Poznato je da je ženama teže objaviti knjigu, a godišnji VIDA izvještaj nas podsjeća da je rodni jaz, unatoč smanjenju, i dalje značajan. No, književnica Nicola Griffith je imala osjećaj da nisu samo autorice podzastupljene, isto je i s knjigama o ženama.
„Brojala sam, prvo podsvjesno, a onda svjesno posljednjih 20 godina od kad sam objavila prvu knjigu i primjetila značajnu neravnomjernost“, kaže Griffith, koja je sakupila podatke i objavila ih na svom blogu.
Primjetila je da neovisno o rodu autora, najprestižnije nagrade osvajaju knjige o muškarcima i dječacima, a Pulitzer primjerice preferira knjige koje muškarci pišu o muškarcima. Slično je i s drugim nagradama, a iznimka je Newberry Award, za dječju literaturu, gdje se očituje izbalansiranost protagonista i protagonistkinja.
Autorica je sugerirala da ukupni rezultati istraživanja insinuiraju da priče iz muške perspektive imaju veći utjecaj te su podložneuniverzalnosti, dok se ženskoj naraciji zamjera na ‚ženskoj perspektivi’.
Naime, unatoč kvaliteti i zanimljivosti mnogih knjiga koje potpisuju žene, u književnosti, kao i drugim poljima, vlada hijerarhija književne vrijednosti koja je neupitno vezana u pitanje roda. [A.T.] Jezebel...
