Rockhaven, nekoć uspješno utočište za nemirne misli, osnovan je 1926. godine, a proslavio se kao prva humana ustanova za zdravstveno zbrinjavanje „blagih mentalnih i živčanih poremećaja“ osnovana od strane žena za žene. Napušten od 2006. godine, u tišini se urušava iščekujući neizvjesnu budućnost, poput nekadašnjih stanarki.
Agnes Richards osnovala je Rockhaven nakon rada na mjestu medicinske sestre u nekim od najgorih i najokrutnijih američkih psihijatrijskih institucija.
Užasnuta ne samo nehumanim životnim uvjetima, struktrulnim nasiljem iznutra i zlostavljanjem pacijentica (to su bila vremena kada ste zbog lezbijstva, menopauze, histerije pa čak i odstupanja od društveno nametnutih normi ženstvenosti, mogle doživotno završiti institucionalizirane), uvidjela je da po primitku pacijenta/ice nije postojala nikakva nada da će i izlječiva mentalna bolest biti izliječena. U međuvremenu ti/e pacijenti/ce tretirani/e su bijedno, često zlostavljani/e te naposljetku napušteni/e od strane članova obitelji. Te su osobe uglavnom institucionalizirane od strane muških članova obitelji.
Rockhaven je bio potpuna suprotnost tomu. Agnes Richards je stvorila smirujuće mjesto za život koje čak i u trenutnom napuštenom stanju više nalikuju rezortu nego ustanovi za mentalne bolesti. Njezini ciljevi bili su da se pacijentice tretira s poštovanjem. Imale su pravo na dnevne posjete, a mjesto je bilo domaćin brojnih godišnjih događaja tijekom kojih se obitelj i prijatelje poticalo da dođu u posjet, što je bilo u potpunoj sutprotnosti s politikom drugih institucija.
Rockhaven je u ponudi imao terapiju umjetnošću, izlete i profesionalnu terapiju. Treba spomenuti da se i tamo primjenjivala terapija inzulinom, hidroterapija i terapija elektrošokovima, no nije se provodila na, često nekonsenzualan način, kao u ostalim institucijama.
Vizualne priče sada tihih prostorija Rockhavena, u središtu su izložbe „Sanitarium“ Jasona Housea koja se u centru Los Angelesa održava od 13. kolovoza do 8. rujna, te obuhvaća živote nekoliko stotina žena koje su prošle tim prostorijama. Cilj izložbe je „prenijeti iskustva osoba koje su tamo živjele te energiju koja je ostala.“ Njegova je želja pružiti samo mali dio konteksta bez da previše odaje, omogućujući mašti gledatelja/ica da sama sastavi priču.
{gallery}rockhaven{/gallery}
Institucija je trenutno u vlasništvu grada Glendalea, a konzervacijska grupa Friends of Rockhaven mjesečno ju obilazi te nastoji očuvati, iako je pod stalnom je prijetnjom od uništenja u svrhu izgradnje profitabilnih nekretnina. Oni/e žele da se mjesto prepozna kao povijesno specifično, što bi ga potom zaštitilo od daljnjeg razvoja te omogućilo potrebna sredstva za njegovu obnovu do muzejskih standarda.
No, sa ili bez službenog priznanja od strane konzervatora, sanatorij ima izvanrednu kulturnu i društvenu vrijednost, ne samo u povijesti američke medicine, već kako i Emily Lanigan iz Friends of Rockhaven kaže „Rockhaven je zaista važno mjesto ženske i feminističke povijesti, povijesti mentalnog zdravlja kao i Los Angelesa i Hollywooda skupa. Čak su i danas, žene s mentalnim poremećajima marginalizirane i smatrane histeričnima, zbog čega je vrijednost priče tog sanatorija neprocjenjiva.“ HuffingtonPost...
