regionalno određenje Dalmacije, danas baka i spisateljica, Mira Ljubić Lorger, akciju je zamijenila kontemplacijom, a za Tportal govori o dalmatinskom mentalitetu i stanju u zemlji.
Renesansni entuzijazam Dalmatinske akcije trajao je svega par godina, Ljubić Lorger u jednom je mandatu ušla u saziv Sabora, osvojeno je nekoliko mjesta u županiji i Splitu, no čitav projekt šaptom pada. Stranka je izbrisana iz registra političkih stranaka 2003. Razlog?
„Dalmacija nije bila sposobna za regionalno određenje. IDS nije imao bombaše, zatvaranja, hapšenja, uništavanja prostorija. Na njih se nije išlo đonom. Kad je krenula medijska haranga protivDalmatinske akcije 1993. pala nam je podrška sa 16 na dva posto. To se u Istri ne bi dogodilo. Priče o dalmatinskom dišpetu su smiješne. Nema tu nikakvog dišpeta. To Damatinci sebi tepaju. Dalmacija zapravo umire od straha, glasači se plaše. Vidi se na djelu. No brine me što ni kod mladih ljudi danas ne vidim da su drugačiji“,
pojašnjava Ljubić Lorger.
Trenutno radi na novoj knjizi o dalmatinskom mentalitetu, radnog naslova Lijeni, glupi i temperamentni, a zanimaju ju prije svega stereotipi koje su ljudi u Dalmaciji preuzeli i primijenili na sebe, poput fraza 'ko ovo more platiti', 'ništa kontra Splita' ili pojma fjake.
„Problem je što su ljudi ovdje stvarno povjerovali u sve to“, kaže Ljubić Lorger, „međutim, upravo je obratno. Recimo, 'fjaka' je povijesno nastala jer su Dalmatinci previše radili. Na posao se odlazilo u sumrak, a podne je bilo jedini dio dana kada se nije moglo raditi zbog vrućine. Jednako tako je preuzet taj kampanilizam, autistični stav gdje se odbija bilo kakav kritički odmak prema onome što se događa. Zašto su te stvari pounutrene, kako je došlo do toga da se proširi? I najvažnije, kakva je politička upotreba istoga? Naime, kada prihvatite takve stavove kao svoje, onda nemate potrebu da to politički mijenjate.“
Kritizira osim toga i stanje u zemlji, navodeći da „Hrvatska danas ima karikaturu liberalnog kapitalizma“, da nam je politički sustav autoritarna i patrijarhalna maskota od demokracije, te da očekujemo da nam drugi rješavaju probleme i preuzimamo razvojne modele razvijenih zemalja koji kod nas ne mogu uspjeti.
„Trebamo razvijati osjećaj međusobnog pomaganja i solidarnosti. Toga u ovoj državi više nema. A ne da se hrani stanje u kojem se svatko osjeća prepušten samom sebi, sa svojim problemima i s egidom tko je ukrao, dobro je ukrao. Vlada bi trebala napokon reći – nemamo pojma, trebamo pomoć. Onda bi ljudi drugačije reagirali nego u ovom slučaju, kada im Milanović bahato dolazi kao da sve zna i da ima viziju. Trebamo sami odrediti kako ćemo se razvijati. I dalje mislim da se tako može puno toga napraviti. No ova vlada ni na koji način ne pomaže onome što bi tu bilo realno izvedivo i uspješno.“, smatra Ljubić Lorger. [K.D.]
