Istraživanje o strategijama za suzbijanje stereotipa

Na temelju nove studije objavljenoj u Psychological Scienceu, istraživači/ice Rebecca Neel, Steven Neuberg i Samantha Neufeld, vjeruju da se pojedinci iz stigmatizirane skupine sami predstavljaju na način koji se protivi određenim stereotipima i predrasudama vezanim uz njihovu skupinu kako bi ostavili dobar prvi dojam.

Sedamdeset i pet studenata/ica, koji su se sami identificirali kao pretili, odnosno ispravne težine, morali su odgovoriti na pitanja o tri nasumično odabrane skupine: muslimanima, američkim Meksikancima i pretilim osobama, od deset mogućih. No, na kraju su svi dobili pitanja o istim skupinama.

U odvojenom dijelu istraživanja, studenti/ice su morali zamisliti da će se susresti s nepoznatom osobom te rangirati osam različitih karakteristika koje ostavljaju dobar prvi dojam. One uključuju: dolazak na vrijeme, izražen interes, osmijeh, opuštenost i čistu odjeću. Neki od sudionika su rangirali osam karakteristika prije primanja pitanja o tri skupine, a ostali nakon.

Bez obzira na vlastitu težinu, studenti percipiraju konvencionalne stereotipe o pretilim ljudima, odnosno, vjeruju da većina ljudi osjeća gađenje prema pretilim te ih vide kao prijetnju njihovom zdravlju. Međutim, pretili i studenti normalne težine pokazali su razlike u rangiranju karakteristika za dobar prvi dojam.

Pretili sudionici, koji su znali o koje tri skupine je riječ, istaknuli su čistu odjeću kao najvažniju, dok su i pretili i sudionici normalne težine, koji prethodno nisu znali o kojim skupinama je riječ, ocijenili dolazak na vrijeme kao najbitniju karakteristiku za dobar prvi dojam.

Rezultati pokazuju da pretili sudionici smatraju čistu odjeću kao važnu strategiju za upravljanjem tuđim prvim dojmom i za smanjenje specifične emocija gađenja koja je u pozadini predrasuda prema pretilim ljudima.

Također, istraživači smatraju da su sudionici usvojili razne strategije za upravljanje prvim dojmom, ovisno kojoj stigmatiziranoj grupi pripadaju i određenim stereotipima i predrasudama koji se uz njih vežu.

Neel i kolege/ice tvrde da ovo istraživanje pokazuje da se stigma ne očituje samo kao opća negativnost, već uključuje određene emocije prema određenim skupinama.

U praksi to znači da, bilo na intervjuu za posao, ocjenjivanju ili slučajnom susretu, „članovi stigmatizirane skupine strateški mogu promijeniti način na koji se predstavljaju drugima kao reakciju na te emocije”, izjavila je Neel.

Rezultate je podržala i druga studija u kojoj je osmijeh ocijenjen kao strategija Afroamerikanaca kojom „razoružavaju” predrasudu ljudi da gaje skrivene namjere. [A.L.] Psychcentral...